Connect with us

Porodica

Život Aleksandre Mihajlović: od Zvečanske do uspeha i oproštaja

Priča o istrajnosti, potrazi za ocem i snazi majčinske ljubavi na putu do ličnog ostvarenja

Published

on

Foto Izvor: Pexels

Priča o istrajnosti, potrazi za ocem i snazi majčinske ljubavi na putu do ličnog ostvarenja

Aleksandra Mihajlović iz Pančeva danas je poznata kao književnica, profesorka i doktor nauka, ali njen put nije bio nimalo lak. Rođena 1967. godine, kao dete ljubavi između Srpkinje iz porodice Blažić iz Bratunca i muslimana iz porodice Selmanagić iz Srebrenice, prve mesece života provela je u Domu za nezbrinutu decu u Zvečanskoj ulici u Beogradu, pošto njene porodice nisu podržale vezu njenih roditelja. Njena majka je, uprkos tome što je ostala bez podrške i posla, odlučila da se izbori za svoju ćerku. “Rekla je jedno veliko ‘ne’. Bez posla, bez ičega, počela je da radi, skupljajući novčić po novčić… Posle skoro godinu dana došla je po mene u Zvečansku i odvela me sa sobom”, priseća se Aleksandra. Odrastala je u Pančevu uz majku, suočavajući se sa urođenom srčanom manom, ali i sa osećajem praznine zbog odsutnosti oca. Ipak, majka je ostala snažna i nikada nije govorila loše o Aleksandrinom ocu, učeći je da ne sudi drugima.

Kako je odrastala, Aleksandra je sve više želela da upozna svog oca. Sa šesnaest godina skupila je hrabrost i nakon rasprave sa majkom, krenula peške iz Pančeva ka Beogradu, rešena da stigne do Sarajeva i pronađe svog oca. “Ja sam mami rekla da hoću da idem da vidim oca, da je to moja psihološka potreba… Put je bio mračan, neosvetljen… I dan-danas znam svaku stopu od Pančeva do Beograda”, priča Aleksandra. Ujak i ujna su joj pomogli i već sledećeg dana otputovala je za Sarajevo. Susret sa ocem bio je kratak, ali pun emocija. “Prišla sam i predstavila se. A on je rekao: ‘Sanjao sam te.’” Proveli su jedan dan zajedno, bez pitanja i prebacivanja. Na rastanku je dobila obećanje da će se viđati, ali to se nije ostvarilo. Nakon nekoliko meseci, usledio je hladan telefonski razgovor, što je Aleksandru veoma povredilo. “Bio je leden. Mnogo je bolelo. Ali nisam želela da unosim mržnju u sebe. Znala sam da bih time povredila samo sebe.”

Pokušala je kasnije da obnovi kontakt, ali nije uspela. Čak ni vest da je postao deda nije naišla na radost sa njegove strane. “Nemam potrebu da sudim. Svako nosi svoje razloge koje mi ne znamo”, ističe Aleksandra. Kada je saznala da joj je otac bolestan, želela je da mu pomogne, ali nije stigla – preminuo je. Danas Aleksandra snagu pronalazi u oproštaju i ljubavi koju joj je pružila majka i porodica. Svoje iskustvo pretočila je u roman, a njen pogled na prošlost je jasan: “Niko ne živi u Diznilendu. Svi imamo svoje priče. Ali ako odlučimo da budemo hrabri, uporni i da biramo ljubav, možemo da izvezemo lep život.”

Pročitaj još
Click to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Porodica

Novi broj magazina slavi žene i povratak prirodne lepote kroz inspirativne priče

Jubilarno izdanje donosi transformacije, savete o zdravlju i stilu, kao i lične priče poznatih i stručnjaka

Published

on

Jubilarno izdanje donosi transformacije, savete o zdravlju i stilu, kao i lične priče poznatih i stručnjaka

Od subote, 18. aprila, na kioscima vas očekuje novo izdanje omiljenog ženskog magazina koje donosi bogat izbor tema za lični rast, lepotu i zdravlje, savršene za opuštanje tokom vikenda. Povodom 30 godina postojanja, magazin ističe žene iz svoje redakcije – ovonedeljni broj posvećen je urednici noćne smene Jeleni Stefanović, koja je još kao devojčica znala da će život posvetiti novinarstvu. U rubrici o ličnom stilu, stručnjaci iz oblasti šminke, frizura i mode predstavili su transformaciju učiteljice Tamare Jovanović iz Banatskih Karlovaca. Tamara je presrećna izjavila: “Kao da me je sunce ogrejalo!” nakon što je isprobala novi izgled.

Čitateljke će pronaći i otvorene ispovesti poznatih žena. Pevačica Nina Badrić govori o izazovima nastupa i granicama koje je morala da postavi tokom karijere. Upoznajte i mladu frulašicu iz generacije Z, Snježanu Tuku, koja svojim talentom osvaja publiku. Posebno emotivan deo magazina posvećen je sećanju na dr Tamaru Lazić Strugar, koja je ostavila neizbrisiv trag u svom pozivu.

Za roditelje, novi broj donosi praktične savete o tome kako očuvati poverenje deteta kada je reč o korišćenju mobilnih telefona. Kulinarski kutak nudi recepte za jela sa mladim zelenišem, kolače sa grizom i domaći hleb sa spanaćem, uz preporuke za brze i zdrave obroke.

