Connect with us

Porodica

Kožne promene i sporo zarastanje rana kod dece: rani znaci dijabetesa tipa 2

Simptomi dijabetesa kod dece često su nevidljivi, ali rane i kožne infekcije mogu biti važan signal na koji treba obratiti pažnju

Published

on

Foto Izvor: Pexels

Simptomi dijabetesa kod dece često su nevidljivi, ali rane i kožne infekcije mogu biti važan signal na koji treba obratiti pažnju

Dijabetes tipa 2 sve češće pogađa decu i adolescente, iako je ranije bio karakterističan za odrasle. U poslednje vreme primećeno je da rane kod dece zarastaju sporije, a česte su i različite promene na koži i infekcije. Ovi simptomi mogu biti upozorenje na ozbiljan zdravstveni problem koji zahteva pravovremenu medicinsku intervenciju.

Prema podacima, čak jedan od tri gojazna dečaka i dve od pet gojaznih devojčica mogu tokom života razviti dijabetes tipa 2. Ova bolest kod mališana najčešće protiče bez izraženih simptoma i često se otkriva slučajno, obično prilikom rutinskih laboratorijskih pregleda. Ipak, neki znaci – kao što su česte kožne i sluzokožne infekcije, dugotrajne genitalne infekcije i sporo zarastanje rana – mogu ukazivati na prisustvo bolesti.

Tipični simptomi dijabetesa tipa 2 kod dece su često mokrenje, naročito noću, pojačan osećaj žeđi, povećan apetit, hronični umor, gubitak telesne mase, trnjenje ruku i nogu, zamagljen vid i promenljivo raspoloženje. Dodatni znaci uključuju gojaznost, povišen krvni pritisak, pojavu tamnih mrlja na koži (akantoza) i kod devojčica sindrom policističnih jajnika. Dijagnoza se postavlja analizom glukoze u krvi i testom tolerancije na glukozu.

Glavni uzrok nastanka bolesti je insulinska rezistencija, odnosno smanjena osetljivost tela na insulin. Kod dece i adolescenata dijabetes tipa 2 se najčešće javlja između 10. i 19. godine, a posebno je izražen tokom puberteta kada se tolerancija na insulin dodatno smanjuje. U trenutku dijagnoze, značajan broj ćelija koje proizvode insulin može biti već oštećen, što komplikuje lečenje.

Kod dece, bolest često napreduje brže nego kod odraslih, a komplikacije – poput kardiovaskularnih bolesti, hipertenzije, dislipidemije, masne jetre i hroničnih upala – mogu se pojaviti već nekoliko godina nakon dijagnoze. Što se dijabetes tipa 2 ranije razvije, veći je rizik od ozbiljnih posledica u mlađem uzrastu.

Gojaznost je vodeći faktor rizika za nastanak dijabetesa tipa 2 kod dece, kao i najčešća hronična bolest u tom periodu života. Osim dijabetesa, gojaznost može dovesti i do metaboličkog sindroma, problema sa disanjem, poremećaja u razvoju kostiju i zglobova, smanjenog kvaliteta života i psihičkih problema kao što su depresija i nisko samopouzdanje.

Zdrave navike u ishrani i redovna fizička aktivnost od najranijeg uzrasta mogu značajno smanjiti rizik od razvoja dijabetesa tipa 2. Stručnjaci savetuju uravnoteženu ishranu bogatu voćem, povrćem i integralnim žitaricama, uz ograničenje unosa šećera i zasićenih masti.

Pročitaj još
Click to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Porodica

Roditeljske greške koje podstiču razvoj narcisoidnosti kod dece

Psiholog Sten Tatkin otkriva kako nesvesne roditeljske navike mogu negativno uticati na emocionalni razvoj deteta

Published

on

Psiholog Sten Tatkin otkriva kako nesvesne roditeljske navike mogu negativno uticati na emocionalni razvoj deteta

Vaspitavanje dece je izazovan proces, a roditelji često nisu svesni da određene svakodnevne greške mogu imati dalekosežne posledice na emocionalni razvoj mališana. Prema rečima kliničkog psihologa Stena Tatkina, nesvesne roditeljske navike mogu doprineti razvoju narcisoidnih osobina kod dece, što kasnije može uticati na njihove odnose i emocionalno zdravlje.

Tatkin naglašava da jedan od najčešćih problema nastaje kada roditelji ne postavljaju jasne granice i nisu dosledni u primeni pravila. On objašnjava: „Kada roditelji izbegavaju da decu suoče sa posledicama njihovih postupaka, deca nauče da mogu da manipulišu i kontrolišu odrasle, što kasnije može dovesti do nedostatka poštovanja prema autoritetu.“ Dodaje da je važno naučiti kada i kako reći ‘ne’, jer granice omogućavaju detetu osećaj sigurnosti i slobode.

Još jedna tipična greška je preterano strogo ili hladno roditeljstvo. Tatkin ističe da roditelji koji su autoritarni i ne pokazuju dovoljno empatije, otežavaju detetu da razvije saosećanje. Ako dete ne nauči da prepoznaje i razume sopstvena osećanja, kasnije može ignorisati i tuđa i ponašati se sebično.

Stručnjaci savetuju ravnotežu između topline i postavljanja pravila. Američko psihološko udruženje preporučuje autoritativni stil roditeljstva, gde roditelji pružaju podršku, ali jasno postavljaju granice. Ovaj pristup podrazumeva razgovor o pravilima i objašnjavanje razloga, ali i doslednost u sprovođenju dogovorenog.

