Connect with us

Zdravlje

Kako promene u hodu mogu biti prvi pokazatelj demencije kod žena

Neobične poteškoće u hodanju, padovi i nesigurnost mogu signalizirati rane faze demencije – evo na šta treba obratiti pažnju

Published

on

Foto Izvor: Pexels / Rollz international

Neobične poteškoće u hodanju, padovi i nesigurnost mogu signalizirati rane faze demencije – evo na šta treba obratiti pažnju

Promene u načinu kretanja često su jedan od prvih simptoma demencije, a stručnjaci upozoravaju da žene starije od 60 godina naročito treba da budu pažljive na ovakve znake. Ako primetite nesigurnost u hodu, česta saplitanja ili vučenje nogu, to može biti rani pokazatelj bolesti koja se razvija godinama pre postavljanja dijagnoze. Demencija je hronično oboljenje mozga koje dovodi do postepenog gubitka pamćenja, sposobnosti razmišljanja i promena u ponašanju. Najčešći oblik je Alchajmerova bolest i, iako ne pogađa sve jednako, stručnjaci procenjuju da će sa starenjem populacije biti sve zastupljenija. Ova bolest nije deo normalnog procesa starenja, već ozbiljan zdravstveni problem koji zahteva pravovremeno prepoznavanje i podršku.

Rani simptomi kod žena uključuju ne samo poteškoće sa pamćenjem, već i probleme sa ravnotežom, učestale padove, otežano penjanje i silazak niz stepenice. Mogu se javiti i promene ličnosti, teškoće u čitanju analognog sata, slabija orijentacija u prostoru, kao i pojačana osetljivost na zvuke ili promene u čulu ukusa i mirisa. Prema stručnjacima iz organizacije Alzheimer Scotland, “svaka osoba sa demencijom je drugačija. Način na koji bolest utiče na ženu zavisi od toga koji su delovi mozga pogođeni promenama”. Ove promene mogu otežati obavljanje svakodnevnih aktivnosti i negativno uticati na samostalnost i kvalitet života.

Ako primetite kod sebe ili bliskih osoba promene u hodu ili druge rane simptome, važno je što pre obratiti se izabranom lekaru. Britanska Nacionalna zdravstvena služba savetuje da ne zanemarujete ovakve promene i da u razgovoru sa osobom kojoj želite pomoći budete empatični i strpljivi. Pravovremena dijagnoza omogućava planiranje budućnosti i adekvatnu podršku. “Možda biste mogli da predložite prijateljici ili rođaki da zajedno odete kod lekara kako biste joj pružili podršku”, navode stručnjaci. Rana dijagnoza može usporiti napredovanje bolesti i značajno poboljšati kvalitet života. Za sva dodatna pitanja ili sumnje, konsultujte se sa svojim lekarom.

Pročitaj još
Click to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Zdravlje

Sve više žena oseća posledice sindroma sagorevanja na poslu i kod kuće

Stalna dostupnost i pritisak doprinose emocionalnoj i fizičkoj iscrpljenosti žena svih uzrasta i zanimanja

Published

on

Stalna dostupnost i pritisak doprinose emocionalnoj i fizičkoj iscrpljenosti žena svih uzrasta i zanimanja

U poslednje vreme, sve veći broj žena, bez obzira na godine i profesiju, suočava se sa sindromom sagorevanja, poznatim i kao burnout. Ovaj problem više nije rezervisan samo za rukovodeće pozicije – danas pogađa i zaposlene majke, studentkinje, pa čak i žene koje rade od kuće. Sindrom sagorevanja podrazumeva duboku emotivnu, mentalnu i fizičku iscrpljenost, koja nastaje kao posledica hroničnog stresa i pokušaja da se odgovori na mnoštvo obaveza bez dovoljno odmora. Prvi znaci uključuju stalni umor, manjak motivacije, osećaj praznine i smanjenu produktivnost, ali žene ih često ignorišu ili smatraju prolaznim, što može voditi ozbiljnijim zdravstvenim problemima.

U savremenom načinu života, žene su gotovo neprestano dostupne – često odgovaraju na poslovne poruke uveče ili tokom vikenda, pa se granica između posla i privatnog života briše. Telo i um tako nemaju kada da se oporave, a produžena iscrpljenost može dovesti do nesanice, anksioznosti i gubitka koncentracije. Psihološkinja dr Ana Petrović objašnjava: „Žene često ignorišu prve simptome sagorevanja jer žele da budu uspešne na poslu i posvećene porodici. Međutim, važno je da na vreme prepoznaju znake upozorenja.”

