Connect with us

Srbija

Muškarac (29) nestao u Novom Sadu, porodica apeluje za pomoć u potrazi

Policija i Registar nestalih lica Srbije tragaju za Elvisom Rovićem, koji je nestao 6. maja na Ribarskom ostrvu

Published

on

Foto Izvor: Pink.rs

Policija i Registar nestalih lica Srbije tragaju za Elvisom Rovićem, koji je nestao 6. maja na Ribarskom ostrvu

Elvis Rović (29) nestao je 6. maja 2024. godine u Novom Sadu, potvrđeno je iz policijskih izvora. Porodica je prijavila nestanak nakon što se Rović, koji je tog prepodneva krenuo na posao, nije vratio kući, a poslednji put je viđen na području Ribarskog ostrva.

Prema informacijama koje je navela supruga nestalog, Elvis je tog dana nosio crne pantalone sa džepovima, crnu majicu i jaknu. Opisuje se kao osoba sportske građe, visine oko 180 cm i težine oko 80 kg. Porodica apeluje na sve koji imaju bilo kakve informacije da se jave na broj telefona 062/154-1-333.

“Nestanak je prijavljen nadležnoj policijskoj upravi i Registru nestalih lica Srbije. Preduzimaju se sve potrebne mere radi pronalaska nestalog lica”, potvrđeno je iz policije.

Potraga za Elvisom Rovićem je u toku, a porodica i dalje moli građane da se obrate nadležnima ukoliko primete osobu koja odgovara opisu. Slučaj se vodi kao nestanak punoletne osobe, a policija i dalje prikuplja informacije koje bi mogle pomoći u istrazi.

Pročitaj još
Click to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Srbija

Običaji na dan svetog proroka Jeremije i danas prisutni u Srbiji

Građani u pojedinim krajevima i dalje sprovode tradicionalne rituale zaštite doma od zmija

Published

on

By

Građani u pojedinim krajevima i dalje sprovode tradicionalne rituale zaštite doma od zmija

Praznik svetog proroka Jeremije, koji se obeležava 14. maja, i dalje živi u narodnoj tradiciji Srbije, uprkos tome što se danas proslavlja skromnije nego ranije. Prema narodnim verovanjima, ovaj dan je vekovima bio posvećen zaštiti doma i ukućana od zmija i drugih nesreća. U mnogim krajevima Srbije postojao je običaj da neko iz kuće rano ujutru uzme šerpu ili tiganj i, praveći buku, obiđe dvorište kako bi, prema verovanju, udaljio zmije od doma tokom čitave godine. Zajedno sa tim, izgovarale su se posebne rečenice za zaštitu.

Pored ovog običaja, postojala su i brojna upozorenja – tog dana se nije preporučivalo koristiti britvu, iglu, konac ili češljati kosu, jer se smatralo da to može privući zmije ili doneti nesreću. Posebnu pažnju su ljudi obraćali da za njima ne ostane odvezan kanap ili pertla, kako ne bi “pozvali” zmije u kuću.

Sveti prorok Jeremija, prema predanju, bio je jedan od najznačajnijih proroka Starog zaveta, poznat po tome što je još kao mladić upozoravao narod na grehe i nepravdu, zbog čega je često bio proganjan i zatvaran. Narodna predanja beleže i da je njegov grob posetio Aleksandar Veliki, nakon čega su mošti prenete u Aleksandriju.

Iako su mnogi običaji zaboravljeni, verovanja i priče o ovom prazniku i dalje žive u pojedinim delovima Srbije, kao podsećanje na vreme kada su ljudi posebnu pažnju posvećivali zaštiti porodice i doma kroz narodne rituale.

Pročitaj još

Srbija

Srpska pravoslavna crkva upozorava na neprimerene običaje na pomenima

Crkva ističe važnost molitve i skromnosti, upozorava na raskošne gozbe i troškove koji nisu deo tradicije

Published

on

By

Crkva ističe važnost molitve i skromnosti, upozorava na raskošne gozbe i troškove koji nisu deo tradicije

Srpska pravoslavna crkva upozorila je da pojedini običaji koji su se vremenom ustalili na pomenima i sahranama odstupaju od pravoslavne tradicije i mogu da naruše dostojanstvo sećanja na pokojnika. Prema crkvenom učenju, najvažniji elementi ispraćaja su molitva, opelo, paljenje sveća, žito i pomen, dok raskošne gozbe i velike trpeze nisu deo crkvene prakse.

U mnogim krajevima Srbije i dalje je prisutan običaj pripremanja obilnih obroka nakon sahrane, što prema stavu crkve može da dovede do gubitka pravog smisla događaja. Crkva smatra da takvo ponašanje može biti nedolično i grešno, jer trenutak tuge i molitve pretvara u priliku za preterivanje u jelu i piću, što nije u skladu sa hrišćanskim vrednostima.

