Connect with us

Zdravlje

Nevidljivi simptomi gastritisa kod žena: šta treba da znate

Umor, blaga nelagodnost i gubitak apetita mogu biti prvi znaci gastritisa i često ostaju neprepoznati

Published

on

pexels-photo-3807733

Umor, blaga nelagodnost i gubitak apetita mogu biti prvi znaci gastritisa i često ostaju neprepoznati

Gastritis, odnosno upala sluznice želuca, čest je zdravstveni problem kod žena svih uzrasta, ali se zbog nespecifičnih simptoma često ne prepoznaje na vreme. Iako su najpre očekivani bol i gorušica, kod mnogih žena prisutni su suptilniji znaci poput blage nelagodnosti, umora ili smanjenog apetita, što može usporiti dijagnostikovanje i početak lečenja. Prema podacima, više od polovine odraslih ljudi tokom života razvije neki oblik gastritisa, a žene su posebno osetljive zbog hormonalnih promena i stresa.

Najčešći uzročnik gastritisa je bakterija Helicobacter pylori, koja može izazvati hroničnu upalu želuca. Osim toga, upala može nastati usled korišćenja određenih lekova, intenzivnog stresa, autoimunih bolesti ili kontakta sa jakim hemikalijama. Dr Ana Kalaba ističe: “Kod žena koje su pod stresom ili koriste određene lekove, simptomi gastritisa često izostaju ili su vrlo blagi, što otežava rano prepoznavanje bolesti.”

Tipični, ali često neprepoznati simptomi uključuju blagu i stalnu nelagodnost u gornjem delu stomaka, osećaj sitosti i težine nakon male količine hrane, povremenu mučninu bez očiglednog razloga, neobjašnjivo smanjenje apetita i izražen umor, posebno kod hroničnih oblika gastritisa. Kod akutnog gastritisa izazvanog stresom, osnovni simptomi mogu biti prikriveni, pa se bolest često otkriva tek kada nastupe komplikacije poput malih ulkusa ili krvarenja.

Znakovi poput tamne stolice ili povraćanja krvi zahtevaju hitnu medicinsku intervenciju. Dr Kalaba upozorava: “Ako primetite crnu stolicu ili jak umor uz gubitak apetita, obavezno se obratite lekaru jer to mogu biti znaci unutrašnjeg krvarenja.”

Gastritis se javlja u više oblika: erozivni je često posledica dugotrajne upotrebe nesteroidnih antiinflamatornih lekova, dok virusni i gljivični tipovi najviše ugrožavaju ljude sa slabijim imunitetom. Autoimuni gastritis može dovesti do nedostatka vitamina B12 i anemije, a ređi slučajevi poput Menetrierovog sindroma izazivaju zadebljanje sluznice i gubitak proteina. Dešava se i da simptomi nisu vezani za digestivni sistem, pa se javljaju kožni osipi ili proliv.

Ženama koje primete ove tegobe savetuje se da vode dnevnik ishrane i simptoma, izbegavaju samostalno uzimanje lekova protiv bolova i redovno posećuju lekara. Pravilna ishrana, upravljanje stresom i izbegavanje rizičnih faktora ključni su za prevenciju gastritisa. Za preciznu dijagnozu i savet neophodno je konsultovati lekara.

Pročitaj još
Click to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Zdravlje

Zašto psihoterapija postaje svakodnevna rutina za žene u Srbiji

Sve više žena u Srbiji uključuje psihoterapiju u brigu o sebi zbog stresa, odnosa i emotivne iscrpljenosti

Published

on

Sve više žena u Srbiji uključuje psihoterapiju u brigu o sebi zbog stresa, odnosa i emotivne iscrpljenosti

U poslednje vreme, sve veći broj žena u Srbiji odlučuje se da potraži pomoć psihoterapeuta, prevazilazeći ranije predrasude o mentalnom zdravlju. Žene različitih generacija, najčešće između 25 i 55 godina, ali i starije, sve češće se obraćaju stručnjacima kako bi se lakše nosile sa stresom, emotivnom iscrpljenošću i izazovima u porodičnim ili partnerskim odnosima. Ova promena u razmišljanju dolazi u periodu kada su svakodnevni zahtevi na poslu, porodične brige i finansijski izazovi postali izuzetno prisutni i utiču na psihičko blagostanje.

