U Srbiji oko 7,2 odsto populacije ima simptome anksioznosti, a kod mladih je ovaj procenat viši.
Simptomi uključuju kognitivne, fizičke i bihejvioralne promene, poput loše koncentracije, ubrzanog rada srca i izbegavanja uobičajenih aktivnosti
Anksioznost je složeno emocionalno stanje koje karakterišu prekomerna briga, unutrašnja napetost i strah od neizvesne budućnosti. To nije samo povremeni osećaj nervoze, već uporan odgovor organizma na stres koji prati niz fizičkih simptoma poput ubrzanog rada srca i nesanice. Kada ovi strahovi postanu intenzivni, oni počinju da ometaju svakodnevni život.
Uporni anksiozni osećaji mogu da budu znak anksioznog poremećaja. Postoji nekoliko različitih vrsta ovog poremećaja, ali svima je zajednički glavni simptom – preterani strah ili briga.
Doživljavanje hroničnog stresa ili okidača može da izazove anksioznost. Simptomi nisu samo psihološki, oni mogu da budu i fizički, kao i da uzrokuju promene u ponašanju ili raspoloženju.
Kako prepoznati da li neko ima anksioznost
U Srbiji se procenjuje da oko 7,2 odsto opšte populacije trenutno ispoljava simptome anksioznosti, dok je kod mladih taj procenat znatno viši i obuhvata svaku petu osobu.
Iako i zvanične dijagnoze beleže porast, stručnjaci veruju da je stvaran broj pogođenih mnogo veći zbog čestog samolečenja i stigme.
Jedan od najčešćih anksioznih poremećaja je generalizovani anksiozni poremećaj (GAP). GAP uzrokuje preteranu brigu o svakodnevnim pitanjima, kao što su zdravlje, novac i odnosi.
Ostale vrste anksioznih poremećaja uključuju:
- agorafobiju,
- panični poremećaj,
- fobije.
Neki ljudi mogu da imaju i zdravstveno stanje, poput problema sa tiroidnom žlezdom, koje uzrokuje anksioznost.
Svako može doživeti anksioznost na drugačiji način
Anksioznost generalno uključuje neke od sledećih znakova i simptoma:
Preterana zabrinutost
Primarna karakteristika anksioznosti je briga. Povremena zabrinutost je uobičajena pojava u svakodnevnom životu, naročito u situacijama neizvesnosti poput iščekivanja važnih životnih događaja ili rezultata medicinskih ispitivanja.
Ljudi sa anksioznošću se bore sa preteranom zabrinutošću, koja može da se javi kao intruzivne misli o najgorim mogućim scenarijima koje je teško kontrolisati.
U slučaju anksioznog poremećaja, zabrinutost postaje preuveličana i nesrazmerna stvarnim okolnostima. To se često manifestuje kroz iracionalne strahove, poput straha od gubitka posla bez objektivnog ugrožavanja pozicije ili strepnje od raskida uprkos stabilnom partnerskom odnosu.
Svaki anksiozni poremećaj ima svoj skup dijagnostičkih kriterijuma kada je u pitanju briga. Preterana zabrinutost mora da se javlja najmanje šest meseci da bi se dijagnostikovao GAP.
Anksiozne misli i briga mogu da otežaju osobi da se smiri i opusti. Takve osobe mogu da se osećaju:
- Uplašeno,
- Uznemireno,
- Frustrirano,
- Nestrpljivo,
- Nervozno,
- Napeto – “na ivici”,
- Nemirno,
- U grču.
Kognitivni simptomi
Kognicija ima veze sa razmišljanjem, rasuđivanjem ili pamćenjem. Anksioznost može da počne da uzima danak ovim aspektima kognitivne funkcije.
Ljudi sa anksioznošću mogu da imaju poteškoća sa koncentracijom ili da se lako dekoncentrišu. Ovo može da počne da utiče na učinak na poslu, u školi ili kod kuće.
Ostali simptomi anksioznosti povezani sa kognicijom uključuju:
- Strah od gubitka kontrole,
- Izgubljen osećaj stvarnosti,
- Zbunjenost,
- Poteškoće u govoru,
- Sužena pažnja, fokusiranje samo na ono zbog čega ste anksiozni,
- Loše pamćenje,
- Zastrašujuće misli, mentalne slike ili sećanja.
Fizički simptomi
Anksioznost nije samo mentalno ili emocionalno iskustvo. Anksiozne misli ili osećanja ubacuju odgovor “bori se ili beži“ u veliku brzinu, što može da rezultira fizičkim simptomima, kao što su:
- Dijareja,
- Vrtoglavica ili nesvestica,
- Suva usta,
- Umor,
- Glavobolja,
- Napetost mišića ili bol,
- Mučnina,
- Kratak dah,
- Bol u stomaku.
Zbog socijalnog anksioznog poremećaja može da se javi i znojenje, drhtavica i ubrzan rad srca. Može da se pocrveni, ima ukočenije držanje tela i govori veoma tihim tonom.
Bihejvioralni – simptomi u ponašanju
Anksioznost takođe može da uzrokuje promene u ponašanju. Jedna od najčešćih promena u ponašanju je izbegavanje, ili izbegavanje aktivnosti koje su inače rađene jer izazivaju anksioznost. Na primer, može da se izbegava vožnja automobilom ako postoji zabrinutost osobe da će da doživi nesreću.
Da bi se ublažila anksioznosti često se učestalije traži potvrda i uveravanja drugih. Takva unutrašnja napetost i njen uticaj na svakodnevno funkcionisanje obično rezultiraju stalnim osećajem nemira ili uznemirenosti.
Neki ljudi pokušavaju da drže anksioznost pod kontrolom koristeći supstance poput alkohola, kanabisa ili ilegalnih droga. Ove supstance mogu da rezultiraju početnim osećajem smirenosti. Upotreba supstanci je zapravo povezana sa pogoršanjem anksioznosti i mentalnog zdravlja na duge staze.
Takođe, osoba može da ima borbu da zaspi ili ostane u snu tokom noći. Problemi sa spavanjem mogu da smanje kvantitet ili kvalitet sna koji je potreban, ostavljajući osobu umornom sledećeg dana. Nedostatak sna zbog anksioznosti može da izazove začarani krug, podstičući još veću anksioznost ili izazivajući stres i depresiju.
Kada kontaktirati zdravstvenog radnika
Anksioznost koja ometa svakodnevno funkcionisanje i opšte blagostanje može da bude uznemirujuća. Ona može da utiče na socijalno, emocionalno i fizičko zdravlje, kao i na posao i odnose.
Pri pojavi znakova i simptoma anksioznosti preporučuje se poseta lekaru. Stručnu pomoć je važno potražiti i u slučajevima kada se jave prateće komplikacije povezane sa ovim poremećajem. Komplikacije uključuju probleme sa varenjem, nesanicu, depresiju, misli o samoubistvu ili zloupotrebu alkohola.
Zdravstveni radnik može da zatraži da se uradi i analize krvi ili druge preglede kako bi isključio uzroke anksioznosti kao što su poremećaji tiroidne žlezde ili drugi mentalni poremećaji.
Postoji niz dostupnih opcija lečenja koje pomažu u upravljanju simptomima, uključujući lekove, terapiju ili kombinaciju oba.
Zdravstveni radnik podstiče pacijenta na promene u načinu života, kao što su davanje prioriteta spavanju, ishrani, vežbanju i opuštanju. Takođe može da sugeriše izbegavanje stvari koje mogu da pogoršaju simptome, kao što su kofein, nikotin, alkohol i stres.
