Connect with us

Domaće

Lidl u Crnoj Gori još bez otvorenih prodavnica uprkos kupovini lokacija u 2023.

Kompanija kupila parcele u Podgorici, Nikšiću, Zeti i Ulcinju, ali potrošači i dalje čekaju konkurentski pritisak na cene

Published

on

pexels-photo-33810489

Kompanija kupila parcele u Podgorici, Nikšiću, Zeti i Ulcinju, ali potrošači i dalje čekaju konkurentski pritisak na cene

Nemački maloprodajni lanac Lidl još nije otvorio nijedan objekat u Crnoj Gori, iako je tokom 2023. godine kupio dve lokacije u Podgorici i jednu u Nikšiću, a kasnije najavio planove za prodavnice u Zeti, Bijelom Polju i Ulcinju. Prvi javni planovi o ulasku Lidla na crnogorsko tržište pojavili su se krajem 2021. i početkom 2022. godine, sa očekivanjem otvaranja dvadesetak prodavnica i zapošljavanja oko 1.000 radnika do kraja 2023. godine. Do danas, međutim, nijedna prodavnica nije otvorena, dok su u Severnoj Makedoniji i Bosni i Hercegovini investicije Lidla u poodmakloj fazi.

Prema podacima iz katastra i izveštajima, Lidl Crna Gora je u Podgorici kupio parcele kod bivše fabrike “Radoje Dakić” i iza zgrade RTCG, dok je u Nikšiću lokacija bivše upravne zgrade Rudnika boksita izabrana za maloprodajni objekat na prometnom bulevaru. U 2025. godini najavljeni su novi planovi: supermarket u Zeti na objektu od preko 2.500 kvadrata i prodajno-skladišni prostor u Ulcinju od 2.650 kvadrata, za šta je dobijena državna saglasnost. Iako Lidl Crna Gora posluje od marta 2021. godine, nijedan objekat nije otvoren.

Zvaničnih objašnjenja za odlaganja nema. Kompanija tradicionalno ne komentariše planove dok operativno ne bude spremna za početak, a ni državni organi nisu dali precizne odgovore. Najčešće se u analizama navode administrativne procedure, potreba za logističkom pripremom i veličina tržišta kao mogući razlozi. Lidl obično ulazi na nova tržišta tek kada može da obezbedi mrežu objekata i stabilnu logistiku, što dodatno produžava pripremnu fazu.

U poređenju sa regionom, Makedonija beleži završnu fazu izgradnje logističko-distributivnog centra u Rečici kod Kumanova, vrednog 115 miliona evra, i gradnju marketa u Đevđeliji i Skoplju. U Bosni i Hercegovini su izgrađeni ili u izgradnji brojni objekti i logistički centar, a prve prodavnice se očekuju krajem 2026. ili početkom 2027. godine. Crna Gora, za razliku od toga, još nema masovnu gradnju ni zvanične rokove otvaranja.

Interesovanje potrošača za dolazak Lidla rezultat je višegodišnjih visokih cena hrane i osnovnih proizvoda u Crnoj Gori, pri čemu tržište maloprodaje ostaje ograničeno i sa slabom konkurencijom. Prema podacima Monstata, potrošačke cene u 2025. godini bile su u proseku više za 3,9% u odnosu na 2024, pri čemu su meso, mleko, mlečni proizvodi, jaja i voće značajno doprineli inflaciji. Lidl se percipira kao potencijalni nosilac konkurentske discipline, iako bi sam ulazak kompanije samo delimično uticao na cene, s obzirom na zavisnost tržišta od uvoza, transportnih troškova i veličine potrošačkog segmenta.

Priča o Lidlu u Crnoj Gori postaje i test efikasnosti poslovnog ambijenta za strane investitore. Višegodišnja priprema bez jasnog roka otvaranja šalje signal o mogućim administrativnim izazovima za velike projekte, što može imati šire posledice po privlačenje budućih investicija.

Pročitaj još
Click to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Domaće

Mišlen otpušta 1.500 radnika u Francuskoj zbog pada prihoda, pogon u Pirotu nastavlja rad

Francuski proizvođač guma smanjuje broj zaposlenih nakon pada prihoda od 5,4 odsto u prvom kvartalu 2026, dok srpska fabrika ostaje stabilna

Published

on

By

Francuski proizvođač guma smanjuje broj zaposlenih nakon pada prihoda od 5,4 odsto u prvom kvartalu 2026, dok srpska fabrika ostaje stabilna

Francuski proizvođač guma Mišlen (Michelin) najavio je pokretanje programa dobrovoljnih odlazaka kojim će u naredne tri godine biti obuhvaćeno do 1.500 radnih mesta u Francuskoj, nakon što je kompanija u prvom kvartalu 2026. zabeležila pad prihoda od 5,4 odsto na 6,2 milijarde evra. Odluka je doneta usled smanjenja prodaje i visokih troškova rada, energije i poreza, saopštila je kompanija.

