Mizofonija može značajno narušiti kvalitet života žena, naročito zbog reakcija na obične zvuke iz okruženja.
Za mnoge žene, zvuci poput mljackanja, šmrktanja ili lupkanja olovkom predstavljaju svakodnevni izazov, jer kod osoba sa mizofonijom oni izazivaju jak stres. Mizofonija je poremećaj u kome mozak na obične zvuke reaguje burnim emocijama kao što su bes, gađenje ili anksioznost. Ovaj problem može ozbiljno uticati na svakodnevni život, posebno u porodici i na poslu.
Najčešći okidači su zvuci povezani sa ljudskim navikama – mljackanje, žvakanje, šmrktanje, glasno disanje, ali i ritmično lupkanje prstima ili olovkom. Jačina zvuka nije presudna, jer i tihi zvuci mogu izazvati snažnu neprijatnost. Neke žene posebno teško podnose zvuke članova porodice, dok im isti zvuci od nepoznatih ljudi u javnosti ne smetaju. Važno je naglasiti da mizofonija nije poremećaj sluha, već način na koji mozak tumači određene zvuke.
Simptomi mizofonije kod žena javljaju se iznenada – od naleta besa, iritacije ili snažne nelagodnosti, pa sve do osećaja da moraju istog trenutka da napuste prostor. Česti su i fizički simptomi: ubrzan rad srca, znojenje, napetost mišića, unutrašnji nemir i smetnje sa koncentracijom. U težim slučajevima, svakodnevne situacije poput zajedničkog obroka, rada u kancelariji ili putovanja postaju izuzetno stresne.
Istraživanja pokazuju da je kod žena sa mizofonijom deo mozga zadužen za emocije (prednji insularni korteks) izrazito aktivan kada se pojave okidački zvuci. Na taj način, običan zvuk mozak tumači kao pretnju, što izaziva odgovor sličan stresnim situacijama. Takođe, postoji jača veza između centara za sluh i delova mozga odgovornih za emocije.
Prvi simptomi najčešće se javljaju još u detinjstvu, između devete i trinaeste godine. Mnoge žene navode da su još tada bile osetljive na određene zvuke. Ako se stanje ne prepozna na vreme, može doći do izbegavanja obroka sa porodicom, druženja i timskog rada, što dodatno remeti odnose sa bliskim osobama i kolegama.
Psihijatar dr Snežana Jovanović ističe: “Mizofonija je stvarna i može značajno uticati na svakodnevicu. Žene se često osećaju neshvaćeno ili preosetljivo, ali važno je znati da ovo stanje nije retko.” Savetuje vođenje dnevnika okidača, otvoren razgovor sa porodicom i obraćanje stručnjaku kada simptomi ometaju svakodnevni život. Tehnike relaksacije i terapija mogu pomoći u kontrolisanju reakcija, a u stresnim situacijama korisne su i slušalice sa umirujućom muzikom ili beli šum.
Za tačnu dijagnozu i savet obavezno se obratite lekaru.
