Connect with us

Lepa&Zdrava

Press.rs istražuje: Ko je odlučio da nedelja bude dan za odmor?

Objavljeno pre

,

woman, asleep, girl, sleep, bed, cozy, tired, rest, resting, sleeping, sleeping woman, dreams, young woman, pillow, blanket, bedroom, sleeping beauty, morning, relax, sleep, sleep, sleep, sleep, sleep, sleeping, sleeping Foto izvor: Pixabay

Nedelja je za većinu ljudi danas sinonim za odmor, porodični ručak, sporije jutro i pripremu za novu radnu nedelju. Ali ko je, zapravo, odlučio da baš ovaj dan bude poseban?

Odgovor nije vezan za jednu osobu, jednu državu ili jedan zakon. Tradicija nedelje kao dana odmora razvijala se vekovima, a važnu ulogu u tome imali su religija, država i kasnije savremeni zakoni o radu.

U hrišćanskoj tradiciji nedelja je postala posebno važna jer se smatra danom Hristovog vaskrsenja. Još u 4. veku rimski car Konstantin Veliki doneo je zakon kojim je nedelja dobila poseban status dana odmora u Rimskom carstvu. To je bio jedan od važnih koraka u oblikovanju tradicije koja će opstati vekovima.

Međutim, nedelja nije oduvek bila neradni dan za sve. Tokom industrijske revolucije veliki broj ljudi radio je gotovo svakog dana, često po veoma dugim smenama. Tek sa razvojem radničkih pokreta i propisa o radnom vremenu počela je da se učvršćuje ideja da zaposleni treba da imaju redovan dan odmora.

U mnogim evropskim zemljama upravo je nedelja izabrana zbog već postojeće verske i društvene tradicije. Vremenom je njen verski značaj za deo stanovništva oslabio, ali je navika ostala.

Zanimljivo je da nisu sve kulture izabrale nedelju kao glavni dan odmora. U judaizmu je tradicionalni dan odmora subota, dok je u mnogim muslimanskim društvima petak istorijski imao poseban verski značaj. Zbog toga „dan odmora“ nije univerzalno pravilo koje je neko jednostavno proglasio, već rezultat istorije, vere i društvenih promena.

Dakle, ako se pitate ko je odlučio da nedelja bude dan za odmor, najkraći odgovor glasi: nije odlučio jedan čovek. Nedelja je svoj današnji status dobila kroz vekove, a ono što je počelo kao verska tradicija postalo je deo društvenog i radnog sistema kakav danas poznajemo.

I možda je upravo zato nedelja toliko duboko ukorenjena u naš osećaj za vreme – čak i kada ne razmišljamo o njenom poreklu, već jednostavno uživamo u tome što sutra ne moramo na posao.

Pročitaj još

Zdravlje

Granice ljudskog života: Nauka otkriva koliko možemo živeti

Najnovija istraživanja pokazuju da bi životni vek mogao dostići do 194 godine, ali uz značajna ograničenja

Objavljeno pre

,

Objavio:

Granice ljudskog života: Nauka otkriva koliko možemo živeti

Najnovija istraživanja pokazuju da bi životni vek mogao dostići do 194 godine, ali uz značajna ograničenja

Najnovija naučna istraživanja postavila su pitanje: gde su granice ljudskog života? Naučnici iz više centara za istraživanje starenja analizirali su koliko ljudski organizam može da izdrži u idealnim uslovima. Rezultati pokazuju da bi životni vek mogao da se proteže između 146 i 194 godine. Iako ova brojka premašuje današnje prosečne vrednosti, granice ljudskog života ostaju predmet brojnih debata.

Međutim, žene su često posebno pogođene temom dugovečnosti. Zbog hormonskih promena i dužeg prosečnog života, starenje za njih donosi jedinstvene izazove. Pre svega, granice ljudskog života su važne jer pomažu ženama da bolje razumeju uticaj zdravih navika na budućnost. Takođe, starenje nije jednostavan proces. Nagomilavanje promena u ćelijama, posebno mutacija DNK (promene genetskog materijala tokom života), ima ključnu ulogu. Iako većina ovih mutacija ne utiče značajno na zdravlje, pojedine mogu povećati rizik od ozbiljnih bolesti, poput karcinoma.