Prema planu, dve trećine smanjenja radne snage odnosiće se na administrativne i kancelarijske poslove, dok će preostala trećina obuhvatiti industrijske sektore. Direktor za ljudske resurse za Francusku i južnu Evropu, Olivije Fore-Vori, izjavio je da nijedna industrijska lokacija neće biti posebno pogođena, te da će proces biti zasnovan isključivo na dobrovoljnom odlasku zaposlenih.

Generalni direktor Mišlena za Francusku, Floran Menugo, istakao je tokom prethodne godine pred parlamentom da su industrijske aktivnosti grupe u Francuskoj neprofitabilne, a kompanija je već 2024. godine zatvorila fabrike u Šoleu i Vanu, čime je ukinuto 1.246 radnih mesta.

Mišlen trenutno zapošljava oko 17.000 ljudi u Francuskoj i ima 13 proizvodnih pogona širom zemlje. Pad obima prodaje guma u prvom kvartalu 2026. iznosio je 1,4 odsto na godišnjem nivou, što je dodatno uticalo na potrebu za optimizacijom poslovanja.

Za razliku od situacije u Francuskoj, srpska fabrika Mišlena u Pirotu (Tigar Tyres) ostaje stabilna i među najvećim izvoznicima u zemlji. Prema podacima iz 2024, fabrika zapošljava 3.440 radnika i proizvodi milione guma godišnje za tržišta Evropske unije, Afrike i Bliskog istoka. Iako je tokom 2024. godine zabeležen manji pad dobiti – sa 5,2 milijarde dinara u 2023. na skoro pet milijardi dinara – Tigar Tyres nastavlja sa izvozom i održava ključnu ulogu u sektoru.

Kompanija navodi da su visoki troškovi poslovanja glavni razlog za restrukturiranje u Francuskoj, dok u Srbiji za sada nije najavljeno smanjenje broja zaposlenih. Ovakav pristup omogućava Mišlenu da zadrži konkurentnost na zahtevnom evropskom tržištu, uz očuvanje proizvodnje u pogonima sa povoljnijom strukturom troškova.

Pročitaj još

Domaće

Cene građevinskog materijala u Srbiji rastu svake nedelje, stiropor poskupeo više od 30 odsto

Stiropor zabeležio rast od 25%, zatim dodatnih 8%, dok armatura sada dostiže 800 evra po toni

Published

on

By

Stiropor zabeležio rast od 25%, zatim dodatnih 8%, dok armatura sada dostiže 800 evra po toni

Cene građevinskog materijala u Srbiji beleže ubrzan rast tokom 2026. godine, posebno usled povećane potražnje zbog projekata kao što je EXPO 2027 i aktuelnih geopolitičkih tenzija na Bliskom istoku. Prema podacima distributera, cene se koriguju na nedeljnom nivou, a situacija je slična periodu pandemije kada su lanci snabdevanja bili prekinuti, što je uticalo na skok cena.

Na rast cena utiču visoka potražnja i nedostatak određenih sirovina izazvan sukobima u Iranu i zatvaranjem Ormuskog moreuza, što je dovelo do deficita pojedinih građevinskih materijala. Dodatno, država je donela Uredbu o uvođenju privremene mere za industrije od strateške važnosti, ograničivši uvoz pet grupa proizvoda – portland cementa, toplo i hladno valjanih čeličnih proizvoda, rebrastog betonskog čelika, toplo valjane žice u koturu i rebrastog betonskog čelika u šipkama.

Ova Uredba određuje da se po popunjavanju tarifnih kvota od ukupno 421.094 tona, od čega je 250.350 tona namenjeno cementu, na uvoz tih proizvoda primenjuje carina od 50%. Kvote se odnose pre svega na EU, Tursku, Bosnu i Hercegovinu, Albaniju, Severnu Makedoniju, Ukrajinu, Kinu i Belorusiju.

Distributeri prenose povećanja cena na potrošače kako bi održali marže, a potražnja je takva da ne postoji potreba za smanjenjem zarade. Ipak, prodaja beleži pad zbog nestašice robe i produženih rokova isporuke, jer proizvođači ne uspevaju da na vreme odgovore na porudžbine.

