Connect with us

Saveti

Kako sam dozvolila sebi nesavršenstvo i zavolela fizičku aktivnost

Priča o ženi koja je prestala da juri idealan trening i stvorila naviku koja traje

Objavljeno pre

,

Foto Izvor:

Priča o ženi koja je prestala da juri idealan trening i stvorila naviku koja traje

Mnoge žene svakodnevno osećaju pritisak da moraju da budu dosledne i savršene kada je vežbanje u pitanju, pogotovo kada obaveze oko posla i porodice ostavljaju malo vremena za sebe. Jelena Petrović iz Beograda je upravo zbog takvog osećaja često prekidala sa treninzima. Prelomni trenutak nastupio je kada je odlučila da odustane od perfekcionizma i postavi realna očekivanja prema sebi. Kako navodi, ranije je smatrala da trening vredi samo ako traje ceo sat i završi se potpunim umorom, ali sada veruje da je „svaki pokret bolji od odustajanja”.

Kada je počela da sebi dopušta kraće i manje zahtevne treninge, Jelena je primetila da joj je mnogo lakše da ostane dosledna. Umesto da potpuno odustane ako nema vremena za dugi trening, sada često bira brzu šetnju ili nekoliko laganih vežbi u svom domu. „Najvažnije je da budem dosledna sebi, a ne da ispunjavam tuđa očekivanja”, naglašava ona.

Stručnjaci za fizičku aktivnost savetuju da je najbitnije održavati kontinuitet, a ne težiti savršenstvu. Licencirana instruktorka fitnesa Ana Jovanović preporučuje: „Možete početi sa pet minuta šetnje ili istezanja i postepeno povećavati trajanje kako vam prija”. Jelena je upravo ovaj savet uvela u svoju rutinu, pa sada vežba više puta nedeljno i ne oseća krivicu ako nekad preskoči dan.

Ako želite da uključite vežbanje u svakodnevicu, praktični saveti su: izaberite aktivnosti koje vas raduju, uklopite ih u svoj raspored i imajte na umu da napredak ne zahteva perfekciju. Male promene, poput istezanja ujutru ili šetnje tokom pauze na poslu, mogu značajno doprineti vašem zdravlju i energiji.

Na kraju, važno je da budete blage prema sebi i slavite svaki napredak. Odbacivanje perfekcionizma vodi ka većoj doslednosti i zadovoljstvu pokretom.

Pročitaj još
Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Lepa&Zdrava

Zašto komarci biraju neke ljude, a druge skoro potpuno ignorišu?

Objavljeno pre

,

Objavio:

Gradska čistoća nastavlja suzbijanje komaraca na više lokacija u Beogradu – tretmani protiv komaraca

Sede dve osobe jedna pored druge, a ujutru jedna ima nekoliko ujeda komaraca, dok druga gotovo da nema nijedan. Mnogi su ovu pojavu primetili, a iza nje zaista postoji naučno objašnjenje.

Komarci ne biraju ljude nasumično. Privlače ih određeni signali koje naše telo proizvodi, pa zbog toga neki ljudi mogu biti češća meta od drugih.

Komarci „nanjuše“ ugljen-dioksid

Jedan od najvažnijih signala je ugljen-dioksid koji izdišemo.

Komarci mogu da ga registruju iz određene udaljenosti i tako pronađu potencijalnog domaćina. Kada se približe, koriste i druge informacije, poput telesne toplote i mirisa kože.

Zbog toga osoba koja se više kreće ili intenzivnije diše može u određenim okolnostima biti uočljivija komarcima.

Miris kože takođe igra veliku ulogu

Na površini kože žive različiti mikroorganizmi, a njihovom aktivnošću nastaju različita jedinjenja koja doprinose našem telesnom mirisu.

Upravo ta kombinacija mirisa može uticati na to koliko smo privlačni komarcima.

Zato se dešava da dve osobe koje sede jedna pored druge budu potpuno različito „zanimljive“ komarcima.

Znojenje može da privuče pažnju

Toplota tela, znoj i jedinjenja koja se nalaze na koži mogu dodatno pomoći komarcima da pronađu metu.

To je jedan od razloga zbog kojih ljudi tokom toplih večeri, naročito nakon fizičke aktivnosti, mogu primetiti više komaraca oko sebe.

Nije sve do krvne grupe

Često se može čuti da komarci „vole“ određenu krvnu grupu. Krvna grupa zaista može imati uticaj na privlačnost kod nekih vrsta komaraca, ali ona nije jedini faktor.

Mnogo je važnija kombinacija ugljen-dioksida, telesne toplote i hemijskih signala sa kože.

Zato, ako vas komarci tokom leta redovno pronalaze pre svih ostalih, verovatno nije stvar u tome da ste jednostavno „slabiji na ujede“. Vaše telo im možda šalje jače signale nego što to čini osoba koja sedi pored vas.

Pročitaj još

Lepa&Zdrava

Zašto se setimo šta smo hteli tek kada napustimo prostoriju? Mozak ima zanimljiv trik

Objavljeno pre

,

Objavio:

Jutarnja glavobolja: uzroci, simptomi i kada posetiti lekara

Uđete u drugu sobu po nešto, stanete nasred prostorije i odjednom shvatite da nemate pojma zbog čega ste došli. Vratite se na prethodno mesto – i u sekundi se setite šta ste hteli.

Ova svakodnevna situacija nije samo obična zaboravnost. Postoji zanimljivo psihološko objašnjenje poznato kao efekat praga.

