Prijateljstvo bi trebalo da bude odnos u kojem postoji poverenje, podrška i osećaj da možemo da budemo ono što jesmo. Ipak, ponekad se dogodi da nas susreti sa određenom osobom ostavljaju iscrpljenim, nesigurnim ili sa utiskom da stalno moramo nešto da dokazujemo.
Takvi osećaji ne znače automatski da je druga osoba loša ili da je svaki nesporazum znak nezdravog odnosa. Međutim, ako se određeni obrasci ponašanja ponavljaju, vredi zastati i razmisliti o tome kako se zaista osećamo u tom prijateljstvu.
Kada se razgovor stalno vrti oko jedne osobe
U nekim prijateljstvima jedna strana gotovo uvek govori o svojim problemima, očekuje podršku i traži savete, dok se interesovanje za život druge osobe retko pojavljuje.
Povremeno je sasvim normalno da jedna osoba prolazi kroz težak period i da joj je potrebno više pažnje. Problem nastaje kada takva neravnoteža postane pravilo, a pokušaji da se razgovara o sopstvenim potrebama nailaze na nezainteresovanost.
Prijateljstvo ne mora svakog dana da bude savršeno izbalansirano, ali bi vremenom trebalo da postoji uzajamnost.
Prikriveno nadmetanje može da pokvari bliskost
Takmičenje između prijatelja ne mora uvek da bude otvoreno. Ponekad se pojavljuje kroz umanjivanje tuđih uspeha, neprijatne šale ili potrebu da se svaka lepa vest pretvori u poređenje.
Ako podelite nešto što vas raduje, a druga osoba odmah pronađe način da vaš uspeh predstavi kao nevažan, moguće je da ćete vremenom prestati da delite svoje lepe trenutke.
Ipak, važno je razlikovati trajni obrazac omalovažavanja od jednog nespretnog komentara. Razgovor može da razjasni da li je druga osoba svesna kako njeno ponašanje utiče na vas.
Da li možete da kažete šta vam smeta?
Jedan od pokazatelja kvalitetnog prijateljstva jeste mogućnost da otvoreno razgovaramo o problemima. To ne znači da druga osoba mora uvek da se složi sa nama, već da može da sasluša šta osećamo bez vređanja i ponižavanja.
Ako svaki pokušaj razgovora dovodi do optuživanja, podsmeha ili prebacivanja krivice, rešavanje problema postaje mnogo teže.
Korisno je govoriti o konkretnom ponašanju umesto da drugu osobu odmah označimo kao lošu. Na primer, možemo reći da nas je povredio određeni komentar ili da nam smeta kada se naši dogovori stalno otkazuju u poslednjem trenutku.
Zašto je teško udaljiti se od odnosa koji nam ne prija?
Prijateljstva često imaju dugu istoriju. Zajedničke uspomene, važni životni događaji i godine provedene zajedno mogu da otežaju odluku da promenimo odnos.
Neko može da ostane u nezadovoljavajućem prijateljstvu jer se plaši samoće ili oseća obavezu da bude dostupan bez obzira na okolnosti.
Međutim, trajanje odnosa samo po sebi ne znači da je on dobar za obe strane. Ponekad je potrebno promeniti način druženja, postaviti jasnije granice ili prihvatiti da se odnos prirodno udaljio.
Kako postaviti granice bez nepotrebne drame?
Granice mogu da budu jednostavne. To može značiti da ne odgovarate na poruke tokom svakog slobodnog trenutka, da ne preuzimate odgovornost za tuđe probleme ili da jasno kažete kada vam određena šala ne prija.
Ako druga osoba poštuje vaše potrebe i spremna je na razgovor, odnos može da postane bolji. Ako se granice stalno ignorišu, možda će biti potrebno da smanjite kontakt.
Nije svaki konflikt razlog za prekid prijateljstva, ali ni svako prijateljstvo ne mora da traje zauvek.
Pravo prijateljstvo ne zahteva da stalno sumnjate u sebe
Dobar prijatelj može da vam kaže neprijatnu istinu, da se ne složi sa vašim odlukama i da pogreši. Važno je, međutim, da u odnosu postoji poštovanje i spremnost da se problemi rešavaju.
Ako se nakon svakog susreta redovno osećate poniženo, krivo ili manje vredno, nemojte zanemarivati ta osećanja. Razmislite o konkretnim situacijama, razgovarajte sa osobom ako je to moguće i potražite podršku nekoga kome verujete.
Cilj nije da oko sebe imamo samo ljude koji nam uvek govore ono što želimo da čujemo. Cilj je da gradimo odnose u kojima možemo da budemo iskreni, da rastemo i da se osećamo poštovano, čak i kada se ne slažemo.