Connect with us

Domaće

“Ako mi odseku nogu, sam ću sebi presuditi!” Titov lični lekar otkrio jezivu tajnu: Sklonili smo mu pištolj iz torbice, a ubila ga je jedna kobna greška!

Published

on

A bronze bust of Josip Broz Tito on a stone pedestal in Gradačac, Bosnia and Herzegovina. Admir Nakic
“Umro je drug Tito!”, rečenica je koju je 4. maja 1980, pre tačno 46 godina, drhtavim glasom saopštio Miodrag Zdravković, spiker Televizije Beograd, a koja je celu bivšu SFRJ ostavila u šoku! Hiljade građana Jugoslavije u suzama je ispratilo predsednika Tita na večni počinak, a u dugačkoj koloni jedan do drugog koračali su najviši zvaničnici tog vremena.
Danas, sahranu Josipa Broza Tita mnogi nazivaju najvećom sahranom u istoriji čovečansta jer, kao nikada do tada u vreme hladnoratovskih odnosa, rame uz rame, u pogrebnoj povorci šetali su i zapadni političari i komunističke vođe i kraljevi i predsednici. Kraj jedne ere Njegova smrt označila je kraj jedne ere. Narednih desetak godina svakog 4. maja u 15:05 su se širom SFR Jugoslavije uključivale sirene i svako bi bio obavezan da minutom ćutanja na mestu gde se zatekao oda poštu. Doktor Milomir Stanković bio je lični lekar Josipa Broza Tita dok se lečio u bolnici u Ljubljani. On je bio kraj Tita u poslednjim danima života nekadašnjeg prvog čoveka SFRJ. – Sve je bilo u tajnosti oko njegovog lečenja. Došla je moja supruga da me obiđe na Brdu kod Kranja nisam smeo da joj kažem da će sutra biti amputirana Titu noga. Nikad niste znali ko možda sluša – ispričao je svojevremeno dr Stanković. On je u emisiji kod Mire Adanje Polak otkrio da su im u samom kliničkom centru govorili da ne žure pojedinim hodnicima jer su novinari gledali kroz prozor. – Upozoreni smo da ako budemo žurili novinari će znati da je nešto hitno. Maksimalna tajnost. Mi smo inekcije nosali u nekim torbicama da se ne bi videlo. Niko od njegove pratnje nije znao šta mi to njemu dajemo.
Sve je bila tajna.
Opisao je i njegov prvi susret sa Titom.
– To je bilo ujutru 15. maja na Brionima u njegovoj rezidenciji. On izlazi iz kupatila, istuširan obrijan i čeka da mu se da inekcija. Gledao je moj svaki potez. Posle je uvek imao poverenje u mene. U to vreme sam bio lekar na VMA. Kad sam došao kod njega prvi put on me je pozdravio kao da me je video juče: – Dobar dan doktore, kako ste. – Dobro sam druže predsedniče, kako ste vi? – Mene doktore steže ova vražija reuma. Znate ja lečim reumu. – Druže predsedniče, mi kad vas vidimo na televiziji kako koračate svi kažu da ste vi zdrav čovek. – E, doktore… Ja stegnem dobro zube dok koračam pred kamerama.
Dr Stanković ispričao je da je jednom dok je Tito imao fizikalnu terapiju on primetio njegovo levo stopalo koje nije izgledalo dobro. Nesvakidašnja modrica na levom stopalu – Bilo je bledo i imalo je neku nesvakidašnju modricu. Kao da je neko mastilo prosuto na nju, potpuno ograničeno… Nije bilo razliveno. Pošto je on tad dremao malo dok su ga masirali, ja sam mislio da on to ne zapaža. Opipao sam puls, ali nije ga bilo. Izašao sam i sačekao da oni završe sa njim tu fizikalnu terapiju. Posle nekog vremena on izlazi i prolazi pored mene. A maserka njegova mi kaže: “Pa on je video da ste vi nešto radili. Čim ste vi izašli on nas je pitao šta ste vi to videli. Morate mu nešto reći”… Ja sam mu prišao i rekao: – Druže predsedniče, imate na stopalu jednu promenu koja mora brzo da se pogleda. – Doktore, Nova je godina, nemam vremena za konzilijume. Kako otkriva dr Stanković radilo se o okluzivnoj angiopatiji. – Nije to bila dijabetična koju je on imao na potkolenici.
