Zakon o stvarnim vlasnicima od 1. oktobra, multinacionalne i banke prijavile fizička lica, male firme pod sankcijama
Centralna evidencija stvarnih vlasnika u Srbiji, koja je u primeni od 1. oktobra prošle godine, izazvala je brojne nelogičnosti u praksi, posebno zbog izuzetaka koji omogućavaju velikim bankama i multinacionalnim kompanijama da prijave fizička lica – najčešće srpske državljane – kao vlasnike, dok su male firme podložne visokim kaznama do dva miliona dinara ukoliko to ne urade. Prema važećem zakonu, koji je uveden radi suzbijanja korupcije i kriminala, sva pravna lica imala su rok od 60 dana da usaglase podatke o stvarnom vlasništvu. Međutim, već pet meseci nakon isteka tog roka, primećeno je da su u centralnoj evidenciji vlasnici mnogih multinacionalnih kompanija i stranih banaka upisani srpski državljani koji obavljaju rukovodeće funkcije, iako nemaju stvarnog vlasničkog udela.
Kao razlog za ovakvu praksu navodi se izuzetak pod oznakom „OSV6“, koji dozvoljava da se kao stvarni vlasnik upiše zastupnik ili član upravnog organa kada se pravi vlasnik ne može identifikovati. Prema rečima Darka Majstorovića iz udruženja „Zaštitnik privrednika i preduzetnika Srbije“, evidentno je da su strane banke i velike korporacije iskoristile ovu mogućnost, iako su njihovi stvarni vlasnici poznati kroz Centralni registar hartija od vrednosti, koji vodi strukturu akcionara. “Podaci iz Centralne evidencije stvarnih vlasnika pokazuju nešto potpuno neočekivano – upisani vlasnici su fizička lica i to srpski državljani”, izjavio je Majstorović.
Advokat Dušica Jež Bojović ističe da je zakon stvorio veliku tenziju u poslovnoj zajednici, jer je rok za usklađivanje bio 60 dana i nije postojala praksa na osnovu koje bi firme mogle pravilno postupiti. U međuvremenu, male domaće firme koje su u obavezi da prijave stvarnog vlasnika, u slučaju neprijavljivanja snose kazne do dva miliona dinara, dok velike kompanije koriste zakonske rupe. “To isto malo privredno društvo radi pod pretnjom nerealno velikih kazni za neprijavljivanje stvarnih vlasnika, dok se ogromne korporacije kriju iza zakonskih odredbi”, komentariše Majstorović.
Zakon je donet radi efikasnije kontrole vlasničke strukture i sprečavanja zloupotreba, ali trenutna praksa pokazuje da povlašćeni subjekti mogu zaobići celu proceduru, dok su manji privrednici izloženi finansijskom riziku zbog restriktivnih sankcija.