Connect with us

Ostali sportovi

Najduži prekidi u istoriji Formule 1: od duela Sena-Prost do dominacije Šumahera

Michael Schumacher i Mika Häkkinen obeležili su parone devedesetih, dok je Ayrton Senna u sezoni 1990. čekao sedam nedelja na revanš protiv Alaina Prosta

Published

on

pexels-photo-29283585

Michael Schumacher i Mika Häkkinen obeležili su parone devedesetih, dok je Ayrton Senna u sezoni 1990. čekao sedam nedelja na revanš protiv Alaina Prosta

Formula 1 je kroz istoriju retko pravila dugačke pauze tokom sezone, ali svaki put kada se to dogodi, navijače i analitičare podseća na neka od najuzbudljivijih razdoblja šampionata. Današnji petonedeljni prekid, uzrokovan promenama u kalendaru nakon trka u Bahreinu i odlaganja događaja u Saudijskoj Arabiji, izaziva osećaj neizvesnosti i nostalgije, posebno u eri kada su timovi fokusirani na što više vožnje i testiranja zbog novih tehničkih pravila.

Poslednji put kada su ljubitelji Formule 1 morali da čekaju toliko između dve trke bio je 2012. godine, tokom tradicionalnog letnjeg odmora. Međutim, kalendar se od tada zgusnuo, a broj trka povećao, pa su ovakve pauze postale prava retkost. U prošlosti, tokom devedesetih, viđeni su slični paroni: u sezonama 1991, 1998. i 1999. razmak između dve trke znao je da traje i po pet nedelja. Posebno je upamćen kraj 1998. godine, kada su Michael Schumacher i Mika Häkkinen vodili žestoku borbu za titulu, a poslednje dve trke su bile razdvojene upravo tim intervalom, što je dodatno rasplamsalo iščekivanje navijača. Sličan ritam zadržan je i početkom sledeće sezone.

Za najduži razmak između dve trke u modernoj eri mora se vratiti u rane devedesete. Tokom 1990. godine, kada je rivalitet između Ayrtona Sene i Alaina Prosta bio na vrhuncu, sezona je počela pobedom Sene u Feniksu, gde je vodio briljantnu borbu sa Jeanom Alesijem. U nastavku, na trci u Interlagosu, Senna je bio blizu trijumfa na domaćem terenu, ali ga je incident sa Satoruom Nakajimom, tadašnjim timskim kolegom Alesija, koštao pobede. Nakon toga, kako je bilo predviđeno kalendarom, usledio je rekordni paron od sedam nedelja pre treće trke u Imoli, što je dalo Prost-u i Senni dovoljno vremena da analiziraju prethodna dešavanja i dodatno podgreje rivalitet između Ferrarija i McLarena.

Ipak, ni taj period ne može da se meri sa pauzama iz pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka, kada je šampionat bio potpuno drugačije strukturisan. Najduži zabeleženi prekid desio se 1965. godine: Jim Clark je trijumfovao na otvaranju sezone u Istočnom Londonu u Južnoj Africi, 1. januara, dok je sledeća bodovana trka održana tek gotovo pet meseci kasnije, 30. maja, kada je Graham Hill pobedio na Velikoj nagradi Monaka. Tokom tih 149 dana, vozači su nastupali na brojnim nebodovanim trkama i Tasman seriji, ali je za titulu odlučujuće bilo strpljenje i priprema tokom izuzetno dugih pauza.

Dugotrajni prekidi dešavali su se i između sezona. Posle prve, istorijske šampionske godine 1950, čekalo se čak 266 dana do početka sledeće godine, što je i danas najduži interval između dve trke u istoriji Formule 1. Za poređenje, pandemija COVID-19 2020. godine izazvala je paron od 217 dana, što je treći najduži prekid u istoriji ovog sporta. Sve to pokazuje koliko su ritam i dinamika šampionata značajno promenjeni tokom decenija, čineći današnje pauze istovremeno izuzetkom i povratkom korenima takmičenja.

Pročitaj još
Click to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Ostali sportovi

Nikola Jokić ušao u istoriju NBA: Ispunio uslov za MVP i postavio jedinstven rekord

Srpski centar odigrao prvo poluvreme u pobedi Denvera nad San Antoniom i zvanično postao kandidat za MVP priznanje zahvaljujući minimalnom broju nastupa

Published

on

By

Srpski centar odigrao prvo poluvreme u pobedi Denvera nad San Antoniom i zvanično postao kandidat za MVP priznanje zahvaljujući minimalnom broju nastupa

Nikola Jokić, košarkaš Denver Nagetsa, još jednom je pokazao zbog čega ga smatraju jednim od najboljih igrača današnjice. U poslednjem meču regularnog dela NBA sezone, protiv San Antonio Sparsa, srpski centar je odigrao samo prvo poluvreme, ali je taj nastup bio dovoljan da ispuni formalni uslov za konkurisanje za najprestižniju individualnu nagradu lige – MVP priznanje.

