Connect with us

Saveti

Vikend navike koje mogu pogoršati insulinsku rezistenciju: četiri faktora na koja treba obratiti pažnju

Promene u rutini vikendom često utiču na ravnotežu šećera u krvi – nutricionistkinja savetuje kako da zadržite zdrave navike i zaštitite svoje zdravlje.

Objavljeno pre

,

Foto Izvor:

Promene u rutini vikendom često utiču na ravnotežu šećera u krvi – nutricionistkinja savetuje kako da zadržite zdrave navike i zaštitite svoje zdravlje.

Mnoge žene tokom radne nedelje vode računa o ishrani i fizičkoj aktivnosti, ali vikendom su sklone da popuste i promene svoje navike. Ove, naizgled male, razlike u rutini mogu značajno uticati na insulinsku osetljivost, što je važno za one koje paze na prevenciju dijabetesa. Nutricionistkinja Ivana Marković naglašava da je ključ u balansu: „Vikend je vreme za opuštanje, ali neka pravila koja ste usvojile tokom nedelje mogu vam pomoći da zaštitite zdravlje i produžite osećaj energije.”

Postoje četiri česte vikend navike koje mogu uticati na insulinsku rezistenciju:

1. Preskakanje doručka ili neredovni obroci
Vikendom mnogi duže spavaju i često pomeraju ili preskoče prvi obrok. „Redovni obroci pomažu telu da održava stabilan nivo šećera u krvi”, podseća Marković. Ako želite da uživate u dužem snu, planirajte lagan doručak odmah po ustajanju, poput jogurta sa semenkama ili integralnog tosta.

2. Preterano uživanje u slatkišima i brzoj hrani
Izleti, okupljanja ili proslave vikendom često podrazumevaju više kolača i grickalica. „Ne morate se odricati svega, ali možete odabrati manju porciju i kombinovati je sa nečim zdravijim, poput svežeg voća ili orašastih plodova”, savetuje Marković.

3. Nedostatak fizičke aktivnosti
Posle naporne nedelje, vikend može proći u odmoru i pasivnosti. „Lagana šetnja, vožnja bicikla ili vežbe istezanja dovoljne su da podstaknu metabolizam i smanje rizik od insulinske rezistencije”, ističe Marković. Ako ne volite teretanu, uživajte u prirodi ili igrajte se sa decom kao vid fizičke aktivnosti.

4. Loš san i kasno ležanje
Vikendom se često kasnije odlazi na spavanje, što narušava bioritam. Nedostatak sna povećava otpornost tela na insulin. „Pokušajte da vikendom ne odstupate previše od uobičajenog vremena za odlazak u krevet, kako bi telo ostalo u balansu”, predlaže Marković.

Zaključak: Male promene i pažnja prema ovim navikama mogu napraviti veliku razliku u očuvanju zdravlja. „Najvažnije je pronaći ravnotežu između opuštanja i zdravih navika, bez osećaja krivice ili prevelikih odricanja”, podstiče Marković. Prilagodite ritam svojim potrebama i birajte ono što vam prija – vaše telo će vam biti zahvalno.

Pročitaj još
Komentari

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Lepa&Zdrava

„Svrbi me nos, svađaću se“: Da li ova narodna verovanja imaju smisla ili su samo babske priče?

Objavljeno pre

,

Objavio:

girl, woman, beauty, portrait, studio, female, nose, chin, mouth, lips, eyes, skin

Od davnina se veruje da svrab nosa najavljuje svađu, kijanje predskazuje goste, a zujanje u ušima određenu vest. Ali šta se zaista krije iza ovih verovanja?

„Svrbi me nos, neko će da me iznervira“, „svrbi me dlan – stiže novac“, „kijaš – neko te pominje“. Ovakve izreke čuli smo bezbroj puta, a mnogi ih i danas izgovaraju gotovo nesvesno.

Narodna verovanja deo su tradicije i prenose se generacijama, ali postavlja se pitanje – da li iza njih postoji neko stvarno objašnjenje ili su samo zanimljive priče koje su preživele vekove?

Odakle potiče verovanje da svrab nosa znači svađu?

U mnogim kulturama postoji verovanje da svrab nosa najavljuje neki događaj, a kod nas se najčešće povezuje sa raspravom ili susretom sa nekim ko bi mogao da nas iznervira.

Postoji i drugačija verzija ovog verovanja – da svrab nosa znači da će osoba popiti piće sa nekim ili da joj stiže neočekivan susret.

Ipak, ne postoje naučni dokazi koji povezuju svrab nosa sa svađom ili bilo kakvim budućim događajem.

Zašto nas onda nos svrbi?

