Domaće

Rudarstvo na Balkanu donelo 1,6 milijardi evra dodate vrednosti, dve trećine profita odlazi stranim firmama

U 2022. godini milijardu evra profita završilo kod stranih kompanija, dok su država i radnici dobili po 200 miliona evra

Published

on

g2022610e7e5d391e4d62992068e190bb23b6694ae350864ac0710450b179873464cc941d54ce03ea8c54ce98ac0939e40e8e7669d8d6f0d9919446c0ff660765_1280

U 2022. godini milijardu evra profita završilo kod stranih kompanija, dok su država i radnici dobili po 200 miliona evra

Rudarski sektor na Zapadnom Balkanu, koji uključuje Srbiju, Bosnu i Hercegovinu, Severnu Makedoniju i Crnu Goru, generisao je oko 1,6 milijardi evra dodate vrednosti u 2022. godini, pokazuje analiza objavljena na stručnom skupu u Beogradu. Prema ekonomskim analizama, najveći deo ovog profita – milijardu evra – završio je kod stranih kompanija, dok su država i radnici, prema optimističnim procenama, dobili po 200 miliona evra.

Branimir Jovanović sa Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije naveo je da rudarstvo u privredama Zapadnog Balkana čini oko 1% BDP-a. On ističe da oko dve trećine dodate vrednosti iz rudarstva pripada mahom stranim firmama, dok samo trećina ostaje radnicima i državi kroz poreze i rente. “Oko dve trećine dodate vrednosti tog dohotka završava u rukama vlasnika, mahom stranih firmi, a samo trećina završava kod radnika i kod države kroz porez”, izjavio je Jovanović.

Kao ilustraciju, Jovanović se pozvao na studiju izvodljivosti kompanije Rio Tinto, prema kojoj bi ovaj projekat ostvarivao 550 miliona evra čistog profita godišnje za rudarski projekat Jadar. Istovremeno, država i radnici bi, prema optimističnim proračunima, dobijali po 200 miliona evra godišnje.

Autori studije upozoravaju da ovakva raspodela profita predstavlja “tipičnu kolonijalnu priču” za region. Sličnosti između država Zapadnog Balkana, naročito Srbije i Bosne i Hercegovine, vide se i u načinima na koje se rudarski projekti predstavljaju javnosti i u sprovođenju procedura. Vedran Džihić iz Austrijskog instituta za internacionalnu politiku navodi da privatne kompanije i institucije često predstavljaju rudarstvo kao šansu za novo “nacionalno zlatno doba”, dok stručna javnost i građani ukazuju na velike probleme, uključujući netransparentnost i izostanak javnog dijaloga.

Protesti građana i aktivističkih grupa, koji su prepoznati i u Srbiji i u Bosni i Hercegovini, predstavljaju reakciju na hronični manjak demokratije i neuključivanje lokalnih zajednica u proces odlučivanja. Viša naučna saradnica Instituta za filozofiju i društvenu teoriju, Jelena Vasiljević, ističe da je ključni problem nepoverenje, netransparentnost i izostanak građanskog učešća, što vodi do zahteva za obustavu rudarskih projekata. Istovremeno, istraživanje beleži i pojavu nove vrste solidarnosti među lokalnim zajednicama koje prevazilaze etničke i državne granice, kao što je slučaj sa zajedničkim protestima protiv istraživanja na planini Rogozna.

Stručni skup na kojem su predstavljeni ovi podaci organizovali su Evropski fond za Balkan (EFB), Savjetodavna grupa za javnu politiku Balkan u Evropi (BiEPAG) i Institut za filozofiju i društvenu teoriju (IFDT).

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

U Trendu

Exit mobile version