Zahvaljujući ovom nastupu Jokić je stigao do 65. utakmice u sezoni, što je minimalan broj koji liga zahteva za ulazak u konkurenciju za MVP titulu, kao i za sve ostale individualne nagrade. Upravo ta činjenica izdvaja njegovu sezonu, jer je tokom cele godine beležio izuzetne proseke – 12,9 skokova i 10,9 asistencija po meču, što ga je učinilo prvim igračem u istoriji NBA lige koji je predvodio ligu u obe pomenute statističke kategorije u jednoj sezoni.

Na terenu je Jokić proveo ukupno 18 minuta i za to vreme postigao 23 poena, imao osam skokova i dve asistencije. Nakon dogovora sa stručnim štabom Denvera, ostatak meča je presedeo na klupi, pošto je glavni cilj bio da se sačuva za predstojeći plej-of, ali i da se ispuni formalni kriterijum koji je liga ove sezone dodatno pooštrila.

Denver Nagetsi su i bez Jokića u drugom poluvremenu uspeli da savladaju San Antonio Sparse, a meč je osim rezultatskog značaja, imao i poseban simbolički momenat za Jokića. Ovim nastupom, on je potvrdio kandidaturu za četvrtu MVP nagradu, koju je u karijeri već osvojio tri puta.

Na društvenim mrežama odmah su se pojavile statistike koje svedoče o njegovoj dominaciji. Jokić je sezonu završio sa tripl-dabl prosekom, što je još jedan dokaz njegove svestranosti i uticaja na igru. U NBA istoriji do sada niko nije uspeo da bude lider u skokovima i asistencijama istovremeno, zbog čega je Jokićev podvig još značajniji.

Odluka trenera Denvera da Jokić igra samo jedno poluvreme bila je taktička, a stručni štab je time jasno stavio do znanja da je zdravlje lidera tima prioritet pred izazove koji slede u doigravanju. Iako je Jokić na klupi proveo ceo drugi deo utakmice, njegov doprinos bio je ključan za ispunjenje cilja – obezbeđivanje prava na konkurenciju za MVP.

Ove sezone Jokić je još jednom potvrdio status jednog od najcenjenijih igrača NBA lige, a ukoliko ponovo osvoji MVP priznanje, dodatno će učvrstiti mesto u istoriji svetske košarke.

Pročitaj još

Ostali sportovi

Kimi Antonelli ostvario dve pobede i preuzeo vođstvo, Ferrari ga propustio uprkos internim preporukama

Mladi Kimi Antonelli beleži impresivne rezultate sa Mercedesom, dok iz Maranela dolaze detalji o propuštenoj prilici Ferrarija da ga angažuje još u karting danima

Published

on

By

Mladi Kimi Antonelli beleži impresivne rezultate sa Mercedesom, dok iz Maranela dolaze detalji o propuštenoj prilici Ferrarija da ga angažuje još u karting danima

Kimi Antonelli, mladi vozač iz Italije, postao je centralna figura aktuelne sezone Formule 1 nakon što je u svojoj drugoj godini u elitnom takmičenju zabeležio izvanredan start. Antonelli je već na početku sezone ostvario dve uzastopne pobede u tri dosad održane Velike nagrade, čime je preuzeo lidersku poziciju u generalnom plasmanu. Njegov uspon sa Mercedesom privukao je pažnju celokupne trkačke javnosti, ali i probudio određenu nostalgiju u Ferrariju, koji je u prošlosti imao priliku da ga angažuje, ali je tu priliku propustio.

U istoriji Formule 1 često se dešava da odluke donete van staze imaju težinu kao i one na samoj stazi, a slučaj Kimi Antonellija posebno boli navijače Ferrarija, s obzirom na to da je reč o italijanskom talentu. Prema dostupnim informacijama, dok se u okviru Ferrari Driver Academy razmatralo više mladih vozača, Toto Wolff iz Mercedesa nije oklevao i ponudio je Antonelliju dugoročan ugovor, prepoznajući njegov potencijal još dok je bio nepoznat široj javnosti.

