Connect with us

Zdravlje

Upotreba psihodelika kod žena nakon povrede mozga: opasnosti samostalnog eksperimentisanja

Nova istraživanja otkrivaju zašto žene sa traumatskim povredama mozga sve češće same koriste psihodelike, ali upozoravaju na ozbiljne rizike bez medicinskog nadzora.

Published

on

Foto Izvor: Pexels / Www.kaboompics.com

Nova istraživanja otkrivaju zašto žene sa traumatskim povredama mozga sve češće same koriste psihodelike, ali upozoravaju na ozbiljne rizike bez medicinskog nadzora.

Žene koje su preživele traumatsku povredu mozga često se suočavaju sa brojnim simptomima poput stalnih glavobolja, problema sa koncentracijom i emocionalnih teškoća. Najnovije međunarodno istraživanje, sprovedeno na više od 6.000 ljudi, pokazuje da se deo ovih žena okreće psihodeličnim supstancama kao što su psilocibin i LSD, u pokušaju da samostalno ublaže tegobe. Ovaj trend brine stručnjake, posebno zbog nedostatka jasnih medicinskih smernica i mogućih posledica.

Studija je obuhvatila navike i iskustva osoba sa povredama mozga, a 3,4% ispitanika je izjavilo da koristi psihodelike kako bi pokušali da se sami leče. Psihodelici se trenutno istražuju zbog mogućeg pozitivnog uticaja na mentalno zdravlje, ali njihova primena bez lekarskog nadzora može biti rizična, naročito za žene sa ovakvim dijagnozama.

Dr Baeleigh VanderZwaag, autorka istraživanja, navodi: „Nisam očekivala da će ovoliki broj ljudi već sada koristiti psihodelike u ovom kontekstu – ovo su zaista nove informacije.” Dodaje da su do sada većina podataka dolazila iz studija na životinjama, dok su iskustva ljudi još uvek ograničena.

Prema rezultatima, i žene i muškarci sa povredama mozga najčešće biraju psilocibin i koriste ga povremeno, dok neki eksperimentuju i sa LSD-om ili ketaminom. Prijavljeni efekti uključuju olakšanje bolova i emotivnih smetnji, ali reakcije su veoma individualne, a kod osoba sa postojećim neurološkim problemima moguća su ozbiljna neželjena dejstva.

Dr Mauricio Garcia-Barrera naglašava da ne postoji univerzalno rešenje za simptome nakon povrede mozga, zbog čega mnogi traže alternativne načine. Ipak, upozorava: „Samostalno eksperimentisanje sa ovim supstancama može biti rizično, posebno bez stručnog nadzora.”

Važno je istaći da nijedna alternativna metoda ne može zameniti savet i praćenje od strane stručnjaka. Ako imate uporne glavobolje, probleme sa pamćenjem ili promene raspoloženja nakon povrede mozga, obavezno se obratite lekaru. Samoinicijativna upotreba psihodelika može dovesti do nepredviđenih i ozbiljnih posledica.

Za tačnu dijagnozu i individualni savet, posetite svog lekara.

Pročitaj još
Click to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Zdravlje

Brža šetnja u svakodnevici može usporiti starenje mozga kod žena

Novo istraživanje pokazuje da žene koje hodaju bržim tempom imaju manji rizik od demencije i gubitka pamćenja

Published

on

Novo istraživanje pokazuje da žene koje hodaju bržim tempom imaju manji rizik od demencije i gubitka pamćenja

Nedavna studija iz Sjedinjenih Američkih Država donosi važne informacije o tome koliko je brzina hodanja povezana sa zdravljem mozga kod starijih osoba, posebno žena. Naučnici sa univerziteta Stony Brook analizirali su skoro 4.000 odraslih ispitanika iz tri velike grupe i otkrili da osobe koje spadaju u kategoriju “super pokretača” – ljudi u osamdesetim godinama koji hodaju brže od proseka – imaju značajno manju verovatnoću za razvoj kognitivnog pada, demencije i Alzheimerove bolesti, koja utiče na pamćenje i sposobnost razmišljanja.

Ova studija ističe da i najmanja promena u svakodnevnoj navici može imati veliki uticaj na zdravlje mozga. Žene koje su uvele brže hodanje u rutinu postizale su bolje rezultate na testovima pamćenja i logičkog zaključivanja u odnosu na one koje su hodale sporije. Ovo je posebno značajno jer se broj osoba obolelih od demencije i sličnih bolesti povećava sa godinama, a žene su najčešće pogođene.