Granice ljudskog života kroz prizmu najnovijih istraživanja

Zapravo, istraživači su pokušali da izoluju uticaj somatskih mutacija (promene koje se javljaju tokom života, a nisu nasledne) na maksimalni životni vek. Oni su u svojim modelima isključili sve druge faktore starenja koje je moguće popraviti. Na taj način su želeli da otkriju koliko bi samo ovaj proces mogao da ograniči dugovečnost. Ipak, nema jednog prekidača koji može zaustaviti starenje. Drugi faktori, kao što su životne navike i okruženje, takođe značajno utiču na granice ljudskog života.

Šta ove granice ljudskog života znače za žene

Pored toga, žene su često izložene dodatnim izazovima u starijem dobu zbog hormonskih promena. S druge strane, duži životni vek daje više vremena za očuvanje zdravlja, ali i povećava rizik od pojave hroničnih bolesti. Dr „R. Osvaldo Navia“, klinički direktor Tulane Center for Aging, navodi: „Studija podržava shvatanje starenja kao multifaktorijalnog procesa. Nijedna pojedinačna karakteristika starenja verovatno ne može sama da objasni normalno ljudsko starenje, već životni vek oblikuje više bioloških mehanizama koji međusobno deluju.“

Praktične preporuke za žene koje žele da očuvaju zdravlje

Na kraju, iako ne postoji način da se potpuno zaustavi starenje, postoje načini da se ovaj proces uspori. Pre svega, redovna fizička aktivnost i uravnotežena ishrana bogata antioksidansima (sastojci iz voća i povrća koji štite ćelije) mogu značajno doprineti. Osim toga, prestanak pušenja i smanjenje unosa alkohola pomažu u očuvanju zdravlja ćelija. Važno je i redovno obavljati preventivne preglede, jer rano otkrivanje promena može poboljšati kvalitet života u starosti. Ipak, granice ljudskog života teško će se pomeriti značajno u skorijoj budućnosti. Svaka žena može preduzeti korake da očuva svoju vitalnost i zdravlje što je duže moguće. Za tačnu dijagnozu i savet obratite se lekaru.

Pročitaj još

Lepa&Zdrava

Press.rs istražuje: Zašto neke mirise možemo da pamtimo godinama?

Objavljeno pre

,

Objavio:

Postoje mirisi koje nismo osetili godinama, a onda se iznenada pojave i u samo nekoliko sekundi vrate čitav prizor iz prošlosti.

Miris stare kuće. Omiljenog parfema. Sveže pokošene trave. Kolača koji je pravila baka. Kiše koja pada na vruć asfalt.

Kako je moguće da nešto tako kratkotrajno ostavi trag u našem pamćenju toliko dugo?

Odgovor se krije u načinu na koji je čulo mirisa povezano sa mozgom.

Kada udahnemo neki miris, molekuli mirisa aktiviraju receptore u nosu, a signal zatim stiže do područja mozga koja obrađuju miris. Ono što je posebno zanimljivo jeste da su ta područja veoma blisko povezana sa strukturama koje imaju važnu ulogu u emocijama i pamćenju.

Zato miris često ne doživljavamo samo kao informaciju poput „ovo miriše na kafu“.

On može da bude povezan sa osećanjem, mestom, osobom ili određenim događajem.

Zbog toga jedan miris može da bude dovoljan da nas iznenada vrati u detinjstvo.

Zamislite da ste kao dete svakog jutra osećali isti miris hleba iz kuhinje. Godinama kasnije, prolazite pored pekare i osetite veoma sličan miris. Mozak može da poveže novi miris sa starim iskustvom i odjednom se pojave slike, osećanja ili detalji za koje ste mislili da ste ih potpuno zaboravili.

Upravo zbog toga mirisi mogu da deluju gotovo kao vremenska mašina.

