Connect with us

Fitnes

Milion žena nesvesno živi sa Linčovim sindromom: rizici i važnost ranog otkrivanja

Ovaj nasledni sindrom znatno povećava rizik od nekoliko vrsta karcinoma, a rano testiranje može spasiti život

Published

on

Foto Izvor: Pexels

Ovaj nasledni sindrom znatno povećava rizik od nekoliko vrsta karcinoma, a rano testiranje može spasiti život

Sve više žena širom sveta suočava se sa rastućim brojem dijagnostikovanih karcinoma, a posebno zabrinjava to što među obolelima ima sve mlađih osoba. Stručnjaci iz Srbije, regiona i sveta upozoravaju na genetski sindrom koji često ostaje neprepoznat u porodicama – Linčov sindrom. Procene govore da više od milion ljudi, a među njima i veliki broj žena, živi sa ovim naslednim stanjem bez svesti o njegovom postojanju.

Linčov sindrom je najčešći nasledni uzrok karcinoma debelog creva i materice, ali takođe povećava rizik od raka pankreasa, želuca, jajnika i prostate. Sindrom nastaje usled mutacija na jednom od pet gena i prenosi se sa roditelja na decu, pri čemu svako dete ima oko 50% šanse da ga nasledi. Zbog toga je veoma važno obratiti pažnju na porodičnu istoriju raka.

Za razliku od poznate BRCA mutacije, koja se često pominje zahvaljujući javnim ličnostima, Linčov sindrom je još češći, ali mnogo manje poznat. Smatra se da pogađa jednu od 300 osoba, dok BRCA mutacija zahvata jednu od 400. Linčov sindrom uglavnom nema jasne simptome, pa većina žena sazna za njega tek nakon ozbiljnih zdravstvenih problema ili dijagnoze karcinoma.

„Mnoge žene se iznenade kada saznaju za Linčov sindrom, jer u porodici nisu imale jasne pokazatelje ili im niko nije pričao o ranim slučajevima raka“, navodi dr. Ivana Jovanović, specijalista genetike. Ona ističe da je rano otkrivanje ovog sindroma ključno za pravovremeno sprovođenje preventivnih pregleda i skrininga.

Genetsko testiranje danas je dostupnije nego ranije i često ga pokriva zdravstveno osiguranje. Test se sprovodi analizom uzorka krvi ili pljuvačke i preporučuje se ženama koje u porodici imaju slučajeve raka debelog creva, materice, pankreasa, želuca, prostate ili jajnika, posebno ako je bolest dijagnostikovana pre 50. godine života.

Važno je znati da dijagnoza Linčovog sindroma nije presuda. „Neće svaka osoba razviti rak, ali je rizik značajno viši, pa redovni lekarski pregledi mogu spasiti život“, naglašava dr. Jovanović. Za žene koje nose ovaj sindrom postoje posebni programi praćenja i savetovanja kako bi mogle da vode dug i kvalitetan život uz pravovremenu brigu o zdravlju.

Zbog stigme i tabu tema u vezi sa pojedinim vrstama raka, žene često ne razgovaraju otvoreno o porodičnoj istoriji bolesti. Stručnjaci savetuju više edukacije i međusobnu podršku, kako bi svaka žena imala priliku za ranu prevenciju i očuvanje zdravlja.

Pročitaj još
Click to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Fitnes

Saveti za prevazilaženje straha od mraka i bolji san

Stručnjaci otkrivaju kako da lakše zaspite u mračnom prostoru i poboljšate kvalitet sna

Published

on

Stručnjaci otkrivaju kako da lakše zaspite u mračnom prostoru i poboljšate kvalitet sna

Mnoge žene se suočavaju sa poteškoćama kada treba da zaspe u potpunom mraku, posebno tokom stresnih perioda ili nakon neprijatnih iskustava. U velikim gradovima poput Beograda, kvalitetan san je od suštinskog značaja za očuvanje mentalnog i fizičkog zdravlja. Prema rečima dr Kiše Salivan, specijalistkinje za poremećaje spavanja, osećaj nelagodnosti u mraku ima biološku osnovu: „Mrak može izazvati iznenadnu reakciju u mozgu, što povećava nivo anksioznosti.”

Kada je prostorija potpuno tamna, naša ostala čula postaju izraženija, pa i najmanji zvuci mogu delovati mnogo preteće nego što zaista jesu. Dr Džozef Džerževski, klinički psiholog koji proučava san, napominje: „Ako mrak povezujete sa osećajem straha ili nesigurnosti, prostorija bez svetla može biti izvor stresa umesto mira.” Dodaje da je često uzrok nelagodnosti naučen osećaj ranjivosti, a ne sam mrak.

Spavanje u mračnoj prostoriji je važno jer naš biološki ritam funkcioniše zahvaljujući smenjivanju svetla i mraka. Dr Salivan objašnjava: „Svetlost smanjuje proizvodnju melatonina, hormona odgovornog za san, dok tama podstiče njegovo lučenje.” Spavanje sa uključenim svetlom može dugoročno povećati rizik od visokog pritiska, gojaznosti i dijabetesa tipa 2, naročito kod starijih žena.

Kako da se lakše naviknete na mrak?
1. Postepeno prigušujte svetla – Umesto da odjednom ugasite svetlo, koristite tople izvore svetlosti koje ćete postepeno smanjivati pred spavanje.
2. Koristite blago noćno svetlo – Slabo crveno ili amber svetlo u hodniku ili izvan spavaće sobe može vam pružiti osećaj sigurnosti, a da ne naruši kvalitet sna.
3. Uvedite večernju rutinu – Aktivnosti poput čitanja ili meditacije mogu pomoći telu da se prirodno pripremi za odmor.
4. Prilagodite okruženje – Uklonite izvore buke i obezbedite prijatnu temperaturu u spavaćoj sobi.
5. Razgovarajte sa stručnjakom – Ako vas strah od mraka ozbiljno ometa, savetuje se razgovor sa psihologom ili terapeutom.