Stručnjaci smatraju da je tempo hodanja vrlo jednostavan, ali snažan pokazatelj ne samo fizičkog zdravlja već i stanja mozga. Profesor neurologije sa Stony Brook univerziteta, dr Joe Verghese, ističe: “Brzina hodanja nije samo odraz fizičke spremnosti, već i funkcije mozga. Starije žene koje hodaju brže mogu usporiti pojavu problema sa pamćenjem.” Pored toga, žene koje su među najbržima u svojoj starosnoj grupi znatno ređe razvijaju simptome demencije ili Alchajmerove bolesti.

Važno je znati da ne morate trenirati ni trčati – već je dovoljno 20 do 30 minuta brže šetnje dnevno. Ovako jednostavna fizička aktivnost može pomoći cirkulaciji, jačanju srca i usporavanju promena mozga koje dolaze sa godinama.

Na osnovu ovih otkrića, lekari savetuju ženama svih uzrasta da obrate pažnju na tempo hodanja, posebno nakon 60. godine. Neurohirurg dr Randy D’Amico objašnjava: “Ukoliko primetite da vam je potrebno više vremena za kraće udaljenosti nego ranije, to može biti znak da treba da obratite pažnju na zdravlje.”

Profesor fiziologije dr Nikhil Satchidanand takođe savetuje: “Redovno hodanje, uz povremeno ubrzavanje tempa, može poboljšati ne samo fizičko već i psihičko stanje žene u poznijim godinama.” Ovakav vid kretanja smanjuje rizik od depresije, pomaže u održavanju telesne mase i doprinosi kvalitetnijem snu.

Ukoliko primetite probleme sa pamćenjem ili poteškoće u kretanju, obavezno se obratite izabranom lekaru, jer samo stručnjak može dati pravu dijagnozu i preporuke. Zapamtite, brza šetnja je važna, ali jednako su bitni i zdrava ishrana, dovoljno sna i mentalne vežbe za prevenciju bolesti mozga.

Pročitaj još

Zdravlje

Autoimuni gastritis: Simptomi koje žene često previđaju – iskustvo Brajana Džonsona

Otkrijte zašto ovaj poremećaj može dugo ostati neprimećen i koje simptome ne smete da ignorišete

Published

on

Otkrijte zašto ovaj poremećaj može dugo ostati neprimećen i koje simptome ne smete da ignorišete

Poznati američki biohaker i preduzetnik Brajan Džonson (48), poznat po ulaganjima u usporavanje procesa starenja, javno je podelio svoju borbu sa autoimunim gastritisom – stanjem koje, kako stručnjaci upozoravaju, često prođe neprimećeno godinama. Kod autoimunog gastritisa dolazi do toga da imuni sistem greškom napada sopstvenu sluznicu želuca, a bolest se često razvija bez jasnih simptoma, zbog čega mnoge osobe, naročito žene, ostaju dugo bez dijagnoze.

Džonson smatra da je svoje zdravlje uspeo donekle da zaštiti zahvaljujući posvećenosti ishrani i fizičkoj aktivnosti prethodnih pet godina. Ipak, bolest mu je otkrivena tek nakon višegodišnjih problema sa niskim nivoom gvožđa. Detaljnim analizama utvrđeno je da njegov organizam ne može da apsorbuje dovoljno gvožđa iz hrane, što je posledica nedostatka želudačne kiseline.

Simptomi na koje treba obratiti pažnju uključuju hroničan umor, malaksalost, bledilo, vrtoglavicu i kratak dah pri aktivnostima. Kod mnogih se javlja i trnjenje šaka i stopala zbog manjka vitamina B12. Ako bolest traje duže vreme, može da dovede do ozbiljnije anemije i neuroloških tegoba.

Prema Cleveland Clinic, autoimuni gastritis pogađa između 0,5 i 2% populacije, ali stručnjaci smatraju da je broj obolelih zapravo mnogo veći jer mnogi nisu ni svesni svog stanja. Posebno su rizične osobe koje već imaju neku autoimunu bolest, poput bolesti štitaste žlezde ili dijabetesa tipa 1.

U slučaju Brajana Džonsona, autoimuni tireoiditis (Hašimotova bolest) dijagnostikovan mu je još sa 21 godinom, a kasnije se razvio i autoimuni gastritis. Stručnjaci ističu da svi koji već imaju jednu autoimunu bolest imaju povećan rizik da tokom života razviju još neku, a kod žena se ovaj rizik dodatno povećava u periodima hormonskih promena.

