U selu Paklenju, u blizini Baljevca na Ibru kod Raške, nalazi se jedinstvena crkva pod zemljom. Ova nesvakidašnja svetinja, koju su meštani vekovima uspešno krili od turskih osvajača, danas je potpuno obnovljena i predstavlja pravi turistički i istorijski biser ovog kraja.
Narodni muzej Kraljevo sproveo je detaljna arheološka istraživanja na ovom lokalitetu u periodu od 2013. do 2016. godine. Ono što su arheolozi otkrili potvrdilo je neverovatnu snalažljivost srpskog naroda pod turskom vlašću.
To je mali, jednostavni crkveni hram, dimenzija 5×3 m, sa polukružnom apsidom, a čini ga posebnom to što su njegovi zidovi, inače očuvani u celini, potpuno ukopani u zemlju. Krov crkve je bio od opeka i delom se, u maloj visini, pojavljivao iznad tla. Mogao je da bude pokriven zemljom, travom i drugim rastinjem i kao neupadljivo malo uzvišenje, da se neprimetno utopi u pejzaž.
To je crkvu, skrivenu duboko u zemlju, moglo činiti potpuno nevidljivom za neupućenog prolaznika ovim krajem.
Crkvu okružuje groblje iz vremena njenog podizanja, verovatno u drugoj polovini 15. veka, koje traje i tokom 16. i 17. veka.
Odgovore zašto je podignuta crkva na ovakav način, možemo naći u ranom periodu turske vlasti, pod koju je već 1455. godine pao utvrđeni grada Brvenik, udaljen svega 10-tak kilometara od Paklenja.
U tom periodu Turci su zabranjivali gradnju novih crkava, uz pretnju strogim kaznama, a ukoliko otkriju takav hram, rušili su ga.
Crkva u Paklenju je verovatno građena uprkos zabrani i za potrebe meštana ovog sela, na šta ukazuju i njene dimenzije.
Nakon arheološkog iskopavanja Crkvena opština Baljevac radila je rekonstrukciju crkve prema arhitektonskom planu arhitekte Save Ristića. Danas je u celini vraćena u izvorno stanje i predstavlja zanimljivi primer arhitekture, vredan posećivanja.