Zvanični stav crkve je da je dužnost vernika da se pokojnika seća kroz molitvu, parastose, paljenje sveća i održavanje grobova, dok su davanja u humanitarne svrhe, pomoć siromašnima ili prilog crkvi važniji od trošenja velikih suma novca na raskošne običaje. Takođe, crkva upozorava i na druge prakse koje opterećuju porodicu, poput kupovine skupih venaca i podizanja raskošnih grobnica, ističući da su oni suštinski manje važni od iskrene molitve i poštovanja.

Crkva je posebno naglasila da određeni narodni običaji, poput klanja ‘dušnog brava’ za četrdesetodnevni pomen, nisu deo zvanične crkvene tradicije. Za parastos su, prema učenju crkve, dovoljni molitva, osvećeno žito, sveće i dostojanstveno okupljanje porodice.

“Pravi smisao sećanja na preminule nalazi se u molitvi i dobrim delima, a ne u raskoši i obilju hrane”, navodi se u zvaničnom stavu crkve.

Pročitaj još

Srbija

Rečenice patrijarha Pavla koje Srbija i dalje pamti: Nasmeju, ali i nateraju čoveka da se zamisli

Published

on

By

Easter liturgy in the Church of St. Sava on the occasion of the Resurrection of Christ, which the Serbian Orthodox Church and believers celebrate according to the Julian calendar. Easter liturgy in the Church of St. Sava on the occasion of the Resurrection of Christ, which the Serbian Orthodox Church and believers celebrate according to the Julian calenda

Mudrost, humor i jednostavnost — upravo po tome mnogi i danas pamte reči patrijarha Pavla. Njegove kratke opaske i životne poruke prepričavaju se godinama, jer su u samo nekoliko rečenica nosile snažnu pouku.

Dosetka o skupim automobilima vladika

Jedna od najpoznatijih anegdota dogodila se ispred Patrijaršije kada je primetio luksuzne automobile parkirane tokom Sabora SPC.

Kada mu je rečeno da pripadaju vladikama, kroz osmeh je rekao:

„Šta bi tek vozili da nisu dali zavet skromnosti.“

Ta rečenica ostala je simbol njegovog tihog, ali veoma preciznog humora.

Šale o godinama i zdravlju

I u poznim godinama zadržao je vedar duh. Lekarima na VMA, koji su ga pitali kako se oseća, odgovorio je da je još mlad i da ga isto pitaju kada ostari — iako je tada imao više od devedeset godina.

Kada se jednom pojavio sa hodalicom, prvi je napravio šalu na svoj račun rekavši da sada mora da „gura to čudo“ jer je pao.

Pouke o porocima i ljudskim slabostima

Poznata je i priča o pijanom prolazniku koji mu je prišao tvrdeći da su njih dvojica najbolji ljudi na svetu.

Patrijarh mu je smireno odgovorio:

„Jesmo, ali ništa ne valjamo kad popijemo.“

Sličan stav imao je i prema cigaretama. Govorio je da bi čovek imao odžak da je Bog želeo da puši.

Kako je odgovarao na provokacije

Tokom devedesetih godina jedan karikaturista ga je nacrtao kao ratnika opasanog oružjem i eksplozivom.

Umesto ljutnje, patrijarh Pavle je kroz šalu prokomentarisao da su mnogi mislili kako je slab i nemoćan, a da ga očigledno neki ipak vide drugačije.

Na taj način i neprijatne situacije pretvarao je u lekciju bez gorčine.

Priča koja je postala lekcija o odgovornosti

Bio je poznat po štedljivosti i navici da gasi svetla po hodnicima kako se struja ne bi trošila bez potrebe.

Jednom je zatekao službenika kako posle posla koristi računar za zabavu. Samo mu je tiho rekao:

„A ti na to trošiš struju.“

Bez povišenog tona i kritike uspeo je da kaže dovoljno.

Rečenica o tome kako gledamo svet

Jedna od njegovih najpoznatijih poruka nastala je kada su ga odgovarali od vožnje gradskim autobusom tokom leta, uz objašnjenje da su prepuni oskudno obučenih ljudi koji idu ka Adi Ciganliji.

Patrijarh je kratko odgovorio:

„Svako vidi ono što želi.“

Mnogi upravo ovu rečenicu smatraju jednom od njegovih najdubljih životnih poruka.

Odgovor američkom ambasadoru koji se i danas citira

Na pitanje tadašnjeg američkog ambasadora Vorena Zimermana kako SAD mogu pomoći Srpskoj pravoslavnoj crkvi, patrijarh Pavle je diplomatski i mirno odgovorio:

„Najviše ćete pomoći ako nam ne budete odmagali.“

Kratko, jednostavno i veoma jasno.

Zašto se njegove reči i danas pamte?

Zato što nisu zvučale kao unapred pripremljeni govori. Nastajale su spontano — u razgovoru, na ulici, u bolnici ili među običnim ljudima.

Upravo zbog te iskrenosti i jednostavnosti mnoge njegove poruke ostale su žive i decenijama kasnije.

Pročitaj još

U Trendu