Kako je navedeno, Ferrari je imao priliku da dovede Antonellija još dok je imao samo 11 godina, kada je već dominirao na karting stazama i pokazivao izuzetnu zrelost i brzinu. Massimo Rivola, tadašnji direktor Ferrari Driver Academy, prepoznao je njegov talenat i podneo internu preporuku da se Antonelli što pre dovede u redove Ferrarija. Međutim, tadašnji šef Ferrarija u Formuli 1, Maurizio Arrivabene, odlučio je da odbije tu preporuku, ocenivši da je Antonelli još uvek premlad za ozbiljno angažovanje.

I dok su Rivola i ljudi iz akademije videli u Antonelliju potencijalnog lidera budućnosti, Arrivabene je procenio da je oko mladog vozača tada bilo previše buke i pritiska za njegove godine. Upravo je to otvorilo vrata Totu Wolffu, koji je brzo reagovao i obezbedio Antonellijev prelazak u Mercedes. Antonelli je potom tokom tinejdžerskih godina preskočio Formulu 3 i prešao direktno u Formulu 2, postavši u 2024. godini treći vozač Mercedes F1 tima.

Ovaj razvoj događaja još jednom pokazuje koliko su odluke o mladim talentima u sportu nepredvidive i kako mogu da utiču na tok karijere, ali i na budućnost najvećih timova. Ferrari je u prošlosti već propuštao prilike da zadrži ili angažuje izuzetne vozače, ali slučaj Kimi Antonellija, koji je sada lider šampionata u Mercedesu, posebno je upečatljiv zbog njegovog porekla i rane preporuke iz same akademije.

Pročitaj još

Ostali sportovi

Janik Siner savladao Karlosa Alkaraza u Monte Karlu i postao lider ATP liste

Italijanski teniser ostvario impresivan trijumf nad španskim rivalom, osvojio četvrtu uzastopnu masters titulu i ispisao istoriju modernog tenisa.

Published

on

By

Italijanski teniser ostvario impresivan trijumf nad španskim rivalom, osvojio četvrtu uzastopnu masters titulu i ispisao istoriju modernog tenisa.

Janik Siner je ostvario veliki uspeh na teniskoj sceni, pošto je u finalu Masters turnira u Monte Karlu pobedio Karlosa Alkaraza i time zvanično postao novi broj jedan na ATP listi. Italijan je u direktnom okršaju sa jednim od svojih najvećih rivala slavio sa 2:0 u setovima i tako nastavio sjajnu seriju rezultata na najvažnijim turnirima sezone.

Ovom pobedom u Monte Karlu, Siner je osvojio svoju četvrtu uzastopnu titulu na turnirima iz serije 1.000, a njegov pobednički niz traje još od Mastersa u Bersiju. Takvim učinkom Siner je potvrdio izuzetnu formu i poziciju jednog od najdominantnijih tenisera aktuelne sezone. Finalni duel je privukao veliku pažnju ljubitelja tenisa širom sveta, jer su se sastala dva mlada asa koja su prethodnih meseci često bila u centru pažnje zbog svojih uspeha.

Posebnu težinu ovom trijumfu daje podatak da je Siner tek drugi igrač od 1990. godine koji je u jednoj sezoni uspeo da osvoji Masters turnire u Indijan Velsu, Majamiju i Monte Karlu. Pre njega, to je pošlo za rukom samo Novaku Đokoviću 2015. godine, što jasno govori o veličini Sinerovog dostignuća. Takođe, Italijan je postao i četvrti teniser koji je uspeo da savlada aktuelnog branioca titule u finalu Monte Karla.

Tokom celog turnira, Siner je prikazivao izuzetnu igru i sigurnost na terenu, ne dozvoljavajući protivnicima mnogo šansi. Njegova pobeda nad Alkarazom u finalu bila je još jedna potvrda kvaliteta, ali i fizičke i mentalne pripremljenosti. Ovim rezultatom, Siner je ostvario veliki pomak na ATP listi i preuzeo lidersku poziciju, što je bio njegov cilj još od početka godine.

Ovaj uspeh dodatno dobija na značaju jer je Siner time postao centralna figura svetskog tenisa, a mnogi stručnjaci i navijači već ga vide kao jednog od glavnih favorita i na predstojećim velikim turnirima. Očekuje se da će njegova dominacija u nastavku sezone biti još izraženija, dok Alkaraz ostaje njegov najopasniji rival.

Još jednom, Janik Siner je pokazao da pripada samom vrhu svetskog tenisa, a osvajanje Monte Karla i uspon na prvo mesto ATP liste predstavljaju krunu njegovog dosadašnjeg rada i talenta.

Pročitaj još

U Trendu