Novi koridor povezuje egipatske luke sa Solunom i Srbijom, ali modernizacija pruge Beograd–Bar i dalje ostaje izazov
Egipat je formalno pokrenuo arapsko-balkanski koridor (ABC), čime otvara novu kapiju ka Balkanu i evropskom tržištu. Prema planu, teret iz luka Port Said i Aleksandrija brodom stiže do Soluna, a zatim železnicom duž Paneevropskog koridora X, preko Sofije i Niša, završava na tržištima Balkana i Evropske unije. Ovaj pravac, koji je predstavljen u Kairu 29. i 30. septembra, ima potencijal da smanji troškove i ubrza trgovinu između arapskog i evropskog prostora.
Trgovinski sporazumi i infrastrukturne prepreke
Prvi stub arapsko-balkanskog koridora odnosi se direktno na Srbiju. Sporazum o slobodnoj trgovini, na snazi od septembra 2025, ukinuće carine na gotovo polovinu poljoprivrednih i 30 odsto industrijskih proizvoda, dok će u narednih deset godina više od 90 odsto ovih grupa biti oslobođeno carina. Druga dva stuba koridora uključuju povezivanje Soluna sa Koridorom X i razvoj institucionalnog i digitalnog sloja transporta. S druge strane Balkana, razmatra se i paralelni projekat kroz Luku Bar i prugu Beograd–Bar, ali taj pravac je za sada tek memorandum dve vlade, bez imenovanih prevoznika i reda plovidbe. Iako je tokom posete predsednika Jakova Milatovića potpisan dogovor o direktnoj liniji Aleksandrija–Bar, egipatski uvoz iz Crne Gore je u 2025. godini iznosio svega 542,9 hiljada dolara, gotovo isključivo u drvetu.
Pitanje konkurencije i stanja infrastrukture
Prema analizi Volfganga Lehmahera, analitičara lanaca snabdevanja, u Baru već postoji interesovanje EU, Kine, Turske i Zalivskih zemalja, dok je egipatski memorandum, kako ocenjuje, najlakši instrument. Lehmaher ističe da uspeh koridora zavisi od učestalosti linija, brzine carinjenja i polazaka vozova ka Beogradu. Direktor kompanije Vespucci Maritime, Lars Jensen, smatra da samo šire evropsko zaleđe može opravdati ulaganje u Luku Bar, jer samo crnogorsko tržište nije dovoljno veliko, a konkurencija iz luka Pirej, Đoja Tauro, Kopar i Rijeka je veoma jaka. S obzirom na to, Bar bi mogao biti koristan za Srbiju, Kosovo, Albaniju i deo Bosne i Hercegovine.
Modernizacija pruge Beograd–Bar i rivalski pravci
Kritično pitanje za barski pravac ostaje stanje pruge Beograd–Bar, duge 476 kilometara, od kojih 301 kilometar prolazi kroz Srbiju. Pruga nije temeljno obnavljana od 1970-ih, a na sedam deonica brzina je ograničena na 30 km/h, dok na još 25 deonica važi ograničenje od 50 km/h. Putovanje do Bara traje oko jedanaest i po sati, iako je nekada trajalo sedam sati. U prvom kvartalu 2026. godine teretni saobraćaj je pao na 233 hiljade tona, sa 308 hiljada u istom periodu prošle godine. Evropska unija ulaže 175,6 miliona evra kroz kredit Evropske investicione banke i grant Komisije u deonicu Bar–Golubovci, vrednu 230,8 miliona evra, dok Kina finansira autoput Bar–Boljare sa 687 miliona evra. Prema ranijim procenama, rekonstrukcija pruge kroz Srbiju zahtevaće ulaganja od 1,5 do dve milijarde evra, kako bi do 2040. godine brzina dostigla 160 km/h.
Rivalski projekti i ekonomske perspektive
U isto vreme, Grčka, Bugarska i Rumunija pokrenule su zajednički plan vredan 22,8 milijardi evra za 25 prioritetnih infrastrukturnih projekata, među kojima je elektrifikacija pruge Ruse–Đurđu–Bukurešt i novi most preko Dunava. Prednost ove rute je što zaobilazi granice van EU, ali je duža za 180 do 200 kilometara, što povećava troškove vožnje za 150 do 400 evra. Beogradska Pupin Initiative procenjuje da je Koridor X i dalje najkraći i najbrži pravac, ali napominje da je reč o planu sa rokovima do 2030. i 2032. godine.
Suecki kontekst i budući izazovi
Okretanje Balkanu deo je šire strategije Kaira zbog pada prihoda od Sueckog kanala, gde je tranzitni obim i dalje oko 40 odsto ispod predkriznog nivoa. Analitičar Lehmaher zaključuje da je za uspeh pravca kroz Bar potrebno ispuniti tri uslova: funkcionalnu vezu sa Beogradom, dovoljan industrijski obim Srbije i dugotrajan poremećaj na Sueckom kanalu. “Danas nijedan od tih uslova nije ispunjen”, navodi Lehmaher. Konačan uspeh arapsko-balkanskog koridora zavisiće od tempa modernizacije infrastrukture, konkurencije novih ruta i ekonomske dinamike regiona.