Postoje predmeti koje kupimo, odložimo u fioku ili ormar i potpuno zaboravimo na njih. Godinama stoje tu „za svaki slučaj“, iako je velika šansa da ih nikada nećemo upotrebiti. Zašto ih onda čuvamo?
Otvorite bilo koju fioku u kući i velika je verovatnoća da ćete pronaći nešto što niste koristili godinama.
Možda je to rezervni kabl.
Stari punjač.
Kutija sa šrafovima.
Neki alat za koji više ne znate čemu služi.
Ili predmet koji ste kupili sa mišlju: „Bolje da imam, možda će mi nekad zatrebati.“
Upravo ta rečenica objašnjava zašto naši domovi postaju puni stvari koje gotovo nikada ne koristimo.
Predmet koji čuvamo „za svaki slučaj“
Jedan od najboljih primera su rezervni ključevi.
Mnogi ih imaju, ali često ne znaju tačno gde su svi.
Tu su zatim adapteri, kablovi i punjači za uređaje koje više nemamo. Čuvamo ih jer mislimo da će možda nekada odgovarati nečemu drugom.
U većini slučajeva ne odgovaraju.
Ali ipak ostaju u fioci.
Zašto?
Zato što je bacanje takve stvari mnogo teže nego što izgleda.
„Možda će mi jednom zatrebati“
Ljudi imaju tendenciju da precenjuju buduću korisnost stvari koje već poseduju.
Ako nešto već imamo, čini nam se šteta da ga bacimo.
U glavi se pojavljuje scenario:
„Šta ako mi baš sledeće nedelje zatreba?“
Problem je što se taj trenutak često nikada ne pojavi.
Meseci prolaze.
Godine prolaze.
A predmet i dalje stoji na istom mestu.
Kutija u kojoj je sve što ne znamo gde da stavimo
Posebno zanimljiv fenomen postoji u gotovo svakom domaćinstvu: fioka ili kutija za sitnice.
U njoj mogu da se nađu baterije, šrafovi, gumice, ključevi, kablovi, upaljači, dugmići, selotejp, stari USB uređaji i desetine drugih predmeta.
Niko je nije planski napravio.
Jednostavno je nastala.
Svaki put kada ne znamo gde da stavimo neku sitnicu, ona završi upravo tamo.
I tako vremenom nastane mala kućna arhiva stvari koje možda nikada više neće biti potrebne.
Zašto nam je teško da bacimo nešto što nismo koristili?
Jedan od razloga je osećaj da bi bacanje moglo da se pretvori u grešku.
Ako predmet zadržimo, postoji mogućnost da će nam jednog dana zatrebati.
Ako ga bacimo, ta mogućnost nestaje.
Čak i kada je verovatnoća veoma mala.
Tu se pojavljuje poznata logika:
„Ako mi ne treba – ništa ne gubim ako ga zadržim.“
Ali problem je što prostor nije besplatan.
Predmeti zauzimaju fioke, police, ormare, podrume i garaže.
Najveći krivci su stvari koje su male
Veliki predmeti obično ne stvaraju problem.
Ako vam ne treba stari sto, jasno je da zauzima prostor.
Kod malih predmeta situacija je drugačija.
Jedan kabl ne smeta.
Jedna kutija ne smeta.
Jedan stari punjač ne smeta.
Jedna kesica šrafova ne smeta.
Ali kada se sve sabere, dobijamo čitave kutije stvari koje godinama nismo koristili.
A onda dođe dan kada konačno nešto tražimo
Paradoks je što ljudi često imaju mnogo stvari, ali u trenutku kada im nešto zaista treba – ne mogu da pronađu.
Imamo deset kablova, ali nijedan pravi.
Imamo kutiju sa alatima, ali ne i odgovarajući šraf.
Imamo fioku punu baterija, ali ne znamo koje rade.
Imamo rezervne ključeve, ali ne znamo koji je za koja vrata.
Drugim rečima, posedovanje nije isto što i dostupnost.
Šta najčešće čuvamo bez pravog razloga?
Ako biste danas otvorili ormare i fioke prosečnog domaćinstva, verovatno biste pronašli neke od ovih stvari:
- stare punjače za uređaje koje više ne posedujemo;
- kablove nepoznate namene;
- kutije od telefona i elektronike;
- stare baterije;
- garderobu koju godinama nismo obukli;
- pokvarene sitne uređaje;
- rezervne delove za predmete koje više nemamo;
- prazne ambalaže „koje mogu da posluže“;
- stare priručnike i uputstva;
- kese i kutije sa sitnicama.
Neke od njih zaista mogu biti korisne.
Ali veliki broj završi upravo tamo gde su i počeli – u nekoj fioci, čekajući hipotetički dan kada će konačno zatrebati.
Možda najveći luksuz nije posedovati više, već imati manje
Zanimljivo je da se odnos prema stvarima menja.
Sve više ljudi pokušava da smanji količinu predmeta koje poseduje i zadrži samo ono što zaista koristi.
Ne zato što im stvari nužno smetaju, već zato što shvataju koliko energije troše na njihovo čuvanje, sortiranje i traženje.
Predmet koji nije korišćen pet godina možda jeste „za svaki slučaj“.
Ali možda je taj slučaj samo izgovor da ga ne bacimo.
Jednostavan test za svaku stvar
Ako se dvoumite da li nešto treba da ostane u vašoj kući, postavite sebi tri pitanja:
Kada sam ovo poslednji put koristio?
Da li bih danas ponovo kupio istu stvar?
Da li postoji jednostavan način da je nabavim ako mi nekada ipak zatreba?
Ako na sva tri pitanja imate nezgodan odgovor, možda vam predmet zapravo više nije potreban.
Jer neke stvari ne čuvamo zato što su korisne.
Čuvamo ih zato što ne želimo da pogrešimo ako ih bacimo.
A upravo zato mnoge fioke u našim domovima postaju muzeji predmeta koje više niko ne koristi.