Dr Ana Kalaba, gastroenterolog, naglašava: “Autoimuni gastritis može dovesti do oštećenja sluznice želuca i teške anemije jer telo ne upija dovoljno vitamina B12 i gvožđa. Zato je redovna laboratorijska kontrola važna za sve koji imaju hroničan umor ili već postojeću autoimunu bolest.”

Zbog svega toga, ako primetite dugotrajan umor, bledilo, vrtoglavicu ili trnjenje ruku i nogu, obavezno se javite lekaru. Žene koje već imaju dijagnozu autoimune bolesti ili slične slučajeve u porodici posebno treba da budu oprezne. Pravovremeno prepoznavanje može sprečiti ozbiljne komplikacije poput trajne anemije i neuroloških problema.

Na kraju, važno je znati da ni najzdraviji način života ne garantuje da se autoimuna bolest neće razviti, ali redovne kontrole i pažljivo slušanje sopstvenog tela mogu biti presudni za rano otkrivanje i uspešno lečenje. “Za tačnu dijagnozu i savet obratite se lekaru.”

Pročitaj još

Zdravlje

Zašto žene mogu osećati hladnoću čak i kada je napolju toplo

Saznajte zbog čega se mnoge žene žale na hladnoću leti i na koje zdravstvene probleme treba obratiti pažnju

Published

on

Saznajte zbog čega se mnoge žene žale na hladnoću leti i na koje zdravstvene probleme treba obratiti pažnju

Mnoge žene primećuju da im je često hladno, pa čak i tokom najtoplijih letnjih dana. Ovaj osećaj nije redak među ženama sitnije građe i starijih osoba, ali se javlja i kod mlađih. Ključno je da uporna hladnoća, koja ne prati temperature iz okoline, može biti signal da telo ukazuje na skriveni zdravstveni problem. Najčešći razlog je anemija – stanje kada telo nema dovoljno crvenih krvnih zrnaca ili hemoglobina, pa tkiva ne dobijaju dovoljno kiseonika. Zbog toga organizam manje proizvodi toplotu, a žene osećaju hladnoću, umor, bledilo, vrtoglavicu, ubrzan rad srca i pad energije. Uzroci anemije najčešće su manjak gvožđa, vitamina B12 ili folne kiseline, ali i obilne menstruacije ili hronične bolesti.

Našu telesnu temperaturu reguliše hipotalamus, deo mozga zadužen za kontrolu toplote. Kada telo gubi toplotu, krvni sudovi se sužavaju, a mišići počinju da drhte kako bi proizveli toplinu. Ako ovaj mehanizam ne radi pravilno, javlja se stalni osećaj hladnoće. Žene su posebno osetljive zbog manje mišićne mase i drugačijeg telesnog sastava. Usporena štitasta žlezda (hipotireoza) je još jedan čest uzrok. Kada nema dovoljno hormona štitaste žlezde, usporavaju se svi procesi u organizmu, pa i stvaranje toplote. Osobe sa hipotireozom imaju i simptome poput umora, pospanosti, suve kože, gubitka kose i povećanja telesne težine.

Nedostatak vitamina B12 može izazvati anemiju, ali i oštećenje nerava što dodatno pojačava osećaj hladnoće, trnce u šakama i stopalima, slabost i probleme sa koncentracijom. Hronični stres, premor i loša ishrana takođe mogu doprineti ovom problemu. Žene na restriktivnim dijetama ili one koje ne unose dovoljno hranljivih materija su u većem riziku.

„Kada primetite da vam je hladno bez obzira na vreme, važno je da obratite pažnju na druge simptome. Ako osećate umor, bledilo, promene na koži ili u kosi, obavezno se javite izabranom lekaru“, savetuje dr Ana Jovanović, specijalista interne medicine. Dr Jovanović dodaje: „Ne preporučujem samostalno uzimanje suplemenata bez prethodnih analiza. Prava dijagnoza je ključ za efikasno lečenje.“

Ako svakodnevno osećate hladnoću ili primetite druge simptome poput vrtoglavice ili umora, preporučuje se da uradite osnovne laboratorijske analize: krvnu sliku, nivo gvožđa, vitamina B12 i hormone štitaste žlezde. Preporučuje se raznovrsna ishrana, dovoljno vode i redovna fizička aktivnost. Za svaku dugotrajniju promenu u zdravlju, konsultujte se sa lekarom radi tačne dijagnoze i saveta.

Pročitaj još

U Trendu