Ta okluzivna angiopatija je značila da je njemu zapušen krvni sud koji mu hrani nogu. To je bilo na butnoj arteriji i njemu je bila ugrožena noga. Ja sam bio odgovoran i morao sam da nešto uradim. Pokušao sam da ga nagovorim ponovo da pristane na konzilijum ali sada uz pomoć njegovog ađutanta. – Ja sam rekao da se sa time sačeka: “Proći će to”, rekao mi je Tito. Tito prema njegovim rečima uopšte nije mogao da prihvati tu celu situaciju. Strašan bol u nozi – Malo je bilo u njemu straha. Videlo mu se na licu. Ja jedini sumnjam da to može glave da mu dođe… Ali i mene je moglo da košta glave jer nisam prijavio na vreme ili što nisam bio uporan da ga nagovorim. Jedan lekar to posle par dana nije primetio pa su skoro optužili da ja dižem nepotrebnu paniku. Ali Tito je ubrzo potom doživeo strašan bol u nozi kao nikad do tada… I ja sam to iskoristio da objasnim njegovom ađutantu da je to veoma ozbiljno. Poveli smo još lekara.
Tito opet nije želeo da sluša upozorenja i stalno je govorio da nema vremena i da će to proći. – E onda je njegov ađutatnt rekao da mu konzilijum neće oduzeti mnogo vremena. I tada Tito pristaje da ga konzilijum pregleda narednog dana. “Došla su i dva vrsna stručnjaka iz inostranstva. Jedan je došao iz SAD – to je bio dr Majkl Debejki dok je iz Rusije došao dr Marat Knjazev. Debejki je pregledao nogu i cirkulaciju, dok ga je Knjazev pregledao celog. Na kraju su rekli da je Tito u dobrom stanju ali da je noga ugrožena. Debejki je rekao da pošto Tito ne pristaje ni na šta drugo sem na lekove da pokušaju sa jednim bajpasom koji je on ostavio našim lekarima. Ali je i rekao da upozore Tita da ako sve to ne uspe da će morati da mu seku nogu. S druge strane Knjazev je rekao da je terapija dobra i da je treba nastaviti uz kontrolu noge”, ispričao je dr Stanković. “Nije hteo da ostane bez noge” Tito je, kako je ispričao, prihvatao sve ali nije hteo da ostane bez noge.
– Rekao nam je: “Ako moja noga ode, ja ću sam sebi presuditi.” Kad je trebalo da ode u bolnicu mi smo mu sklonili pištolj koji je tajno čuvao u jednoj torbici. Niko nije smeo da mu kaže da noga mora da se amputira, nego su produžavali terapiju u nedogled koja ne pomaže. I sve tako je bilo dok se noga nije osušila, kad se osušila ona je otrovala organizam… Josip Broz je posle amputacije, kako ističe dr Stanković, bio zadovoljan jer je operacija uspela. – Govorio je da će sa jednom protezom i jednim štapićem ići ponovo na skup Nesvrstanih. Lekari su odahnuli, on odahnuo… operacija uspela. Ali to što se odugovlačilo sa amputacijom počelo je da uzima svoj danak.
– Bilo je nekoliko puta da je došlo skoro do kraja ali su onda rađene infuzije, transfuzije, intubacije, veštački bubreg… I on se jedno vreme i budio iz te kome. Dr Stanković otkriva šta je, kako kaže, Tita “odnelo na onaj svet”. Velika greška – Velika greška je bila što mu se izlazilo u susret da se leči lekovima a ne hiruški.
Njega je na onaj svet odnela jedna sklerotična pločica u butnoj arteriji koja je 50 odsto zatvarala arteriju u kojoj je došlo krvarenje… Ta arterija je mogla lako da se otpuši… Ja bih to mogao da uradim ali ja nisam imao kopetencije a ni to Tito ne bi dozvolio – rekao je dr Stanković i otkrio poslednje Titove reči: – Kad je video da je sve propalo njegove poslednje reči su bile: “Šta sve ovo treba da znači?!” E sad da li se to odnosilo na neke odluke koje je donosio ili na lekare koji su mu obećavali da će terapija uspeti, to ne znam… Sredinom februara 1980. on već nije mogao da govori i do kraja života je bio u veštačkoj komi. Ravna linija se pojavila 4. maja u 15.05 – ispričao je dr Miomir Stanković.

