Fitnes

Kako fizička aktivnost pomaže ženama sa Hašimoto sindromom i hroničnim umorom

Individualno prilagođene vežbe mogu povećati energiju, poboljšati raspoloženje i olakšati svakodnevicu kod Hašimoto sindroma

Published

on

pexels-photo-8846119

Individualno prilagođene vežbe mogu povećati energiju, poboljšati raspoloženje i olakšati svakodnevicu kod Hašimoto sindroma

Žene koje se bore sa Hašimoto sindromom svakodnevno osećaju posledice ovog autoimunog poremećaja štitaste žlezde, poput izraženog umora, pada energije, lošeg sna i promena raspoloženja. Često se čini da je fizička aktivnost pretežak zadatak u stanju iscrpljenosti, ali dr Nemanja Rebić, doktorant sportske medicine i fiziologije fizičke aktivnosti, naglašava važnost umerenog i pažljivo organizovanog vežbanja kao jednog od ključnih načina za unapređenje zdravlja.

Hašimoto sindrom češće pogađa žene, naročito one u srednjim godinama. Osim konstantnog umora, može uzrokovati promene raspoloženja, nesanicu, anksioznost ili depresiju, kao i opadanje kose, suvu kožu, oticanje, sklonost ka gojenju i tegobe sa varenjem. Dr Rebić savetuje: “Bez obzira na simptome i povišen TSH, važno je pronaći način da se telo pokrene, makar kroz laganu fizičku aktivnost poput brzog hodanja ili vežbi sa sopstvenom težinom.”

Veoma je bitno da vežbanje bude prilagođeno trenutnom zdravstvenom stanju. U početku se preporučuju niskointenzivne aktivnosti – šetnje ili lagani treninzi snage – a kako se kondicija poboljšava, postepeno se može povećavati intenzitet. “Ključ je u varijabilnom intenzitetu treninga – kombinaciji umerenih i nešto viših napora, uz dovoljno vremena za oporavak”, objašnjava Rebić. Ovakav pristup pomaže da se izbegne dodatna iscrpljenost i podstiče motivacija za redovno vežbanje.

Prema njegovim rečima, nije presudno za koji tip fizičke aktivnosti se žena odluči, već način i intenzitet izvođenja. “Kada su hormoni stabilni i simptomi blagi, moguće je vežbati intenzivnije, dok se kod izraženog umora preporučuje ostati u zoni niskog do umerenog intenziteta i pažljivo pratiti reakcije tela”, ističe Rebić. Plan treninga se uvek pravi prema individualnim potrebama, a preporučuje se najmanje 150 minuta umerene fizičke aktivnosti nedeljno, uz dva do tri dana vežbi snage.

Za žene sa Hašimoto sindromom, kontinuirano i personalizovano vežbanje može doneti brojne benefite: bolje opšte stanje, više energije, otpornost na stres i poboljšano raspoloženje. Iako je bolest izazov, fizička aktivnost ostaje jedan od najvažnijih faktora za očuvanje kvaliteta života.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

U Trendu

Exit mobile version