Svrab nosa najčešće ima sasvim obična objašnjenja. Može biti posledica:

  • suve kože,
  • alergija,
  • iritacije od prašine ili polena,
  • prehlade,
  • upotrebe određenih kozmetičkih proizvoda,
  • promena temperature i vazduha.

Nos je veoma osetljiv organ jer je stalno izložen spoljašnjim uticajima, pa nije neobično da povremeno osetimo svrab ili peckanje.

Da li „babske priče“ ipak imaju neku vrednost?

Iako nisu naučno potvrđene, narodna verovanja često imaju zanimljivu ulogu u kulturi. Ona su nekada nastajala kao pokušaj ljudi da objasne pojave koje nisu razumeli ili da kroz simboliku prenesu životna iskustva.

Na primer, ljudi su vekovima posmatrali prirodu i svoje telo, pa su neke promene povezivali sa događajima koji bi usledili. Ponekad se desi da se neko verovanje „pogodi“, ali to ne znači da postoji stvarna uzročno-posledična veza.

Zašto im ljudi i dalje veruju?

Psiholozi objašnjavaju da ljudi prirodno traže obrasce i povezanost između događaja. Kada se desi da nas zasvrbi nos, a kasnije uđemo u raspravu, lakše ćemo zapamtiti taj slučaj nego sve one situacije kada se ništa nije dogodilo.

Zbog toga neka verovanja opstaju iako nemaju naučnu potvrdu.

Dakle, hoće li svađa zaista uslediti?

Najverovatnije ne zbog svraba nosa. Ako do svađe dođe, razlog će verovatnije biti u komunikaciji, raspoloženju ili okolnostima, a ne u nekom telesnom znaku.

Ipak, ako vas zasvrbi nos, nema razloga da ne nastavite da se šalite na račun starog verovanja – samo nemojte zbog toga unapred očekivati raspravu.

Jer ponekad najveća „moć“ narodnih priča nije u tome što predviđaju budućnost, već u tome što čuvaju male delove tradicije i svakodnevnog humora.

Pročitaj još

Lepa&Zdrava

PRESS.RS ISTRAŽUJE! Sami među milionima: Zašto smo u vremenu najveće povezanosti postali društvo usamljenih ljudi?

Objavljeno pre

,

Objavio:

Silhouette of a man with hat walking on a rural path, black and white style.

Nikada u istoriji ljudi nisu imali toliko načina da budu povezani. Jedan klik dovoljan je da razgovaramo sa nekim na drugom kraju sveta, da podelimo fotografiju, pošaljemo poruku ili budemo deo ogromnih virtuelnih zajednica. Ipak, uprkos toj stalnoj povezanosti, sve više ljudi govori o osećaju praznine, udaljenosti i samoće.

Usamljenost je postala jedan od najvećih društvenih problema savremenog doba. Ona ne bira godine, pol ili društveni status. Može pogoditi mladu osobu koja svakodnevno komunicira preko telefona, ali i stariju osobu koja dane provodi bez pravog razgovora sa nekim bliskim.

Jedan od paradoksa modernog društva jeste to što imamo više kontakata nego ikada, ali često manje stvarnih odnosa. Društvene mreže omogućile su nam da budemo stalno prisutni jedni drugima, ali broj poruka i pratilaca ne znači nužno i osećaj bliskosti.

Mnogi ljudi danas vode ubrzan život. Posao, obaveze i svakodnevni stres ostavljaju sve manje vremena za iskrene razgovore i druženja. Ljudi se često sreću, ali nemaju dovoljno prostora da zaista podele svoje probleme, strahove i osećanja.

Poseban problem predstavlja usamljenost među mladima. Iako su odrasli uz tehnologiju i stalnu komunikaciju, mnogi mladi osećaju pritisak da se predstave boljim nego što se zaista osećaju. Fotografije srećnih trenutaka na internetu često skrivaju nesigurnost, anksioznost i osećaj da nisu dovoljno prihvaćeni.

Starije osobe predstavljaju još jednu grupu koja je posebno pogođena. Nakon odlaska u penziju, gubitka partnera ili udaljavanja porodice, mnogi ostaju sa osećajem da više nisu potrebni. Dani bez razgovora i društva mogu imati ozbiljan uticaj na njihovo fizičko i psihičko zdravlje.

Usamljenost nije isto što i biti sam. Neko može uživati u vremenu provedenom nasamo i osećati se ispunjeno, dok druga osoba može biti okružena ljudima, a ipak imati osećaj da je niko zaista ne razume. Pravi problem nastaje kada čoveku nedostaje osećaj pripadnosti i bliskosti.

Stručnjaci upozoravaju da dugotrajna usamljenost može uticati na raspoloženje, nivo stresa, kvalitet sna i opšte zdravlje. Zbog toga se sve više govori o važnosti stvaranja pravih odnosa, otvorenih razgovora i zajednica u kojima ljudi mogu da se osećaju prihvaćeno.