Domaće

Udruženje prevoznika Zapadnog Balkana zahteva rešenje za ograničenje boravka vozača do 10. avgusta

Vozačima potrebno 130 dana u Šengenu u 180 dana, sadašnje pravilo dopušta 90 dana – udruženja najavljuju nove mere

Published

on

By

Vozačima potrebno 130 dana u Šengenu u 180 dana, sadašnje pravilo dopušta 90 dana – udruženja najavljuju nove mere

Udruženje prevoznika iz Srbije, Severne Makedonije, Crne Gore i BiH uputilo je Evropskoj komisiji zajednički zahtev da do 10. avgusta bude pronađeno prelazno rešenje za ograničenje boravka profesionalnih vozača kamiona iz trećih zemalja u šengenskom prostoru. Predsednik Poslovnog udruženja Međunarodni transport Neđo Mandić najavio je na konferenciji za novinare da su udruženja odlučila da ne preduzimaju dodatne aktivnosti do isteka roka, ali da će, ukoliko odgovora ne bude, najaviti nove konkretne mere.

Mandić je istakao da je analizom transportnih udruženja utvrđeno da je vozačima za nesmetano obavljanje međunarodnog transporta potrebno oko 130 dana rada u šengenskom prostoru u periodu od 180 dana, dok važeće pravilo dopušta najviše 90 dana boravka. “Profesionalni vozači su najveći deo vremena u kamionu ili na obaveznim odmorima na parkingu. Oni ne borave u zemljama Šengena kao turisti, već obavljaju svoj posao. Zbog toga smatramo da sadašnji način računanja dana nije opravdan i ozbiljno ugrožava poslovanje transportnih kompanija”, rekao je Mandić.

Udruženja su u prethodne tri godine više puta slala pisma Evropskoj komisiji, a poslednji zajednički sastanak potvrđuje nastavak koordinisanih aktivnosti. Mandić je naglasio da je sadašnji režim postao još restriktivniji nakon što su Hrvatska, Rumunija i Bugarska ušle u šengenski prostor, zbog čega su zemlje regiona gotovo u potpunosti okružene državama članicama Šengena. “S obzirom na to da su sada već 33 zemlje u Šengenu, to znači da mi ne možemo ni na koji način prihvatiti da tranzit znači boravak. Danima se brzo potroše dok stignemo i vratimo se natrag, pa praktično ispadne da mi boravimo 90 dana. To je potpuno nekorektno da profesionalac ne može da radi svoj posao”, rekao je Mandić.

Prevoznici su izbegli proteste i blokade granica kako bi zaštitili interese kako prevoznika tako i regionalne i evropske privrede. “Nama ne odgovara da ne vozimo, jer tada ne zarađujemo, ali to šteti i privredi naših zemalja, kao i evropskoj privredi, koja je povezana sa našom. Zato apelujemo na one koji donose odluke, ali i na naše poslovne partnere u Evropi da pomognu u pronalaženju rešenja”, poručio je Mandić. Špediteri iz regiona su na nedavnom kongresu u Bukureštu jednoglasno podržali zahteve prevoznika.

Mandić je podsetio da su posebna rešenja, poput izmena Zakona o strancima u Hrvatskoj, samo privremeno olakšala situaciju, dok je od 10. aprila, primenom EES sistema, resetovan broj dana za boravak u Šengenu. Međutim, već u junu prevoznici su ponovo suočeni sa problemima ograničenja. Udruženja će nastaviti da prate situaciju i očekuju odgovor iz Brisela do 10. avgusta.

Pročitaj još

Domaće

Svetski brendovi beleže rast angažovanosti korisnika tokom Mundijala 2026 uz viralne sadržaje

Navijači iz celog sveta generisali su milione pregleda i stotine hiljada novih pratilaca, dok kompanije prepoznaju važnost zajedničkog iskustva umesto klasične promocije

Published

on

By

Navijači iz celog sveta generisali su milione pregleda i stotine hiljada novih pratilaca, dok kompanije prepoznaju važnost zajedničkog iskustva umesto klasične promocije

Globalni proizvođači sportske opreme i drugi brendovi koji su prisutni na FIFA World Cup 2026 u Sjedinjenim Državama, Meksiku i Kanadi zabeležili su značajan rast angažovanosti korisnika zahvaljujući jedinstvenoj atmosferi turnira. Prema ekonomskim analizama, potrošači tokom šest nedelja Mundijala nisu fokusirani samo na proizvode, već na osećaj pripadnosti i zajedništva, što je generisalo viralne sadržaje sa milionskim pregledima na društvenim mrežama.

Na stadionima, u barovima i “fan zonama” širom tri zemlje, navijači sa svih kontinenata stvaraju jedinstvenu atmosferu, noseći dresove svojih reprezentacija i spontano komunicirajući sa rivalima. U Sijetlu je, na primer, lokalna zajednica pokrenula “Unity Loop” mrežu navijačkih zona, osmišljenu da podstakne ponovna okupljanja i razmenu iskustava među posetiocima grada.

Nemački navijač Fredi, putujući kroz američki jug, ostvario je 2,7 miliona pregleda na snimku u kom prvi put posećuje Buffalo Wild Wings, što je privuklo stotine hiljada novih pratilaca. Slični trendovi zabeleženi su među turistima iz Azije, Evrope i Južne Amerike, koji su putem društvenih mreža delili autentične doživljaje iz američkih prodavnica i restorana, bez direktne promocije brendova.