Psihoterapija podrazumeva razgovor sa licenciranim terapeutom, a ženama pomaže u boljem razumevanju sopstvenih osećanja, mirnijoj reakciji u konfliktima i prepoznavanju obrazaca ponašanja koji mogu biti opterećujući. Psihoterapeut dr Ana Jovanović naglašava: “Rad na sebi nije znak slabosti, već hrabrosti i želje za kvalitetnijim životom. Kada žena prepozna svoje potrebe i nauči da ih jasno izrazi, to menja i dinamiku u porodici i među prijateljima.”

Mnoge korisnice psihoterapije izveštavaju o većoj emocionalnoj stabilnosti, smanjenju anksioznosti i lakšem postavljanju granica. Umesto da potiskuju osećanja, uče da ih prepoznaju i izraze na zdrav način, što doprinosi harmoničnijoj atmosferi u kući. Stručnjaci ističu da rad na sebi često vodi ka boljim odnosima sa partnerima i decom, manje nepotrebnih sukoba i jačem uzajamnom poverenju.

Važno je istaći da odlazak kod terapeuta nije namenjen samo onima koji prolaze kroz velike životne krize. Terapija može biti dragocena i u svakodnevnim izazovima kao što su balansiranje poslovnih i porodičnih obaveza, prevazilaženje ličnih nesigurnosti ili jačanje samopouzdanja. Dr Jovanović dodaje: “Kada ulažemo u svoje mentalno zdravlje, time činimo dobro i sebi i onima koji nas okružuju.”

Žene koje prvi put razmišljaju o psihoterapiji trebalo bi da se obrate licenciranom psihoterapeutu ili psihologu. U zavisnosti od potreba, terapija može biti individualna, partnerska ili porodična, a prvi korak je informativni razgovor tokom kog se dogovara dalji plan i ciljevi rada.

U savremenom životu, gde su stres i emotivni umor česta pojava, mentalno zdravlje postaje isto toliko značajno kao i redovni medicinski pregledi. Za sve dileme ili simptome koji utiču na svakodnevni život, najbolje je potražiti savet stručnjaka radi precizne dijagnoze i podrške.

Pročitaj još

Zdravlje

Četrdeset dana sećanja na dr Tamaru Lazić: inspiracija i podrška ženama

Priča o legendarnoj dermatološkinji, njenoj borbi i posveti oca Jadrana Lazića, podseća na snagu ljubavi i važnost pregleda

Published

on

Priča o legendarnoj dermatološkinji, njenoj borbi i posveti oca Jadrana Lazića, podseća na snagu ljubavi i važnost pregleda

Prošlo je četrdeset dana otkako nas je napustila dr Tamara Lazić, izuzetna srpska dermatološkinja koja je svojim radom i ličnim primerom ostavila snažan uticaj na žene širom sveta. Dr Lazić, koja je preminula u 44. godini života, četiri godine je hrabro vodila borbu sa karcinomom četvrtog stadijuma. Njen otac, poznati fotograf Jadran Lazić, podelio je dirljivu poruku i sliku na kojoj pali sveće svojoj ćerki, što je izazvalo saosećanje mnogih. U svojoj poruci napisao je: „Nije prošao nijedan izlazak ni zalazak sunca, niti jedan dah, a da tvoje prisustvo ne živi duboko u mom srcu. Bila si ljubav, svetlost, dobrota, lepota i duša o kojoj se ne može samo rečima pričati. Svet je postao mnogo tiši bez tvog osmeha, ali tvoj duh i dalje sija kroz svaki trenutak, svaku fotografiju i svako sećanje koje si ostavila. Jedan deo mene je otišao sa tobom tog dana, ali će deo tebe zauvek ostati uz mene tokom čitavog života, dok se ponovo ne sretnemo.“

Tamara je još kao srednjoškolka napustila Beograd i upisala medicinu na prestižnom univerzitetu u Njujorku, gde je diplomirala kao najbolja u svojoj generaciji. Svoju karijeru nastavila je u Sjedinjenim Američkim Državama, gde je stekla reputaciju jednog od najcenjenijih dermatologa i otvorila sopstvenu ordinaciju. Posebno je bila poznata po toplom odnosu prema pacijentima, a ženama je bila oslonac i savetnica u teškim trenucima.