Rešenje možda nije u tome da budemo još više povezani putem tehnologije, već da ponovo naučimo da budemo prisutni jedni za druge. Kratak razgovor, iskreno pitanje „kako si?“ ili vreme provedeno sa nekim mogu imati veću vrednost od stotina virtuelnih kontakata.

U svetu koji nikada nije bio manji zahvaljujući tehnologiji, najveći izazov možda je ostao isti – pronaći nekoga sa kim možemo podeliti ono što zaista osećamo.

Jer najteža samoća nije kada nema ljudi oko nas. Najteža samoća je kada imamo osećaj da nas niko ne vidi.

Pročitaj još

Lepa&Zdrava

VTO i samopouzdanje: Kako pronaći snagu da napravite prvi korak ka roditeljstvu?

Objavljeno pre

,

Objavio:

Odluka da se započne proces vantelesne oplodnje (VTO) jedna je od najvažnijih i najemotivnijih u životu mnogih parova. Osim medicinskih pregleda i terapija, ovaj put često prati niz pitanja, strahova i nedoumica. Hoćemo li uspeti? Kako ćemo podneti neizvesnost? Šta ako prvi pokušaj ne bude uspešan?

Stručnjaci ističu da je sasvim prirodno osećati nesigurnost, ali i da je emocionalna priprema važan deo procesa, jednako kao i medicinska.

Niste sami u ovoj borbi

Parovi koji se suočavaju sa problemom neplodnosti često imaju osećaj usamljenosti. Međutim, iskustva pokazuju da se sa ovim izazovom suočava veliki broj ljudi. Razgovor sa partnerom, porodicom ili prijateljima od poverenja može pomoći da se teret podeli i lakše nosi sa emocijama.

Mnogima znači i povezivanje sa osobama koje su već prošle kroz VTO. Njihova iskustva mogu pružiti realniju sliku procesa i pokazati da je sasvim normalno imati uspone i padove.

Samopouzdanje ne znači da nemate strah

Jedna od najvećih zabluda jeste da samopouzdani ljudi nemaju dileme. Zapravo, samopouzdanje podrazumeva spremnost da se suočite sa neizvesnošću i donesete odluku za koju verujete da je najbolja za vas, čak i kada ishod nije siguran.

Važno je ne dozvoliti da osećaj krivice ili pritisak okoline utiču na vaše odluke. VTO nije znak slabosti, već medicinski potpomognut način da se ostvari želja za roditeljstvom kada prirodno začeće nije moguće ili je otežano.

Informacije smanjuju strah

Nepoznato često izaziva najveću nelagodu. Zato je važno da se o svim fazama postupka informišete iz pouzdanih izvora i razgovarate sa lekarom koji vodi lečenje. Kada znate šta vas očekuje, lakše ćete doneti odluke i osećati veću kontrolu nad procesom.

Ne ustručavajte se da postavljate pitanja – nijedna dilema nije beznačajna kada je reč o vašem zdravlju i budućnosti.

Brinite o sebi tokom procesa

Period vantelesne oplodnje može biti emocionalno zahtevan. Zato je važno da pronađete vreme za aktivnosti koje vam prijaju – šetnju, laganu fizičku aktivnost, čitanje, razgovor sa bliskim osobama ili tehnike opuštanja. Očuvanje psihičkog blagostanja može pomoći da lakše podnesete neizvesnost koja prati svaki korak postupka.

U pojedinim situacijama razgovor sa psihologom ili psihoterapeutom može biti dragocena podrška, posebno ako osećate dugotrajan stres, anksioznost ili iscrpljenost.

Svaki put je jedinstven

Ne postoji univerzalno iskustvo vantelesne oplodnje. Nekim parovima trudnoća se ostvari iz prvog pokušaja, dok je drugima potrebno više vremena. Zato nije korisno porediti se sa tuđim pričama niti dozvoliti da vas one obeshrabre ili stvore nerealna očekivanja.

Najvažnije je da odluku donesete zajedno sa partnerom, uz podršku lekara i na osnovu informacija koje se odnose na vašu konkretnu situaciju.

Roditeljstvo počinje od hrabrosti da pokušate

Odluka za VTO nije laka, ali za mnoge parove predstavlja početak puta ka ostvarenju sna o roditeljstvu. Strah, neizvesnost i brojna pitanja prirodan su deo tog procesa, ali uz međusobnu podršku, otvorenu komunikaciju i stručnu pomoć mogu se lakše prevazići. Najvažnije je da verujete sebi, svom partneru i timu lekara koji vas vodi kroz svaki korak ovog zahtevnog, ali za mnoge i veoma radosnog životnog puta.

Pročitaj još

U Trendu