Redovno spavanje u tamnoj prostoriji može značajno poboljšati vaš san i doprineti boljem opštem zdravlju. Uz postepene promene i razumevanje sopstvenih potreba, mnoge žene mogu prevazići strah od mraka i uživati u mirnim noćima.

Pročitaj još

Fitnes

Kako uživanje u omiljenim jelima pozitivno utiče na zdravlje žena

Stručnjaci naglašavaju važnost ‘vitamina P’ – užitka u obroku, za bolju ravnotežu i raspoloženje

Published

on

Stručnjaci naglašavaju važnost ‘vitamina P’ – užitka u obroku, za bolju ravnotežu i raspoloženje

Sve više nutricionista i psihologa ističe da način na koji uživamo u obrocima ima veliki značaj za naše zdravlje, gotovo podjednako kao i izbor hrane. Najnovija istraživanja pokazuju da zadovoljstvo dok jedemo, poznato i kao ‘vitamin P’ (od engleskog ‘pleasure’), može doprineti i fizičkom i emocionalnom blagostanju.

Danas se mnoge žene bore sa stalnim brojanjem kalorija i izbegavanjem omiljenih poslastica, ali naučni dokazi ukazuju da uživanje u poznatim ukusima donosi brojne koristi, kako za telo, tako i za psihu. Kada jedemo ono što volimo, naš mozak oslobađa dopamin – hormon zaslužan za osećaj zadovoljstva i opuštanja. Ovakvo stanje omogućava telu da lakše uđe u fazu ‘odmora i varenja’, čime se poboljšava razgradnja hrane i iskorišćenje nutrijenata.

Nutricionista dr Ana Petrović objašnjava: “Nije dovoljno samo gledati šta jedemo, već i kako se osećamo dok jedemo. Uživanje u hrani može sprečiti prejedanje i emocionalne krize vezane za ishranu.”

Za mnoge žene, uspomene na domaće mirise i porodične recepte nose posebnu emotivnu vrednost. Zajednički obroci jačaju veze i stvaraju osećaj sigurnosti. Tradicija i kultura često se prenose upravo kroz zajedničko uživanje u hrani i okupljanje za stolom.

Treba razlikovati svesno uživanje u hrani od emocionalnog jedenja. Dok emocionalno jedenje obično služi kao beg od stresa ili tuge, svesno uživanje podrazumeva prisutnost u trenutku i fokus na ukus, miris i teksturu – bez osećaja krivice. Psiholog Marija Lukić ističe: “Kada jedemo svesno i bez osude, hrana postaje izvor radosti, a ne razlog za brigu.”

Stručnjaci savetuju da žene sebi dozvole uživanje u omiljenim obrocima, jer to doprinosi boljem odnosu prema hrani, smanjenju stresa i dugoročnom balansu. Tako zadovoljstvo postaje važan deo zdrave ishrane, a ne nešto što treba izbegavati.

Pročitaj još

Fitnes

Seda kosa: kako godine, genetika i stres utiču na promenu boje vlasi

Genetika, životne navike i stres su ključni faktori zašto kosa gubi prirodnu boju, a stručnjaci savetuju kako negovati sede vlasi.

Published

on

Genetika, životne navike i stres su ključni faktori zašto kosa gubi prirodnu boju, a stručnjaci savetuju kako negovati sede vlasi.

Pojava prvih sedih vlasi više nije rezervisana samo za starije – mnoge žene primećuju ih već u tridesetim ili četrdesetim godinama, što često izaziva pitanja o uzrocima ove promene. Prema rečima doktora Roberta H. Shmerlinga, proces sede kose ne zavisi isključivo od godina, već su presudni i genetika i način života. Poznat je primer bivšeg američkog predsednika Baraka Obame, kod koga je tokom godina na funkciji primećeno više sedih vlasi, što je često povezivano sa stresom. Dr Shmerling ipak naglašava: „Izgleda da bi stres vođenja zemlje mogao svakoj osobi da posedi kosu“, ali napominje i da sede mogu nastati i kod ljudi bez izrazito stresnog posla.

Glavni razlog sede kose je smanjena produkcija melanina, pigmenta koji je zadužen za boju dlake. Kako starimo, ćelije koje proizvode melanin postepeno gube svoju funkciju. Genetika pri tome ima presudnu ulogu – ako su vaši roditelji rano posedeli, velike su šanse da ćete i vi to doživeti u sličnoj životnoj dobi.

Iako mnogi veruju da stres može ubrzati pojavu sedih, naučna istraživanja potvrđuju da je njegov uticaj ograničen. Stres češće dovodi do pojačanog opadanja kose ili promene teksture, ali kod osoba sa genetskom predispozicijom, intenzivni stres može ubrzati nastanak sedih vlasi. Zdrav životni stil, balansirana ishrana i redovno opuštanje mogu doprineti da kosa duže zadrži prirodnu boju, ali ne mogu u potpunosti sprečiti ovaj proces.

Sve više žena odlučuje da ne prikriva sede već ih neguje i ponosno pokazuje, što je poslednjih godina postao trend u nezi i stilizovanju kose. Zaključak stručnjaka je jasan: sede vlasi nisu samo znak starenja, već prirodni deo života koji zavisi od genetike, godina i životnih okolnosti.

Pročitaj još

U Trendu