Kao deca su delili sobu, igračke, tajne, svađe i pomirenja. Znali su jedno o drugom gotovo sve. A onda su odrasli, otišli svako svojim putem i u jednom trenutku shvatili da se više gotovo i ne poznaju.
Ovo je iskustvo mnogih porodica.
Braća i sestre koji su tokom detinjstva bili nerazdvojni mogu u odraslom dobu da postanu gotovo potpuni stranci. Ne mora da postoji velika svađa, izdaja ili jedan konkretan razlog. Ponekad se ljudi jednostavno udalje, malo po malo, dok jednog dana ne shvate da se mesecima nisu čuli.
Život ih jednostavno odvede na različite strane
Odrastanje donosi obaveze koje u detinjstvu nisu postojale.
Škola i fakultet zamene se poslom, zatim dolaze partneri, brak, deca, selidbe, krediti i svakodnevna borba sa vremenom.
Svako dobija svoj život.
Brat možda živi u drugom gradu, sestra ima porodicu i posao, a roditelji više nisu zajednička svakodnevna tačka koja ih prirodno povezuje.
Nekada nije potrebno da se bilo ko naljuti.
Dovoljno je da svi budu zauzeti.
Jedan poziv se odloži za sutra, pa za sledeću nedelju, a zatim prođe nekoliko meseci.
Kada nestane zajednički prostor, nestane i deo bliskosti
Kao deca, braća i sestre se viđaju gotovo svakodnevno jer žive pod istim krovom.
Zajednički obroci, praznici, porodična putovanja, odlazak u školu i obične kućne obaveze stvaraju hiljade malih zajedničkih uspomena.
Kada odrastu, taj prostor nestaje.
Više nema spontanog razgovora u hodniku, zajedničkog gledanja televizije ili svađe oko toga ko je pojeo poslednji kolač.
Ako se odnos svesno ne održava, bliskost može početi da slabi.
Nisu svi odnosi iz detinjstva jednako jaki
Postoji i nešto o čemu se ređe govori.
Činjenica da su ljudi odrasli zajedno ne znači automatski da će ostati bliski.
Neka braća i sestre su veoma različiti po karakteru, vrednostima i načinu života. Dok su deca, porodica ih prirodno povezuje. Kada postanu samostalni, više nemaju isti razlog da provode vreme zajedno.
Tada razlike koje ranije nisu bile važne mogu postati mnogo vidljivije.
Jedan brat može biti izrazito društven, drugi povučen. Jedna sestra želi život u velikom gradu, druga mir na selu. Jedan gradi karijeru, drugi želi porodicu i potpuno drugačiji ritam.
Različiti putevi ne moraju da znače loš odnos, ali mogu da smanje bliskost.
Novac, nasledstvo i stari porodični problemi
Nažalost, postoje i mnogo ozbiljniji razlozi.
Novac, nasledstvo, imovina i odnos prema roditeljima mogu da naprave duboke podele među braćom i sestrama.
Ponekad se odrasli sukobi zapravo nastavljaju na stare probleme iz detinjstva – osećaj da je jedno dete bilo više voljeno, da je drugo imalo više slobode ili da je neko uvek bio „miljenik“.
Kada se tome dodaju brakovi, partneri i finansijski interesi, stare zamerke mogu ponovo da isplivaju.
Tada jedna svađa može da preraste u godine ćutanja.
Poređenje može da uništi odnos
Još jedan čest problem je poređenje.
Ko je uspešniji? Ko više zarađuje? Ko ima bolji brak? Čija su deca uspešnija? Ko više pomaže roditeljima?
Ako se odnos između braće i sestara pretvori u takmičenje, bliskost postaje mnogo teža.
Umesto da se raduju uspesima jedno drugog, ljudi počinju da ih doživljavaju kao dokaz sopstvenog neuspeha.
A kada se tome pridruži porodično poređenje, udaljavanje može postati gotovo neizbežno.
Ponekad se udaljimo baš zato što mislimo da imamo vremena
Možda je ovo jedan od najtužnijih razloga.
Mnogi ljudi pretpostavljaju da će uvek biti prilike za razgovor.
„Čućemo se.“
„Videćemo se za vikend.“
„Ima vremena.“
Ali godine prolaze.
Roditelji stare, deca odrastaju, porodice se menjaju, a ljudi koje smo nekada svakodnevno viđali postaju osobe sa kojima razmenjujemo nekoliko poruka godišnje.
Zato odrasla bliskost između braće i sestara više ne dolazi sama od sebe.
Potrebno je negovati je.
Nije kasno da se odnos popravi
Dobra vest je da udaljavanje ne mora da bude konačno.
Ponekad je dovoljan jedan iskren poziv.
Ne mora se odmah rešiti svaka stara svađa niti razgovor mora da počne velikim izvinjenjem. Nekada je dovoljno jednostavno pitanje:
„Kako si stvarno?“
Jer iza godina ćutanja često ne stoji mržnja, već navika da se ne čujemo.
Braća i sestre mogu godinama da žive potpuno različite živote, a da ipak imaju nešto što je teško pronaći bilo gde drugde – zajedničko detinjstvo, iste uspomene i priču koju niko drugi ne može u potpunosti da razume.
Možda upravo zato neke odnose vredi spasavati dok još postoji prilika.
Jer čovek može da stekne mnogo prijatelja, poznanika i kolega.
Ali detinjstvo koje je delio sa bratom ili sestrom ne može da se ponovi.