Edvard Kokšarov, nekadašnji as ruske reprezentacije i osvajač brojnih medalja, iznenada je preminuo u 51. godini
Rukometna javnost ostala je u šoku nakon vesti koja je ovog utorka potresla sportski svet – preminuo je Edvard Kokšarov, proslavljeni olimpijski šampion i bivši član ruske reprezentacije. Tužnu informaciju potvrdio je beloruski klub Meškov Brest, u kojem je Kokšarov poslednjih godina radio kao glavni trener. Klub je u zvaničnom saopštenju izrazio duboko žaljenje zbog njegovog iznenadnog odlaska, ističući ogroman uticaj koji je imao na tim i sve koji su ga poznavali.
Kokšarov je bio deo generacije koja je Rusiji donela olimpijsko zlato na Igrama u Sidneju 2000. godine, a četiri godine kasnije osvojio je i bronzanu medalju na Olimpijadi u Atini. Tokom bogate karijere, upisao je brojne uspehe – na Svetskom prvenstvu u Japanu 1997. godine sa reprezentacijom je stigao do zlata, dok je dve godine kasnije u Egiptu osvojio srebrnu medalju. Evropsko srebro dodao je u kolekciju 2000. godine na šampionatu održanom u Hrvatskoj.
Kao trener, Kokšarov je poslednjih godina radio u beloruskom Meškov Brestu, gde je svojim znanjem i iskustvom značajno doprineo razvoju kluba. Njegov doprinos rukometu prepoznat je ne samo kroz medalje i trofeje, već i kroz posvećenost razvoju mladih igrača i radu sa timovima na najvišem nivou. Klub je u saopštenju naglasio da je Kokšarov ostavio neizbrisiv trag, a vest o njegovoj smrti izazvala je brojne reakcije i izraze saučešća iz čitavog sportskog sveta.
„Sa velikom tugom obaveštavamo javnost da je naš glavni trener, olimpijski i svetski šampion i osvajač Lige šampiona, Edvard Kokšarov, iznenada preminuo u 51. godini. Izražavamo iskreno saučešće njegovoj porodici. Ostaće upamćen kao čovek koji je duboko uticao na naš tim i sve koji su ga poznavali. Njegov odlazak predstavlja nenadoknadiv gubitak i šok za ceo rukometni svet“, navodi se u zvaničnom saopštenju Meškov Bresta.
Vest o smrti Edvarda Kokšarova naišla je na veliki odjek među sportistima, navijačima i rukometnim radnicima, koji su se emotivnim porukama opraštali od čoveka čiji su uspesi i predanost sportu ostali zabeleženi u istoriji. Rukomet je izgubio jednog od svojih najvećih ambasadora, a uspomene na njegove igre i trenerski rad živeće među generacijama koje dolaze.