Trenutno je izražena nestašica gips kartonskih ploča, koje se koriste za pregradne zidove i dekoracije. Ranije je isporuka trajala dva dana, sada je potrebno i do tri nedelje, a prioritet imaju narudžbine sa avansnim plaćanjem. Distributeri iz stovarišta sa četiri predstavništva navode da je od početka godine najviše poskupeo stiropor, prvo za 25%, zatim za dodatnih 8%, što ukupno predstavlja povećanje veće od 30%. Uzrok leži u otežanom snabdevanju sirovinama sa Bliskog istoka i iz Grčke, koja je u ovom trenutku jedini dobavljač, ali nema dovoljno kapaciteta.

Ekseri su poskupeli između 10 i 15%, dok je cena armature porasla sa 690 evra po toni na početku godine na 800 evra trenutno. Domaći proizvođači, poput proizvođača opeke, menjali su cene već tri puta u ovoj godini. Prema oceni distributera, postoje opravdani razlozi za rast cena, ali i slučajevi kada se koristi situacija na tržištu za dodatna poskupljenja.

Generalna ocena je da se pad cena ne očekuje, a ovaj trend utiče i na rast troškova građevinskih radova, što se na kraju reflektuje i na veće cene stanova i poslovnog prostora.

Pročitaj još

Domaće

Deset odsto najplaćenijih u Srbiji prima 40 odsto ukupnih zarada, rast zarada superbogatih 332 odsto

Prosečna plata u februaru 116.712 dinara, dok je medijana 91.399 dinara; čak 73 odsto zaposlenih prima ispod prosečne zarade

Published

on

By

Prosečna plata u februaru 116.712 dinara, dok je medijana 91.399 dinara; čak 73 odsto zaposlenih prima ispod prosečne zarade

U Srbiji su razlike u zaradama sve izraženije, pokazuju najnoviji ekonomski podaci za 2024. godinu. Prosečna plata u februaru iznosila je 116.712 dinara, dok je medijana, odnosno plata ispod koje prima slabije plaćena polovina zaposlenih, iznosila 91.399 dinara. Čak 73 odsto zaposlenih u Srbiji primilo je platu ispod prosečne, što ukazuje na nastavak trenda raslojavanja, s obzirom na to da je pre deset godina ovaj procenat iznosio 68 odsto.

Analiza ukupnog fonda mesečnih zarada pokazuje da deset odsto najplaćenijih zaposlenih ostvaruje čak 40 odsto ukupnih plata u zemlji. Unutar ove grupe, jedan odsto najbogatijih zaposleni ostvaruje 16 odsto ukupnog iznosa zarada. Nasuprot tome, slabije plaćena polovina radnika ukupno dobija samo 17 odsto fonda zarada.

Poređenje sa 1980. godinom, kada je Srbija bila deo socijalističkog sistema, dodatno osvetljava razlike: prosečna godišnja zarada svakog od 0,1 odsto superbogatih tada je iznosila 7,3 miliona evra, dok je 2024. dostigla 31,5 miliona evra – rast od 332 odsto. Za jedan odsto najbogatijih, godišnja zarada porasla je sa 124.000 na 355.000 evra, odnosno 144 odsto. Deset odsto najbogatijih beleže rast godišnje zarade sa 40.500 na 76.000 evra, što je povećanje od 80 odsto.

Suprotno tome, siromašnija polovina stanovništva 1980. godine imala je prosečnu godišnju zaradu od 3.100 evra, a 2024. svega 3.206 evra, što je rast od svega 1,4 odsto, ukazujući na izraziti pad životnog standarda ove grupe.

Ovako velika raslojenost zarada rezultat je privatizacije nekadašnje društvene imovine i preusmeravanja na tržišnu ekonomiju, što je za siromašnije slojeve posebno nepovoljno. Dodatno, povezanost najbogatijih sa političkim strukturama omogućava im povoljnije poreske uslove, dok poreska politika prema oko 3.500 najbogatijih ne predviđa posebne namete – iako bi oporezivanje godišnjih prihoda ovih lica sa tri odsto donelo više od 450 milijardi evra državnom budžetu.

Podaci jasno ukazuju na potrebu za reformom poreske politike i većom državnom regulacijom kako bi se smanjile ekonomske nejednakosti i obezbedile osnovne potrebe za šire slojeve stanovništva.

Pročitaj još

U Trendu