Šta se događa kada promenimo prostoriju?

Naš mozak ne obrađuje samo ono što vidimo i čujemo. Okruženje u kojem se nalazimo povezano je i sa informacijama koje su nam trenutno važne.

Kada pređemo iz jedne prostorije u drugu, dolazi do promene konteksta. Mozak deo pažnje preusmerava na novo okruženje, a informacija zbog koje smo krenuli može privremeno da „padne u drugi plan“.

Zato ponekad stojimo u kuhinji i pokušavamo da se setimo zbog čega smo tamo došli.

Povratak u prethodnu prostoriju može da pomogne

Kada se vratimo na mesto na kojem smo prethodno bili, vraća se i deo prvobitnog konteksta.

Predmeti koje vidimo, položaj u prostoru ili čak ono što smo upravo radili mogu biti dovoljni da pokrenu asocijaciju i vrate nam informaciju koju smo na trenutak izgubili iz fokusa.

Zbog toga se često desi ono čuveno: „Aha, zato sam ovde došao!“

Nije znak da imate loše pamćenje

Ovakva situacija može da se dogodi svakome, posebno kada istovremeno razmišljamo o više stvari ili smo pod stresom i opterećeni obavezama.

Problem često nije u tome što je informacija potpuno nestala iz memorije, već u tome što joj u tom trenutku teško pristupamo.

Zato sledeći put kada zaboravite zbog čega ste ušli u sobu, ne morate odmah da krivite svoje pamćenje. Možda je vaš mozak samo promenio kontekst brže nego što ste očekivali.

Pročitaj još

Lepa&Zdrava

Otišli smo na godišnji da se odmorimo, a vratili se iscrpljeni: Da li nam je odmor zaista potreban?

Objavljeno pre

,

Objavio:

Kako da izaberete bikini za opušten porodični odmor na moru – bikini za porodični odmor

Pakovanje, putovanje, gužva na granici, rezervacija smeštaja, obilasci, plaža, restorani, fotografije, kasni odlasci na spavanje… I onda, kada se konačno vratimo kući, potrebno nam je nekoliko dana da se „oporavimo od odmora“.

Zvuči poznato?

Godišnji odmor zamišljamo kao prekidač kojim ćemo ugasiti stres, ali stvarnost često izgleda drugačije.

Zašto nam je teško da se odmah odmorimo?

Ako mesecima živimo u brzom ritmu, ne možemo očekivati da će se telo i glava opustiti čim stignemo na destinaciju.

Prvih nekoliko dana često samo pokušavamo da se prebacimo iz radnog režima.

Telefon i dalje zvoni. Proveravamo mejlove. Razmišljamo o obavezama koje nas čekaju po povratku.

Čak i kada fizički nismo na poslu, deo našeg uma i dalje jeste.

Odmor ne mora da znači putovanje

Možda je jedna od najvećih zabluda da se odmor podrazumeva samo kada odemo negde.

Nekome je odmor nedelju dana na moru.

Nekome je to nekoliko dana kod kuće bez alarma, obaveza i planova.

Neko se najbolje resetuje šetnjom, neko čitanjem, neko druženjem, a neko tako što nekoliko dana ne mora apsolutno ništa da radi.

Poenta odmora nije destinacija.

Poenta je da prestanemo da budemo stalno dostupni.

Zašto nas „savršeni odmor“ ponekad još više umori?

Paradoks savremenog odmora jeste što smo i njega pretvorili u projekat.

Moramo da vidimo sve znamenitosti. Da pronađemo najbolji restoran. Da obiđemo plaže. Da napravimo fotografije. Da iskoristimo svaki dan.

Kada se vratimo, možemo imati stotine fotografija i osećaj da smo bili svuda — osim u trenutku u kojem smo se zaista odmarali.

Nekada je najveći luksuz upravo to da nemamo nikakav plan.

Koliko nam odmora zapravo treba?

Ne postoji univerzalni broj dana koji će svakoga odmoriti.

Nekome je potrebno nekoliko dana da se potpuno isključi, dok će se neko osećati bolje posle kratkog vikend-odmora.

Mnogo je važnije kako provodimo to vreme nego koliko dana traje.

Ako tokom odmora nastavimo da proveravamo poslovne poruke, razmišljamo o rokovima i pokušavamo da stignemo na deset mesta dnevno, teško je očekivati pravi oporavak.

Možda nam ne treba jedan veliki odmor, već više malih

Umesto da čitavu godinu izdržavamo čekajući tih deset dana leta, možda bi zdraviji pristup bio da tokom godine pravimo male pauze.

Dan bez obaveza.

Vikend bez posla.

Veče bez telefona.

Šetnja bez cilja.

Sat vremena u kojem ne moramo ništa da postignemo.

Takvi mali prekidi mogu da spreče da do velikog odmora uopšte stignemo potpuno iscrpljeni.

Odmor nije nagrada za preživljavanje godine

Možda je najvažnija promena u razmišljanju upravo ova.

Ne moramo da budemo potpuno iscrpljeni da bismo zaslužili odmor.

Ne moramo da čekamo leto.

I ne moramo da otputujemo 2.000 kilometara da bismo se osećali bolje.

Jer ako nam je potrebno deset dana godišnjeg da bismo se oporavili od života koji nas iscrpljuje preostalih 355 dana, možda problem nije u tome što imamo premalo odmora.

Možda premalo odmaramo dok smo kod kuće.

Pročitaj još

U Trendu