Tatkin posebno ističe važnost ličnog primera: „Deca uče iz ponašanja roditelja. Ako roditelj pokazuje empatiju i traži isto od deteta, ono će lakše razviti ovu osobinu.“ Savetuje da roditelji detetu pokažu prirodne posledice njegovih postupaka i podstiču odgovornost u skladu sa uzrastom. Tako se dete uči poštovanju, odgovornosti i empatiji, što su osnove za emocionalno stabilnu ličnost.

Razumevanje sopstvenih nesvesnih grešaka pomaže roditeljima da izbegnu stvaranje nezdravih obrazaca ponašanja kod dece i doprinese njihovom zdravom razvoju.

Pročitaj još

Porodica

Kako je DNK test otkrio porodičnu tajnu i promenio sve odnose

Lična ispovest bake iz Beograda o tome kako je rezultat DNK analize iz temelja uzdrmao njenu porodicu

Published

on

Lična ispovest bake iz Beograda o tome kako je rezultat DNK analize iz temelja uzdrmao njenu porodicu

Marija iz Beograda podelila je svoju životnu priču o tome kako je DNK test, urađen iz sumnje prema odnosima u porodici, uneo veliku promenu u njihove živote. Godinama je gajila osećaj da unuk Vanja ne liči ni na njenog sina Andreja, ni na nju ili njenog supruga Viktora. Iako je snaja Marina često isticala da dete povlači gene od predaka, sumnje su ostale. Kada su Andrej i Marina otputovali, Marija je iskoristila priliku da prikupi uzorke za DNK analizu od sina, unuka i supruga i poslala ih u poznatu laboratoriju. Rezultati su stigli brzo i potpuno su je potresli – pokazalo se da Andrej nije otac deteta, dok je podudarnost između Vanje i Viktora bila gotovo potpuna.

„Kada sam videla da Vanja ima 99,9 odsto podudarnosti sa mojim mužem, nisam mogla da poverujem. To me je potpuno slomilo. Moj sin je podizao svoje polubrata, a ja sam otkrila izdaju za koju nisam ni slutila da je moguća“, ispričala je Marija. Nakon što je istina izašla na videlo, Marija je okupila porodicu i pokazala rezultate. Andrej je burno reagovao, tražeći odgovore, dok je Viktor ćutao, a Marina je plakala. Marija priznaje da je tada ostala samo praznina – porodica se za nekoliko dana raspala, izgubila je poverenje u supruga, a njen sin se povukao u sebe.

Na kraju su Marija i njen sin odlučili da prodaju stan i započnu novi život daleko od svega što ih je povređivalo. „Znam da sam izgubila mnogo, ali sam spasila sina od života u laži. Trudim se da pronađem snagu u svakodnevnim malim stvarima i verujem da ćemo oboje pronaći mir“, zaključuje ona. Ova priča je snažan podsetnik koliko istina može biti bolna, ali i koliko je važno suočiti se s njom, čak i kada dolazi iz najužeg kruga porodice.

Pročitaj još

Porodica

Povratak Iranke Jelene: novi život i izazovi na srpskom selu

Kako su Jelena i Srđan Strainović izgradili organsku farmu i porodicu daleko od gradske gužve

Published

on

Kako su Jelena i Srđan Strainović izgradili organsku farmu i porodicu daleko od gradske gužve

Srđan Strainović, poreklom iz sela Lopatice kod Kraljeva, odlučio je da se nakon 25 godina rada u marketingu i građevini u Nemačkoj, vrati u Srbiju. U toj odluci pridružila mu se supruga Nasim iz Irana, koja je promenila ime u Jelena nakon venčanja. Godine 2018, kupili su imanje sa dva objekta, štalom i 27 hektara zemlje, i započeli život potpuno drugačijeg ritma, posvećen prirodi i porodičnim vrednostima.

Jelena je rođena u Španiji, odrasla u Nemačkoj i završila arhitekturu, a pre preseljenja radila je na različitim projektima. Danas, svakodnevica porodice Strainović protiče okružena životinjama i prirodom, daleko od gradske užurbanosti. Prve godine nisu bile lake. Srđan kaže: “U početku ništa nismo znali, ali smo učili iz grešaka. Prvu baštu su nam pojele ovce, krmače su pravile probleme, a zasad malina nam se osušio zbog neadekvatne nege. Samo zahvaljujući ušteđevini i upornosti nastavili smo dalje.”

Njihovo gazdinstvo danas je registrovana organska farma sa sertifikatom za organsku proizvodnju. Osim što uzgajaju povrće i domaće životinje, osmislili su i koncept radnog turizma: gosti mogu učestvovati u svakodnevnim poslovima na selu, poput kosidbe, brige o životinjama i berbe voća. Ovakav pristup privlači goste koji žele autentično seosko iskustvo.

U njihovom domu svakodnevno se govori više jezika – srpski, engleski, nemački, španski i farsi – što dodatno obogaćuje porodičnu atmosferu. Jelena je zbog ljubavi prema Srđanu promenila veru i krštenjem dobila novo ime, naglašavajući da je srećna što su se odlučili na ovaj životni korak: “U Nemačkoj sam većinu vremena provodila sama sa decom, Srđan je stalno bio na poslu. Sada smo zajedno, posao delimo i porodica nam je na okupu. Hrabrost se isplatila – ako voliš, sve je lakše.”

Iako su isprva nailazili na sumnju okoline, Strainovići su dokazali da je moguće izgraditi ispunjen život na selu, čak i kada dolazite iz potpuno drugačijeg sveta. Sa dvoje dece danas uživaju u miru srpske prirode, a njihova priča inspiriše druge da razmotre povratak tradicionalnim vrednostima i život u skladu s prirodom.

Pročitaj još

U Trendu