Zdravlje i lepota ostaju u fokusu: dr Jelena Glavinić prenosi najnovije informacije sa Svetskog kongresa estetske i antiejdž medicine. Tu su i preporuke za izbor obuće i negu kože, kao i znaci po kojima ćete prepoznati da neka krema nije za vas. Ne zaboravite na redovno merenje krvnog pritiska, proveru mladeža i brigu o jetri tokom proleća. Ljubiteljke biljaka mogu naučiti više o ljubičastoj detelini, koja oplemenjuje svaki vrt.

Magazin poziva sve čitateljke da se priključe digitalnoj zajednici, kako bi uvek bile informisane o najnovijim vestima i događajima iz sveta žena.

Pročitaj još

Porodica

Kako je Amir pronašao toplinu porodice koju nije imao kao dete

Nakon detinjstva bez roditeljske ljubavi, Amir iz Tuzle danas gradi srećan dom za svoju porodicu

Published

on

Nakon detinjstva bez roditeljske ljubavi, Amir iz Tuzle danas gradi srećan dom za svoju porodicu

Amir Šečić iz Tuzle odrastao je bez roditelja – majka ga je ostavila samo tri dana nakon rođenja, a oca nikada nije upoznao. Svoje detinjstvo proveo je u domu za nezbrinutu decu, gde su mu toplina doma i roditeljski zagrljaj bili nepoznati. Kako sam priznaje, ‘Uvek mi je falila ljubav i sigurnost koju bi trebalo roditelji da pruže’.

Godinama je pokušavao da sazna više o svom poreklu i da razume zašto ga je majka napustila. Iako su povremeno pokušavali da razgovaraju o prošlosti, to nije donosilo olakšanje – ‘Pokušavali smo da spojimo naše priče o prošlosti, ali nikada nismo uspeli. Ili bi ona odustala, ili ja. Tako smo ostali svako sa svojom istinom’, priča Amir.

Najbolniji trenutak bio mu je susret sa majkom na njegov 18. rođendan, kada je želeo da proveri da li zna kad mu je rođendan. Majka mu je tada rekla da je to za nju običan dan i da ne zna razlog njegovog dolaska. ‘To me je slomilo. Tada sam odlučio da više neću pokušavati’, priseća se.

Nakon što je sa 15 godina napustio dom, život je postao još teži. Sa samo 17 godina odlazi u Nemačku u potrazi za poslom i boljom budućnošću. Suočavajući se sa izazovima, Amir je utehu pronašao u pisanju i objavio knjigu o svom detinjstvu, želeći da inspiriše mlade ljude i podseti ih koliko je porodica važna.

Danas je Amir suprug i otac dve devojčice. Porodica mu je najveća vrednost, a trudi se da pruži supruzi i ćerkama svu ljubav koju je sam želeo kao dete. ‘Moja osveta nije bila mržnja, već snaga da budem bolji roditelj svojoj deci’, ističe Amir. Njegova priča pokazuje da rane iz detinjstva mogu ostati, ali i postati podsticaj za stvaranje srećnog i toplog doma.

Pročitaj još

Porodica

Povratak iz Švajcarske: Kako je Rada pronašla sreću u selu Ježevica

Nakon godina provedenih u inostranstvu, Rada Kalajdžić u penziji gradi porodične veze i neguje tradiciju u Srbiji

Published

on

Nakon godina provedenih u inostranstvu, Rada Kalajdžić u penziji gradi porodične veze i neguje tradiciju u Srbiji

U podnožju planine Jelice, u mirnom selu Ježevica, Rada Kalajdžić je pronašla pravu sreću okružena porodicom, tradicijom i prirodom. Nakon više od dvadeset godina rada i života u Švajcarskoj, ova sedamdesetogodišnja baka i penzionerka odlučila je da se sa suprugom vrati u Srbiju. Kupili su kuću i imanje, želeći da penzionerske dane provedu u skladu sa vrednostima koje su im najvažnije.

Rada je majka dva sina i baka, a porodici i poštenom radu posvetila je ceo svoj život. Ističe da je od oca naučila ljubav prema ručnim radovima, te je nastavila da štrika, hekla i veze, ispunjavajući njegovu želju. Sve što napravi poklanja drugima, posebno onima kojima je pomoć najpotrebnija, nastavljajući tako porodičnu tradiciju.

Iako se vratila na selo, Rada nije ostala samo u okviru svog domaćinstva. Aktivno učestvuje u lokalnom udruženju žena, gde sa ostalim članicama organizuje podršku osobama sa invaliditetom, crkvama, manastirima i deci. Vodi računa o svojoj bašti, gde uzgaja voće i povrće, i uživa u svakodnevnim seoskim poslovima, daleko od gradske vreve.

Posebno je ponosna na odnos sa snajama – znanje iz domaćinstva nesebično deli sa njima, a one joj uzvraćaju poštovanjem. Kako sama kaže: „Verujem u pravdu i reč, a ono što obećam – to i ispunim, bez obzira na okolnosti.“ U njihovom domu poštovanje i razumevanje su svakodnevnica, a meštani često u šali kažu da je Ježevica selo u kojem se svekrve i snaje zaista vole – što je za Radu stvarnost, a ne izuzetak.

Za Radu je najveće bogatstvo porodica koja se drži zajedno, ljubav koja se prenosi i znanje koje ostaje kroz generacije. Svojim primerom pokazuje da je moguće spojiti tradiciju, međusobno poštovanje i toplinu, čak i nakon godina provedenih u inostranstvu.

Pročitaj još

U Trendu