Connect with us

Zdravlje

Praktični načini da žene lakše upravljaju sindromom nervoznih creva na poslu

Efikasni saveti za kontrolu simptoma iritabilnog kolona tokom radnog dana i očuvanje kvaliteta života na radnom mestu

Published

on

pexels-photo-7640809

Efikasni saveti za kontrolu simptoma iritabilnog kolona tokom radnog dana i očuvanje kvaliteta života na radnom mestu

Sindrom nervoznih creva (iritabilni kolon) predstavlja čest, hronični poremećaj varenja koji najčešće pogađa žene starosti između 20 i 50 godina. Ovaj zdravstveni problem može izazvati brojne neprijatnosti poput bolova u stomaku, nadutosti, grčeva, dijareje i učestale potrebe za odlaskom u toalet, što često remeti svakodnevno funkcionisanje na radnom mestu i može uticati na samopouzdanje. Posebno su pogođene žene koje rade pod stresom ili imaju ograničene pauze tokom radnog dana.

Nepredvidivost simptoma dovodi do toga da se mnoge žene ustručavaju da o svom problemu razgovaraju sa kolegama, što često uzrokuje dodatni stres i smanjenu produktivnost. Kako navodi gastroenterolog dr Rajiv Šarma, žene sa sindromom nervoznih creva češće izostaju sa posla i imaju problema sa koncentracijom. ‘Stres može značajno pogoršati simptome jer su creva i mozak povezani – čak 85 odsto hemikalija zaduženih za raspoloženje nalazi se u crevima’, ističe dr Šarma.

Simptomi ovog sindroma mogu postati izraženiji tokom dužeg sedenja, što može uzrokovati umor i dodatnu nelagodnost. Zbog toga je važno razviti strategije koje olakšavaju svakodnevni život na poslu. Dr Šarma predlaže vođenje dnevnika ishrane i pražnjenja, kako biste lakše identifikovali namirnice koje pogoršavaju simptome. Preporučuje se da izbegavate masnu hranu, veštačke zaslađivače i ograničite unos kofeina. Preporuka je da obroci budu bogati složenim ugljenim hidratima, uz redovnu hidrataciju. Uz konsultaciju sa stručnjakom, može se razmotriti low FODMAP dijeta koja mnogima olakšava tegobe.

Za žene koje se bore sa sindromom nervoznih creva, korisno je uvesti tehnike za upravljanje stresom poput vežbi dubokog disanja, kratkih šetnji tokom pauza ili meditacije, koje pomažu opuštanju i smanjenju simptoma. Kognitivno-bihejvioralna terapija takođe može pomoći u savladavanju stresa na poslu. Kada je moguće, razgovarajte sa nadređenima o fleksibilnijem radnom rasporedu ili češćim pauzama kako biste mogli da reagujete na simptome na vreme. Preporučuje se da uvek imate pri ruci vlažne maramice, propisane lekove i grickalice koje ne izazivaju tegobe.

Ukoliko primetite krv u stolici, neobjašnjiv gubitak kilograma, pojačane bolove ili pogoršanje simptoma, važno je da se obratite lekaru. Pravovremena dijagnostika i savet stručnjaka ključni su za sprečavanje ozbiljnijih komplikacija. Za tačnu dijagnozu i plan lečenja, obavezno se konsultujte sa medicinskim osobljem.

Iako sindrom nervoznih creva može predstavljati svakodnevni izazov, uz male promene u ishrani, uvođenje zdravih navika i otvorenu komunikaciju na radnom mestu, moguće je uspešnije upravljati simptomima i očuvati kvalitet života.

Pročitaj još
Click to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Zdravlje

Rani doručak i duži noćni post: strategija za zdravu telesnu težinu

Novo nemačko istraživanje potvrđuje da rana jutarnja ishrana i večernji post mogu pomoći ženama srednjih godina u mršavljenju

Published

on

Novo nemačko istraživanje potvrđuje da rana jutarnja ishrana i večernji post mogu pomoći ženama srednjih godina u mršavljenju

Najnovije naučno istraživanje iz Nemačke, sprovedeno na više od 7.000 odraslih osoba uzrasta od 40 do 65 godina, pokazalo je da vreme kada jedemo ima velik uticaj na telesnu težinu, posebno kod žena. Tokom pet godina, istraživači su pratili dnevne navike učesnika i otkrili da oni koji doručkuju ranije i prave dužu pauzu bez hrane tokom noći češće imaju niži indeks telesne mase (BMI).