Zanimljivo je i da ne moramo svesno da zapamtimo miris da bi on kasnije postao deo neke uspomene. Ako je bio prisutan tokom snažnog emocionalnog događaja, veza između mirisa i tog događaja može ostati veoma čvrsta.

Naravno, ne znači da je svako sećanje koje pokrene miris potpuno precizno. Naše pamćenje nije snimak prošlosti – ono se vremenom menja i može da pomeša detalje. Ali osećaj koji miris probudi može biti izuzetno snažan.

Zato nije čudno ako vas miris nekog parfema iznenada podseti na osobu koju niste videli deset godina ili ako vas miris hrane vrati u kuhinju iz detinjstva.

Ponekad ne zaboravimo miris.

Samo zaboravimo koliko je duboko bio povezan sa nekim trenutkom našeg života.

Pročitaj još

Lepa&Zdrava

I OVO JE SRBIJA: Jedan dan u krajevima koje turisti nikada ne vide

Objavljeno pre

,

Objavio:

Frankfurter Allgemeine Zeitung objasnio pitanje novinara na konferenciji sa Zelenskim u Beogradu – Frankfurter Allgemeine Zeitung Beograd

Postoji Srbija koju poznajemo sa razglednica – tvrđave, planine, reke, manastiri, stari gradovi i mesta koja se gotovo obavezno nađu na turističkim mapama.

Ali postoji i ona druga Srbija.

Neupadljiva, svakodnevna i tiha. Srbija malih ulica, prodavnica na ćošku, dvorišta iza visokih ograda, starih kuća i komšija koji se poznaju decenijama. To je kraj zemlje koji turista često ni ne primeti, iako upravo tu može da se vidi kako izgleda jedan sasvim običan dan.

Jutro počinje rano.

U pekari se već oko sedam stvaraju prve mušterije. Neko uzima hleb za kuću, neko burek za doručak, a neko samo zastane na nekoliko minuta jer zna prodavačicu još iz vremena kada je bila mala radnja na drugom kraju ulice.

Na pijaci se polako slažu gajbice. Prodavci se međusobno pozdravljaju, prepričavaju šta se dogodilo prethodnog dana i komentarišu vreme. Nema velikih turističkih atrakcija, ali ima prizora koje je teško pronaći u vodičima.

Pre podne ulice postaju življe. Deca idu u školu, stariji završavaju kupovinu, a ljudi koji rade van kraja žure prema autobuskoj stanici ili svojim automobilima.

Oko podneva sve ponovo usporava.

U dvorištima se čuje kosilica, neko pere automobil, neko popravlja ogradu, a iz otvorenih prozora dopire miris ručka. Nema ničeg spektakularnog – i upravo je u tome stvar.

Popodne donosi novu smenu svakodnevice. Deca izlaze napolje, stariji sede ispred kuća, a komšijski razgovori počinju gotovo bez posebnog razloga. Jedan pozdrav lako preraste u desetominutni razgovor.

Kako se približava veče, kraj postaje tiši.

Ulična svetla se pale jedno po jedno, prodavnice zatvaraju vrata, a iz stanova i kuća počinje da dopire svetlost. Neko odlazi u šetnju, neko sedi na terasi, dok drugi završavaju poslednje poslove pre nego što dan sasvim utihne.

Turista koji bi samo prošao kroz ovaj kraj možda ne bi zapamtio gotovo ništa.

Ali čoveku koji ovde živi, svaki ugao ima svoju priču.

U tome i jeste posebnost mesta koja se retko pojavljuju na turističkim mapama. Ona nemaju uvek velike spomenike, spektakularne vidikovce ili atrakcije zbog kojih se prelazi stotine kilometara. Njihova vrednost krije se u ljudima, navikama i malim scenama koje se ponavljaju svakog dana.

Možda upravo zato postoji jedna Srbija koju turisti nikada ne vide.

I možda je to ona Srbija koju vredi najduže posmatrati.

Pročitaj još

U Trendu