U privatnom životu, Tamara je bila u braku sa neurohirurgom Džonom Strugarom, sa kojim je imala dvoje dece, Miju i Luku. Uspešno je balansirala između zahtevne karijere i porodičnih obaveza, a čak i tokom borbe s bolešću zadržala je pozitivan duh, inspirišući druge da ne gube nadu. Posmrtno je dobila priznanje za izuzetnu ženu zbog profesionalne i lične posvećenosti.

Njen otac Jadran, koji je radio sa svetskim zvezdama i živeo između Splita i Los Anđelesa, bio je veoma vezan za Tamaru. Vila na Hvaru, gde su provodili leta, nosi njeno ime, a tokom njene bolesti Jadran joj je posvetio umetničku izložbu kao podršku. Tamara je poslednje dane provela mirno, okružena porodicom i ljubavlju.

Ova priča osvetljava važnost redovnih pregleda i samopregleda, kao i snagu podrške u borbi sa teškim dijagnozama. Svim ženama se savetuje da obrate pažnju na promene na koži i druge simptome i blagovremeno potraže stručnu pomoć. Za pravu dijagnozu i savet, obavezno se obratite svom lekaru.

Pročitaj još

Zdravlje

Porodična svakodnevica nakon dolaska druge bebe: izazovi i prilagođavanje

Kratak razmak između trudnoća donosi emotivne i fizičke izazove roditeljima, ali i mogućnosti za porodično zbližavanje

Published

on

Kratak razmak između trudnoća donosi emotivne i fizičke izazove roditeljima, ali i mogućnosti za porodično zbližavanje

Kada majka ostane u drugom stanju ubrzo nakon dolaska prve bebe, cela porodica se nalazi pred nizom novih izazova. Ovakva situacija je česta među ženama u reproduktivnom dobu i zahteva posebnu pažnju, naročito ako roditelji još uvek brinu o malom detetu. Kratak period između trudnoća često dovodi do izraženog umora, emotivne nestabilnosti i osećaja da nema dovoljno vremena za sve obaveze tokom dana.

I dok na prvi pogled može delovati praktično što će deca zajedno odrastati, realnost zna biti veoma zahtevna. Majke koje se još nisu u potpunosti oporavile od prethodne trudnoće prolaze kroz novi talas hormonskih promena, a istovremeno pokušavaju da zadovolje potrebe starijeg deteta. Ovakve okolnosti mogu izazvati osećaj preopterećenosti, kao i napetost u partnerskim odnosima, čak i kod parova koji su inače stabilni.

Psihološkinja dr Marija Jovanović objašnjava: “Druga trudnoća ubrzo nakon prve često iznenadi i emotivno zatekne žene. Njihovo telo se još uvek oporavlja, a istovremeno se suočavaju sa potrebama dvoje male dece.” Ona naglašava koliko je važno da majke sebi priznaju pravo na umor i da potraže podršku od partnera, porodice ili prijatelja.

Važno je znati da mali razmak između trudnoća povećava rizik od iscrpljenosti, smanjuje vreme za odmor i zahteva veću organizaciju svakodnevnih obaveza. Partnerski odnos može biti dodatno opterećen zbog manjka zajedničkih trenutaka.

Stručnjaci preporučuju otvorenu komunikaciju sa partnerom, raspodelu obaveza i uključivanje šire porodice u svakodnevne aktivnosti, što može olakšati proces prilagođavanja. Praktični saveti uključuju planiranje vremena za odmor, pojednostavljivanje ishrane, pripremu obroka unapred i delegiranje kućnih poslova.

Ako primetite izražen umor, tugu ili osećaj anksioznosti, savetuje se razgovor sa izabranim lekarom ili psihologom. Za svaku dilemu i tačnu dijagnozu obratite se stručnjaku.

Pročitaj još

U Trendu