Domaće

Studija na 800.000 radnika otkriva da nejasnoće uloga smanjuju produktivnost kompanija

Analiza šest decenija podataka pokazuje da neodređena očekivanja utiču snažnije na sagorevanje zaposlenih nego preopterećenost

Published

on

g8283200d2b7dc5ff0164acda64a379f3c95c721d5e29d25fda872f20ff1ed88dbdeee0e486e6000765e68b8dc49a0f5b66ae3e0963eeda8afff2451ce0567f73_1280

Analiza šest decenija podataka pokazuje da neodređena očekivanja utiču snažnije na sagorevanje zaposlenih nego preopterećenost

Opsežna studija koja je obuhvatila 800.000 radnika tokom poslednjih 60 godina identifikovala je nejasnoću uloge kao ključni faktor koji negativno utiče na učinak zaposlenih i izaziva psihološki sindrom pregorevanja. Istraživanje je pokazalo da neodređena očekivanja u vezi sa poslom deluju snažnije od preopterećenosti ili međusobno suprotstavljenih zahteva, čime se direktno povećava rizik od sagorevanja i namere za odlazak iz kompanije.

Studiju je vodila Gargi Savni sa Univerziteta Auburn u Alabami, a analizirani su podaci koji datiraju unazad šest decenija. Rezultati ukazuju da nejasno definisane radne uloge izazivaju trajnu napetost kod zaposlenih, što negativno utiče na mentalnu energiju neophodnu za kreativnost, rešavanje problema i inicijativu. Umesto povećanja produktivnosti, kompanije se suočavaju sa situacijom gde zaposleni više vremena troše na razjašnjavanje svojih zadataka nego na konkretan rad.

Nejasnoća uloge postala je još izraženija usled povratka zaposlenih u kancelarije bez jasnog obrazloženja novih pravila, brzog uvođenja veštačke inteligencije bez redefinisanja radnih mesta i talasa otpuštanja u kojima preostali zaposleni preuzimaju dodatne zadatke bez formalnog priznavanja tih promena. Ove promene dodatno produbljuju konfuziju i smanjuju angažovanost kadrova.

Najznačajniji nalaz studije je da je nejasnoća uloge snažniji prediktor sagorevanja i fluktuacije zaposlenih od svih drugih radnih stresora. Ovaj zaključak, donet na osnovu gotovo milion analiziranih podataka, ukazuje na potrebu za preciznijim definisanjem radnih zadataka i odgovornosti u okviru organizacija.

Rešenje, prema autorima istraživanja, leži u unapređenju jasnoće radnih uloga kroz definisanje konkretnih ciljeva, jasnu podelu odgovornosti i precizno određivanje prava odlučivanja. Organizacije se savetuje da koriste alate poput RACI matrice, koja definiše ko je odgovoran za izvršenje, ko donosi odluke, ko se konsultuje i ko je informisan, kako bi se smanjila konfuzija i povećala produktivnost timova.

Preporuka za menadžere je da redovno preispituju uloge u svojim timovima, jasno komuniciraju prioritete i pravila donošenja odluka, te time smanje neproduktivnu potrošnju energije zaposlenih na razjašnjavanje osnovnih radnih pitanja. Analitičari ističu da ovakve mere mogu imati direktan pozitivan uticaj na učinak i zadržavanje kadrova, što je posebno važno u kontekstu savremenih promena na tržištu rada.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

U Trendu

Exit mobile version