Connect with us

Domaće

Globalni ETF fondovi uložili 6,6 milijardi dolara u zlato, rezerve porasle za 87,3 tone

U aprilu 2026. investiciona tražnja u Indiji prvi put premašila potrošnju nakita, ETF prilivi skočili 186 odsto

Published

on

Foto Izvor: Pixabay / Soofiatailor

U aprilu 2026. investiciona tražnja u Indiji prvi put premašila potrošnju nakita, ETF prilivi skočili 186 odsto

Globalni ETF fondovi vezani za zlato zabeležili su neto prilive od 6,6 milijardi američkih dolara u aprilu 2026. godine, a rezerve su porasle za 87,3 tone, što je najjači mesečni priliv od kraja 2024. godine, prema podacima Svetskog saveta za zlato. Ovaj rezultat predstavlja oštar preokret u odnosu na mart, kada su fondovi registrovani na američkim berzama zabeležili odlive od oko 85 tona zbog realizacije profita usled snažnog rasta cene zlata.

Povratak kapitala zlatu zabeležen je čak i pri cenama iznad 4.500–4.700 dolara po unci. Na azijskom tržištu, Kina i Indija nastavljaju da održavaju snažnu investicionu tražnju. U Indiji je investiciona tražnja za zlatom prvi put premašila potrošnju nakita, dok su prilivi u ETF fondove porasli za 186% na godišnjem nivou.

Ovaj trend ukazuje na to da investitori visoke cene zlata sve više prihvataju kao „novu realnost“, a ne kao privremeni vrhunac. U ovom okruženju, ključno pitanje postaje ne samo da li investirati u zlato, već i u kom obliku posedovati ovu imovinu.

Investitori biraju između fizičkog zlata, u vidu poluga i investicionih kovanica, i takozvanog „papirnog zlata“, najčešće kroz ETF fondove. Fizičko zlato omogućava direktno vlasništvo nad materijalnom imovinom, nezavisno od finansijskog sistema, dok ulaganje kroz ETF fondove donosi visoku likvidnost i relativno niske ulazne troškove, ali je izloženo tržišnim i institucionalnim rizicima.

„Ključna razlika nije u kretanju cene, već u strukturi vlasništva. Kod fizičkog zlata investitor poseduje stvarnu imovinu nezavisnu od finansijskog sistema. Izloženost kroz ETF fondove, s druge strane, vezana je za tržišne i institucionalne okvire, što uvodi drugačiju vrstu rizika, posebno u periodima povećane neizvesnosti“, izjavio je Georgi Hristov, direktor kompanije Tavex zlato&srebro.

Dodatni faktor je ograničena ponuda zlata. Uz stabilnu tražnju centralnih banaka i investitora, ponuda ostaje relativno neelastična, što podržava visoke cenovne nivoe i povećava osetljivost tržišta na nove prilive kapitala.

U takvom tržišnom okruženju, odluka o obliku vlasništva nad zlatom postaje strateški važna – ne samo iz ugla troškova ili praktičnosti, već i zbog kontrole, nezavisnosti i izloženosti sistemskom riziku. Kako se tržište investicionog zlata prilagođava višim cenovnim nivoima, razumevanje šta se zapravo poseduje postaje podjednako važno kao i sama odluka o ulaganju.

Pročitaj još
Click to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Domaće

Poljoprivrednici ostvaruju milion dinara zarade po hektaru u proizvodnji belog luka

Srbija godišnje proizvodi 3.700 tona, dok čak 70 odsto potrošnje dolazi iz uvoza, najviše iz Kine i Španije

Published

on

By

Srbija godišnje proizvodi 3.700 tona, dok čak 70 odsto potrošnje dolazi iz uvoza, najviše iz Kine i Španije

Poljoprivrednici u Srbiji mogu da ostvare zaradu veću od milion dinara po hektaru u proizvodnji belog luka, pokazuju najnoviji podaci iz domaće agrarne prakse. Iako se beli luk smatra jednom od najtraženijih i najprofitabilnijih povrtarskih kultura, domaća proizvodnja godišnje iznosi oko 3.700 tona, dok se čak 70 odsto ukupne potrošnje pokriva uvozom, pre svega iz Kine i Španije.

Ova kultura trenutno se uzgaja na oko 1.300 hektara, uglavnom na manjim porodičnim gazdinstvima u Vojvodini i na jugu zemlje. Prosečan prinos iznosi između osam i 15 tona po hektaru, a uz kvalitetan sadni materijal i navodnjavanje može biti i znatno veći, navodi agroanalitičar Branislav Gulan. Ističe se da su ulaganja u proizvodnju belog luka oko 5.000 evra po hektaru, dok prihodi mogu biti pet do šest puta veći.

Porodica Kanački iz sela Sakule beleži ovogodišnji prinos od 4,5 tone belog luka po hektaru, uz otkupnu cenu između 450 i 500 dinara za kilogram. Njihove procene pokazuju da prihod po hektaru može iznositi 2,25 miliona dinara, a kada se odbiju troškovi proizvodnje, koji se kreću od 700.000 do milion dinara, ostaje zarada veća od milion dinara po hektaru.

Istovremeno, proizvodnja pasulja je podložnija rizicima. Kanački su pod ovom kulturom imali 4,5 hektara, ali su vremenske nepogode prepolovile rod, dok uvoz jeftinijeg pasulja iz Kirgistana dodatno obara cenu domaćeg proizvoda. Proizvođači ukazuju da su troškovi rada u Srbiji znatno viši u poređenju sa konkurentskim zemljama, što otežava poziciju domaćih proizvođača na tržištu.