Analitičari ističu da ovakvi sadržaji nisu rezultat sponzorstava ili klasičnih marketinških kampanja, već spontani izraz kolektivne efervescencije, kako je sociolog Emil Dirkem nazvao osećaj zajedničke energije i pripadnosti. Brendovi su, ovim putem, nenametljivo uključeni u svakodnevne priče korisnika, što ima dalekosežniji efekat od tradicionalnih reklama.

Iako prosečan brend retko može da ponovi viralnost ovih trenutaka izvan okvira velikih događaja, stručnjaci savetuju kompanijama da kreiraju prostore za zajedničko iskustvo i interakciju među potrošačima, kao što su klijentski događaji ili digitalne platforme za razmenu mišljenja. Na taj način, osećaj pripadnosti i autentična korisnička iskustva mogu imati dugoročan uticaj na lojalnost i percepciju brenda.

Ovakva praksa pokazuje da su najuspešniji marketinški rezultati tokom Mundijala postignuti ne direktnom promocijom, već kroz omogućavanje korisnicima da podele svoja iskustva i izgrade međusobne veze, što brendovima donosi trajnu vrednost i izvan trajanja samog sportskog spektakla.

Pročitaj još

Domaće

NIS pokriva gubitak od 12,2 milijarde dinara korišćenjem ranije dobiti

Akcionari odobrili pokriće gubitka za 2025. godinu iz neraspoređene dobiti od 300 milijardi dinara, ukupan iznos i dalje 287,8 milijardi dinara

Published

on

By

A BMW sports car parked at a Shell gas station at night, featuring bright lights and an urban setting.

Akcionari odobrili pokriće gubitka za 2025. godinu iz neraspoređene dobiti od 300 milijardi dinara, ukupan iznos i dalje 287,8 milijardi dinara

Naftna industrija Srbije (NIS), zajednička rusko-srpska kompanija sa sedištem u Novom Sadu, donela je odluku na 18. redovnoj sednici Skupštine akcionara da gubitak iz 2025. godine u iznosu od 12.233.405.000 dinara (104,2 miliona evra) pokrije iz ranijih godina neraspoređene dobiti evidentirane u bilansu stanja na dan 31. decembra 2025. godine. Ova odluka, objavljena na sajtu Beogradske berze, dolazi u trenutku kada je trgovanje akcijama kompanije privremeno suspendovano zbog američkih sankcija NIS-u.

Prema usvojenoj odluci, deo dobiti iz prethodnih godina, ukupno 300.115.050.000 dinara (oko 2,56 milijardi evra), biće iskorišćen za pokriće prošlogodišnjeg gubitka, dok će ukupan iznos neraspoređene dobiti nakon ove transakcije iznositi 287.881.645.000 dinara (2,45 milijardi evra). Ovi podaci potvrđuju stabilnu finansijsku poziciju kompanije uprkos izuzetno izazovnim tržišnim okolnostima.

NIS se nalazi pod pritiskom međunarodnih sankcija koje su Sjedinjene Američke Države uvele početkom oktobra 2025. godine, zbog većinskog ruskog vlasništva u kompaniji. Sankcije su najavljene još u januaru iste godine, a cilj im je bio da većinski udeo Gaspromnjefta bude prodat nekom zapadnom, tj. ne-ruskom entitetu. Poslovanje NIS-a od tada funkcioniše pod posebnim operativnim i pregovaračkim licencama koje izdaje američka Kancelarija za kontrolu stranih sredstava (OFAC), što je značajno otežalo dugoročno planiranje i svakodnevne operacije.

Pored toga, kompanija se suočava sa stalnim rizicima u međunarodnom platnom prometu, što uključuje i nemogućnost korišćenja platnih kartica američkih izdavaoca (Visa, Mastercard, American Express) za kupovinu goriva na domaćem tržištu. Istovremeno, NIS je pod posebnim operativnim režimom, što dodatno komplikuje nabavku sirove nafte i snabdevanje tržišta, na kojem je do uvođenja sankcija pokrivala 80 odsto potreba za naftnim derivatima.

Odluka o pokriću gubitka iz ranije akumulirane dobiti pokazuje da kompanija koristi dostupne finansijske resurse za očuvanje stabilnosti i finansijske discipline, sa ciljem zaštite interesa akcionara i očuvanja operativne likvidnosti. Akcionari su jednoglasno podržali ovu meru, uz potvrdu da ukupna neraspoređena dobit i dalje ostaje značajna za buduće poslovne potrebe.

Iako su trenutni uslovi poslovanja izuzetno otežani, NIS zadržava visok nivo kapitala i likvidnosti. Kompanija nastavlja da radi pod strogim regulatornim okvirom, uz očuvanje ključnih funkcija na tržištu Srbije, dok se istovremeno traži rešenje za vlasničku strukturu u skladu sa zahtevima međunarodnih sankcija.

Pročitaj još

U Trendu