Osim što utiče na mentalno stanje, sagorevanje može imati i ozbiljne fizičke posledice – dugotrajni stres slabi imunitet i povećava rizik od srčanih bolesti, a takođe može narušiti hormonsku ravnotežu, što posebno pogađa žene u reproduktivnom i menopauzalnom periodu. Ipak, pravovremena reakcija i usvajanje zdravih navika, poput kvalitetnog sna, fizičke aktivnosti i jasnog postavljanja granica u komunikaciji sa poslom i porodicom, može sprečiti komplikacije. Mnoge žene podršku nalaze u razgovoru sa bliskima ili stručnjacima.

Dr Ana Petrović savetuje: „Žene bi trebalo da planiraju vreme za sebe, makar to bilo samo deset minuta dnevno. Ponekad je dovoljno da se prošetate, pročitate omiljenu knjigu ili popijete kafu u miru.” Ako prepoznate simptome sagorevanja, obavezno se obratite lekaru ili psihologu – samo pravovremena podrška i briga o mentalnom zdravlju mogu sprečiti dugoročne posledice. Za sva pitanja i tačnu dijagnozu, konsultujte se sa stručnjakom.

Pročitaj još

Lepa&Zdrava

Anksioznost je više od obične brige: Evo kroz šta tačno prolaze osobe koje su u grču, strahu i na “ivici”

Published

on

By

 U Srbiji oko 7,2 odsto populacije ima simptome anksioznosti, a kod mladih je ovaj procenat viši.

Simptomi uključuju kognitivne, fizičke i bihejvioralne promene, poput loše koncentracije, ubrzanog rada srca i izbegavanja uobičajenih aktivnosti

Anksioznost je složeno emocionalno stanje koje karakterišu prekomerna briga, unutrašnja napetost i strah od neizvesne budućnosti. To nije samo povremeni osećaj nervoze, već uporan odgovor organizma na stres koji prati niz fizičkih simptoma poput ubrzanog rada srca i nesanice. Kada ovi strahovi postanu intenzivni, oni počinju da ometaju svakodnevni život.

Uporni anksiozni osećaji mogu da budu znak anksioznog poremećaja. Postoji nekoliko različitih vrsta ovog poremećaja, ali svima je zajednički glavni simptom – preterani strah ili briga.

Doživljavanje hroničnog stresa ili okidača može da izazove anksioznost. Simptomi nisu samo psihološki, oni mogu da budu i fizički, kao i da uzrokuju promene u ponašanju ili raspoloženju.

Kako prepoznati da li neko ima anksioznost

U Srbiji se procenjuje da oko 7,2 odsto opšte populacije trenutno ispoljava simptome anksioznosti, dok je kod mladih taj procenat znatno viši i obuhvata svaku petu osobu.

Iako i zvanične dijagnoze beleže porast, stručnjaci veruju da je stvaran broj pogođenih mnogo veći zbog čestog samolečenja i stigme.

Jedan od najčešćih anksioznih poremećaja je generalizovani anksiozni poremećaj (GAP). GAP uzrokuje preteranu brigu o svakodnevnim pitanjima, kao što su zdravlje, novac i odnosi.

Ostale vrste anksioznih poremećaja uključuju:

  • agorafobiju,
  • panični poremećaj,
  • fobije.

Neki ljudi mogu da imaju i zdravstveno stanje, poput problema sa tiroidnom žlezdom, koje uzrokuje anksioznost.

Svako može doživeti anksioznost na drugačiji način

Anksioznost generalno uključuje neke od sledećih znakova i simptoma:

Preterana zabrinutost

Primarna karakteristika anksioznosti je briga. Povremena zabrinutost je uobičajena pojava u svakodnevnom životu, naročito u situacijama neizvesnosti poput iščekivanja važnih životnih događaja ili rezultata medicinskih ispitivanja.

Ljudi sa anksioznošću se bore sa preteranom zabrinutošću, koja može da se javi kao intruzivne misli o najgorim mogućim scenarijima koje je teško kontrolisati.

U slučaju anksioznog poremećaja, zabrinutost postaje preuveličana i nesrazmerna stvarnim okolnostima. To se često manifestuje kroz iracionalne strahove, poput straha od gubitka posla bez objektivnog ugrožavanja pozicije ili strepnje od raskida uprkos stabilnom partnerskom odnosu.