Žene sa najnižim BMI vrednostima obično su doručkovale oko 7:30 ujutru, dok su poslednji obrok uzimale ranije uveče. Ovaj pristup ne zahteva stroge dijete, već samo prilagođavanje vremena obroka, što ga čini lakšim za uklapanje u svakodnevni život.

Dr Kamil Lasal, koautorka studije i profesorka na Institutu za globalno zdravlje u Barseloni, kaže: “Produženi noćni post i raniji doručak mogu biti povezani sa zdravijom telesnom težinom bez potrebe za rigoroznim zabranama ili strogim planovima ishrane.” Nutricionistkinja Lisa Moskovic naglašava: “Važno je slušati svoje telo, ali male promene u vremenu obroka mogu napraviti veliku razliku na duže staze.”

Ova strategija posebno je značajna za žene srednjih godina, koje se često susreću sa izazovima regulacije težine zbog hormonskih promena. Dr Mir Ali, specijalista za hirurško lečenje gojaznosti, savetuje da večera bude najkasnije do 19 sati, a doručak što bliže buđenju, kako bi se post produžio tokom noći.

Za žene koje žele da primene ovu metodu, predlog je da postepeno pomeraju vreme večere ranije i izbegavaju kasne užine. Doručak planirajte odmah nakon buđenja kako biste maksimalno produžili vreme bez hrane tokom noći.

Važno je naglasiti da vreme obroka nije jedini faktor koji utiče na telesnu težinu – za najbolje rezultate preporučuje se da ovu naviku kombinujete sa uravnoteženom ishranom i redovnom fizičkom aktivnošću. Za individualne savete i dijagnozu, obavezno se konsultujte sa lekarom.

Pročitaj još

Zdravlje

Kako je Monika u 52. godini ojačala nakon prevremene menopauze

Njena priča o preventivnim operacijama i zdravim navikama podstiče žene na brigu o sebi

Published

on

Njena priča o preventivnim operacijama i zdravim navikama podstiče žene na brigu o sebi

Prevremena menopauza predstavlja veliki izazov za žene srednjih godina, posebno one sa porodičnom istorijom raka dojke i jajnika. Monika Molenar, danas 52-godišnjakinja iz SAD, odlučila je da preuzme odgovornost za svoje zdravlje i donese teške odluke kako bi smanjila rizik od bolesti. Zbog visokog rizika od raka, Monika je još u četrdesetoj godini pristala na uklanjanje jajnika, što je izazvalo prevremenu menopauzu. Tokom prvih meseci borila se sa nesanicom, povećanjem telesne mase i brojnim simptomima koji su joj otežavali svakodnevicu. Kako sama kaže: “Posle operacije nisam spavala skoro ni jednu noć kako treba, a dobila sam i 9 kilograma za kratko vreme.”

Monika je olakšanje pronašla u hormonskoj terapiji, koja joj je pomogla da ponovo stekne energiju i uspostavi normalan ritam života. “Hormonska terapija mi je promenila život. Ponovo sam spavala i vratila se sebi”, iskreno ističe. Deset godina kasnije, odlučila se i na preventivnu mastektomiju, uklanjanje dojki, kako bi dodatno smanjila zdravstveni rizik.

Pripremajući se za tu operaciju, Monika je uvela redovno vežbanje sa ličnim trenerom. Trening snage i briga o telu postali su deo njene svakodnevice, što joj je pomoglo da se oseća snažnije nego ikada: “Shvatila sam da ne mogu da se vratim na staro i da mi je snažno telo najbolji saveznik u oporavku i prevenciji.” Danas je u boljoj formi nego u mladosti, a najveća promena dogodila se u njenom odnosu prema sopstvenom zdravlju – postala je dosledna i istrajna, a preventivni pregledi su joj prioritet.