Goran Lazić iz Kikinde, koji gaji domaću sortu „Bosut“ na nešto više od pola hektara, očekuje visok prinos zahvaljujući sistemu navodnjavanja „kap po kap“ i kvalitetnom genetskom materijalu. Prema rečima Branislava Gulana, beli luk omogućava dve setve i dve berbe godišnje, a pored upotrebe u domaćinstvima, ima široku primenu u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji.

Stručnjaci navode da stalna tražnja i široka primena čine beli luk jednom od najperspektivnijih povrtarskih kultura. „Ulaganja u proizvodnju iznose oko 5.000 evra po hektaru, dok prihodi mogu biti pet do šest puta veći. Zbog toga se ova kultura sve češće pominje kao ozbiljna poslovna prilika za poljoprivrednike koji su spremni da ulože znanje, rad i kvalitetan sadni materijal“, zaključuje agroanalitičar Branislav Gulan.

Pročitaj još

Domaće

Island najskuplji u Evropi, cene 83,7 odsto iznad proseka EU

Luksemburg ima 2,5 puta više potrošačke cene od Rumunije, dok razlika između Islanda i Severne Makedonije iznosi 3,7 puta

Published

on

By

Luksemburg ima 2,5 puta više potrošačke cene od Rumunije, dok razlika između Islanda i Severne Makedonije iznosi 3,7 puta

Prema najnovijim podacima Eurostata, potrošačke cene značajno variraju širom Evrope, sa razlikama koje dostižu gotovo četiri puta između pojedinih država. Analiza uključuje više od 2.000 proizvoda i usluga na godišnjem nivou, dajući detaljan uvid u troškove života na kontinentu.

U okviru Evropske unije, Luksemburg se izdvaja kao zemlja sa najvišim potrošačkim cenama koje su 2,5 puta veće nego u Rumuniji, zemlji sa najnižim cenama među članicama EU. Kada se u analizu uključe i zemlje kandidati za članstvo, kao i članice Evropskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA), Island zauzima poziciju najskuplje zemlje, dok je Severna Makedonija najslabija po cenama, čime se razlika povećava na 3,7 puta.

Island je 83,7 odsto skuplji od proseka Evropske unije, dok je Švajcarska zabeležila cene više za 81 odsto u odnosu na evropski prosek. Zapadna i severna Evropa generalno imaju više nivoe cena, dok su centralne i istočne evropske zemlje i dalje povoljnije za potrošače.

Profesor Robert Inklar sa Univerziteta u Groningenu istakao je da je za razumevanje životnog standarda ključno posmatrati podatke o cenama zajedno sa zaradama građana. “Za životni standard nije presudno da li su cene visoke, već koliko lokalna plata može da kupi na lokalnom tržištu – kupovna moć, a ne samo visina cena”, naveo je Inklar.

Ova analiza pokazuje da same cene ne odražavaju u potpunosti kvalitet i dostupnost života, već je neophodno uzeti u obzir i zarade kako bi se dobila potpuna slika ekonomskih mogućnosti stanovništva različitih evropskih zemalja.

Pročitaj još

Domaće

Cene zlata pale skoro 5 odsto uprkos rastu geopolitičkog rizika i inflacije

Banka Amerike procenila prosečnu cenu zlata na 3.354 dolara po unci, što predstavlja popust od 19% u odnosu na spot cenu

Published

on

By

Banka Amerike procenila prosečnu cenu zlata na 3.354 dolara po unci, što predstavlja popust od 19% u odnosu na spot cenu

Cene zlata su prošle godine beležile rast od 65 procenata, ali tokom 2026. godine investitori su svedoci obrnutog trenda – zlato je trenutno skoro 5 odsto niže nego na početku godine, uprkos rastu geopolitičkog rizika i visokoj inflaciji, pokazuje najnovija analiza. Banka Amerike je priznala da je njena ciljana cena zlata od 6.000 dolara po unci sada malo verovatna, pogotovo jer američka centralna banka može povećati kamatne stope već u septembru.

U izveštaju od 22. juna, Banka Amerike navodi da je rasprodaja otvorila priliku, ali ne nužno u zlatu. Prema pisanju TheStreet-a, šokantni rast cena nafte izazvan ratom u Iranu podstakao je pad cene zlata upravo u trenutku kada je geopolitički rizik bio na vrhuncu.

Akcije u rudarskom sektoru pale su više nego što to fundamentalni pokazatelji nalažu, ističu analitičari Banke Amerike, zbog čega su akcije kompanija koje trguju zlatom ostale znatno ispod realnih vrednosti. Korišćenjem pristupa cene prema neto vrednosti imovine, Banka Amerike je utvrdila da kompanije iz njenog univerzuma procenjuju cenu zlata na prosečnih 3.354 dolara po unci, što je popust od 19% u odnosu na spot cenu, objavio je Investing.com.

Na osnovu EV/EBITDA, prosečna implicitna cena iznosi 4.016 dolara po unci, što je manji popust od 3%. Razlike među kompanijama su značajne: Wheaton Precious Metals procenjuje najvišu cenu zlata u okviru pokrivenosti Banke Amerike – 4.395 dolara po unci, dok Franco-Nevada procenjuje najnižu, 2.416 dolara, zbog izloženosti nafti i gasu i tržišnog popusta vezanog za doprinose Cobra Panama.

Analitičari navode da su ovi pokazatelji rezultat trenutne tržišne situacije i da investitori treba da obrate pažnju na razlike u procenama između kompanija u sektoru zlata.

Pročitaj još

U Trendu