Svaki anksiozni poremećaj ima svoj skup dijagnostičkih kriterijuma kada je u pitanju briga. Preterana zabrinutost mora da se javlja najmanje šest meseci da bi se dijagnostikovao GAP.

Anksiozne misli i briga mogu da otežaju osobi da se smiri i opusti. Takve osobe mogu da se osećaju:

  • Uplašeno,
  • Uznemireno,
  • Frustrirano,
  • Nestrpljivo,
  • Nervozno,
  • Napeto – “na ivici”,
  • Nemirno,
  • U grču.

Kognitivni simptomi

Kognicija ima veze sa razmišljanjem, rasuđivanjem ili pamćenjem. Anksioznost može da počne da uzima danak ovim aspektima kognitivne funkcije.

Ljudi sa anksioznošću mogu da imaju poteškoća sa koncentracijom ili da se lako dekoncentrišu. Ovo može da počne da utiče na učinak na poslu, u školi ili kod kuće.

Ostali simptomi anksioznosti povezani sa kognicijom uključuju:

  • Strah od gubitka kontrole,
  • Izgubljen osećaj stvarnosti,
  • Zbunjenost,
  • Poteškoće u govoru,
  • Sužena pažnja, fokusiranje samo na ono zbog čega ste anksiozni,
  • Loše pamćenje,
  • Zastrašujuće misli, mentalne slike ili sećanja.

Fizički simptomi

Anksioznost nije samo mentalno ili emocionalno iskustvo. Anksiozne misli ili osećanja ubacuju odgovor “bori se ili beži“ u veliku brzinu, što može da rezultira fizičkim simptomima, kao što su:

  • Dijareja,
  • Vrtoglavica ili nesvestica,
  • Suva usta,
  • Umor,
  • Glavobolja,
  • Napetost mišića ili bol,
  • Mučnina,
  • Kratak dah,
  • Bol u stomaku.

Zbog socijalnog anksioznog poremećaja može da se javi i znojenje, drhtavica i ubrzan rad srca. Može da se pocrveni, ima ukočenije držanje tela i govori veoma tihim tonom.

Bihejvioralni – simptomi u ponašanju

Anksioznost takođe može da uzrokuje promene u ponašanju. Jedna od najčešćih promena u ponašanju je izbegavanje, ili izbegavanje aktivnosti koje su inače rađene jer izazivaju anksioznost. Na primer, može da se izbegava vožnja automobilom ako postoji zabrinutost osobe da će da doživi nesreću.

Da bi se ublažila anksioznosti često se učestalije traži potvrda i uveravanja drugih. Takva unutrašnja napetost i njen uticaj na svakodnevno funkcionisanje obično rezultiraju stalnim osećajem nemira ili uznemirenosti.

Neki ljudi pokušavaju da drže anksioznost pod kontrolom koristeći supstance poput alkohola, kanabisa ili ilegalnih droga. Ove supstance mogu da rezultiraju početnim osećajem smirenosti. Upotreba supstanci je zapravo povezana sa pogoršanjem anksioznosti i mentalnog zdravlja na duge staze.

Takođe, osoba može da ima borbu da zaspi ili ostane u snu tokom noći. Problemi sa spavanjem mogu da smanje kvantitet ili kvalitet sna koji je potreban, ostavljajući osobu umornom sledećeg dana. Nedostatak sna zbog anksioznosti može da izazove začarani krug, podstičući još veću anksioznost ili izazivajući stres i depresiju.

Kada kontaktirati zdravstvenog radnika

Anksioznost koja ometa svakodnevno funkcionisanje i opšte blagostanje može da bude uznemirujuća. Ona može da utiče na socijalno, emocionalno i fizičko zdravlje, kao i na posao i odnose.

Pri pojavi znakova i simptoma anksioznosti preporučuje se poseta lekaru. Stručnu pomoć je važno potražiti i u slučajevima kada se jave prateće komplikacije povezane sa ovim poremećajem. Komplikacije uključuju probleme sa varenjem, nesanicu, depresiju, misli o samoubistvu ili zloupotrebu alkohola.

Zdravstveni radnik može da zatraži da se uradi i analize krvi ili druge preglede kako bi isključio uzroke anksioznosti kao što su poremećaji tiroidne žlezde ili drugi mentalni poremećaji.