Stručnjaci savetuju svim ženama koje prolaze kroz menopauzu ili to očekuju da razgovaraju sa lekarom o simptomima i mogućnostima hormonske terapije, ali i da održavaju fizičku aktivnost, paze na ishranu i redovno obavljaju kontrole. Dr Marija Petrović, ginekolog, napominje: “Menopauza nije bolest, već prirodan proces. Pravilna nega i blagovremena terapija mogu značajno poboljšati kvalitet života.”

Svaka žena menopauzu doživljava na svoj način, ali prvi korak je informisanje i razgovor sa stručnjacima. Plan nege i prevencije treba prilagoditi ličnim potrebama i porodičnoj istoriji bolesti, a za svaku dijagnozu ili savet treba se obratiti lekaru.

Pročitaj još

Zdravlje

Kako na vreme uočiti poremećaje rasta kod dece i zašto je rana dijagnoza ključna

Pravovremeno prepoznavanje problema sa rastom omogućava bolji razvoj i kvalitet života kod mališana

Published

on

Pravovremeno prepoznavanje problema sa rastom omogućava bolji razvoj i kvalitet života kod mališana

Nizak rast kod dece nije samo estetski izazov – često ukazuje na ozbiljnije zdravstvene probleme i zahteva posebnu pažnju, naročito tokom perioda intenzivnog razvoja kod devojčica i dečaka. U Srbiji trenutno oko 2.500 dece dobija terapiju hormonom rasta, koji je važan ne samo za postizanje adekvatne visine, već i za pravilan rad srca, jačanje imuniteta i regulaciju metabolizma.

Milica Matić iz Beograda, majka dvoje mališana sa deficitom hormona rasta, podelila je svoje iskustvo i naglasila koliko je važno da roditelji veruju sopstvenoj intuiciji. Njen sin, rođen prevremeno i sitnije građe, bio je znatno niži od svojih vršnjaka, što su u porodici pripisivali ranom rođenju. Tek kada je dečak osetio bol u ruci i medicinska sestra ih upozorila da obrate pažnju na njegov rast, odlučili su da potraže savet stručnjaka. Posle pregleda ustanovljen je nedostatak hormona rasta i započeta je odgovarajuća terapija. “Nije imao nikakve nuspojave, normalno je živeo, razvijao se i tokom terapije porastao više od 40 centimetara”, kaže Milica.

Njena ćerka imala je drugačiji tok – rast je u početku bio uredan, ali se kasnije usporio, uz naglo dobijanje na težini. “Prva godina terapije donela je sjajne rezultate, porasla je preko 10 centimetara. Najvažnije je da roditelji prate decu i veruju svojoj intuiciji”, ističe ona. Preporučuje redovno merenje visine kod kuće, jer sporiji rast ili retka promena garderobe često mogu biti prvi znak upozorenja.

Olga Davidović iz Nacionalnog udruženja osoba sa nedostatkom hormona rasta i niskim rastom „Horast“ napominje da čak 85 odsto rasta deteta nastaje pre puberteta, pa je period pred polazak u školu izuzetno važan za uočavanje odstupanja. “Rano prepoznavanje problema omogućava pravovremenu dijagnostiku i bolje rezultate terapije”, poručuje ona.

Dr Sanja Panić Zarić, pedijatar-endokrinolog u Institutu za majku i dete, pojašnjava da se dijagnostika sprovodi postepeno – od osnovnih laboratorijskih analiza do specifičnih hormonskih testova. “Terapija hormonom rasta primenjuje se isključivo kod jasno potvrđenih indikacija i pod nadzorom stručnjaka. Redovne kontrole su neophodne kako bi se pratio napredak i po potrebi prilagodila doza”, naglašava dr Panić Zarić.

Za roditelje važi jednostavno pravilo: ukoliko dete raste manje od pet centimetara godišnje ili je znatno niže u odnosu na vršnjake, potrebno je obratiti se pedijatru i zatražiti uput za endokrinologa. Pravovremena dijagnoza i terapija detetu pružaju najveće šanse za zdrav razvoj i kvalitetniji život.

Za tačnu dijagnozu i savet obratite se lekaru.

Pročitaj još

U Trendu