Postoji niz dostupnih opcija lečenja koje pomažu u upravljanju simptomima, uključujući lekove, terapiju ili kombinaciju oba.

Zdravstveni radnik podstiče pacijenta na promene u načinu života, kao što su davanje prioriteta spavanju, ishrani, vežbanju i opuštanju. Takođe može da sugeriše izbegavanje stvari koje mogu da pogoršaju simptome, kao što su kofein, nikotin, alkohol i stres.

Pročitaj još

Zdravlje

Kako povišen kortizol utiče na žensko telo: Simptomi na koje treba obratiti pažnju

Višak hormona stresa može izazvati promene na telu, dijabetes i osteoporozu – evo znakova i saveta lekara

Published

on

Višak hormona stresa može izazvati promene na telu, dijabetes i osteoporozu – evo znakova i saveta lekara

Sve više žena se danas suočava sa posledicama trajno povišenog kortizola, hormona stresa koji utiče na brojne procese u organizmu. Dugotrajno visok nivo ovog hormona može dovesti do Kušingovog sindroma, ozbiljnog poremećaja koji često ostaje neprepoznat na vreme. Simptomi se postepeno razvijaju i često se pogrešno tumače kao obična gojaznost ili posledica stresa, a upravo rana detekcija može biti ključ za očuvanje zdravlja.

Kortizol, koji luče nadbubrežne žlezde, ima glavnu ulogu u regulaciji nivoa šećera u krvi, krvnog pritiska i stresnih reakcija. Najviši je ujutru, a kako dan odmiče, njegov nivo opada. Međutim, kada je kortizol stalno povišen, mogu nastati ozbiljni zdravstveni problemi. Kušingov sindrom najčešće pogađa žene između 20. i 40. godine, iako može zahvatiti i muškarce.

Najprepoznatljiviji znaci viška kortizola su nagomilavanje masnog tkiva na stomaku, licu i gornjem delu leđa, dok su ruke i noge tanke. Lice postaje okruglo i natečeno, a masne naslage se pojavljuju na vratu i leđima. Karakteristične ljubičaste strije na stomaku i bokovima su još jedan signal, jer se po boji razlikuju od uobičajenih strija. Osim toga, javljaju se izražen umor, slabost mišića i otežano kretanje. Većina žena ima povišen pritisak, poremećen šećer u krvi i smanjenu otpornost na infekcije, pa je veći rizik od razvoja dijabetesa tipa 2 i osteoporoze.

U mnogim slučajevima, simptomi Kušingovog sindroma se pogrešno pripisuju gojaznosti, stresu ili hormonskim promenama, što odlaže dijagnozu i početak lečenja. Zato je važno obratiti pažnju na kombinaciju atipične gojaznosti, slabosti mišića i strija neuobičajene boje. Ako primetite ovakve promene, najbolje je da se obratite endokrinologu. Dr Dragana Petrović, endokrinolog, ističe: “Povišen kortizol značajno utiče na metabolizam i raspored masnog tkiva. Kod žena dolazi do karakteristične promene oblika tela i pojave strija. Uočavanje ovih simptoma može biti ključno za blagovremenu dijagnozu.”

Višak kortizola utiče ne samo na izgled, već i na funkciju organa, povećava rizik od dijabetesa, hipertenzije i osteoporoze. Gubitak mišićne mase i smanjena gustina kostiju dodatno povećavaju opasnost od preloma, što je naročito izraženo kod žena nakon četrdesete godine. “Kod žena je osteoporoza posebno izražena, naročito posle četrdesete godine. Zato je važno pratiti zdravlje kostiju kroz redovne kontrole,” naglašava dr Petrović.

Često su prvi znaci ovog stanja pojačan umor ili česte infekcije, pa je važno da žene koje ih primete što pre zatraže savet lekara. Dijagnoza se postavlja analizom hormona i dodatnim testovima.

Ukoliko primetite promene kao što su oticanje lica, ljubičaste strije ili naglo povećanje telesne mase bez jasnog razloga, obratite pažnju na moguće hormonske poremećaje. Redovno proveravajte pritisak i šećer u krvi, pogotovo ako postoji porodična istorija endokrinoloških bolesti. Zdrava ishrana, fizička aktivnost i dobar san mogu pomoći u regulaciji hormona stresa, ali je za tačnu dijagnozu i preporuke važno obratiti se lekaru. Pravovremena reakcija može sprečiti ozbiljne komplikacije po zdravlje.

Pročitaj još

U Trendu