Connect with us

Domaće

Društvena igra Monopol postala simbol kapitalizma uprkos progresivnim idejama osnivačice

Monopol, nastao kao kritika ekonomske nejednakosti, generisao milione dolara prihoda za izdavače i postao globalni fenomen

Objavljeno pre

,

Društvena igra Monopol postala simbol kapitalizma uprkos progresivnim idejama osnivačice Foto Izvor: Pixabay / Doerge

Monopol, nastao kao kritika ekonomske nejednakosti, generisao milione dolara prihoda za izdavače i postao globalni fenomen

Monopol predstavlja jednu od najpoznatijih društvenih igara na svetu, ali malo ko zna da je njegovo poreklo vezano za kritiku ekonomske nejednakosti. Prva verzija igre, koju je osmislila Elizabet Megi početkom 20. veka, imala je cilj da ukaže na opasnosti koncentracije bogatstva i problem zemljoposednika. Ova feministkinja i zagovornica progresivnih ideja osmislila je “Igru vlasnika zemljišta” kao edukativni alat kojim je želela da približi ekonomske principe običnim ljudima.

Prvobitna pravila i ekonomski koncepti igre Monopol

Megi je inspiraciju crpela iz učenja političkog ekonomiste Henrija Džordža. On je smatrao da vrednost koju ljudi stvaraju treba da pripadne njima, dok bi ekonomska vrednost zemlje trebalo da bude ravnopravno raspodeljena među svim članovima društva. Ova filozofija, poznata kao džordžizam, pretočena je u igru sa dva seta pravila: prva su bila “pravila monopoliste”, gde pojedinci stiču bogatstvo kroz kupovinu imovine i naplatu kirije, dok su druga bila “pravila prosperiteta”, prema kojima svi igrači imaju koristi kada neko postigne uspeh. Uporedo sa tim, razvoj tehnike hromolitografije omogućio je štampanje igara u boji, pa je “Igra vlasnika zemljišta” privukla pažnju kako šire javnosti tako i univerzitetskih profesora, koji su je koristili za rasprave o ekonomskoj nejednakosti.

Komercijalizacija igre i preokret u kapitalistički simbol

Zanimljivo je da je igru u komercijalni uspeh pretvorio Čarls Brejs Darou 1933. godine, kada je na osnovu postojeće verzije osmislio sopstvenu varijantu i ponudio je kompaniji Parker Brothers. Uprkos početnom odbijanju, kompanija je na kraju otkupila prava, a Darou je postao milioner. Monopol je tokom Velike depresije postao popularan zbog toga što je omogućavao igračima da osete moć sticanja novca i imovine. Kao rezultat, Parker Brothers i Darou su zaradili milione dolara, dok je izvorna autorka Elizabet Megi ostala u senci, bez priznanja za svoj doprinos. Igra Monopol danas se prodaje širom sveta i predstavlja simbol kapitalizma, iako je prvobitno bila sredstvo kritike takvog sistema.

Sporovi o poreklu i istorijsko nasleđe igre

Decenijama kasnije, pojavila su se brojna pisma i svedočenja ljudi koji su tvrdili da su igrali sličnu igru pre zvaničnog izlaska Monopola. Tek 1973. godine, tokom sudskog spora profesora Ralfa Anspaha sa kompanijom Parker Brothers, javnost je saznala za ulogu Elizabet Megi u razvoju igre. Nažalost, Megi je preminula 1948. godine, ne dočekavši širu afirmaciju. Paradoksalno, igra koja je trebalo da ukaže na rizike koncentracije bogatstva postala je jedan od najprodavanijih proizvoda kapitalističke kulture. Danas, Monopol ostaje primer kako progresivne ideje mogu biti transformisane i komercijalizovane, donoseći značajne prihode izdavačima i oblikujući kulturu igre na globalnom tržištu.

Pročitaj još

Domaće

Hidroelektrane u Srbiji donose 1.600 GWh godišnje, RHE Bistrica investicija od 660 MW

Izgradnja RHE Bistrica otvara prostor za dodatnih 1.500 MW iz obnovljivih izvora, EPS jača stabilnost energetskog sistema

Objavljeno pre

,

Objavio:

Hidroelektrane u Srbiji donose 1.600 GWh godišnje, RHE Bistrica investicija od 660 MW

Izgradnja RHE Bistrica otvara prostor za dodatnih 1.500 MW iz obnovljivih izvora, EPS jača stabilnost energetskog sistema

Hidroelektrane u Srbiji postale su ključni stub nacionalnog elektroenergetskog sistema u uslovima klimatskih promena i rastućih energetskih izazova. Projekat izgradnje RHE Bistrica najznačajnija je investicija Elektroprivrede Srbije u poslednjih 35 godina, sa planiranim kapacitetom od 660 megavata (MW) i godišnjom proizvodnjom od oko 1.600 gigavat-časova (GWh) električne energije. Prema navodima EPS-a, ovaj projekat omogućuje i integraciju dodatnih 1.500 MW iz obnovljivih izvora u budućnosti, što će značajno doprineti balansiranju čitavog sistema.

Rast značaja reverzibilnih hidroelektrana

U vreme kada je termosektor, zasnovan na lignitu, pod sve većim pritiskom evropske CBAM regulative (75 evra po toni CO2), investicije u hidrosektor dobijaju strateški značaj. Pored revitalizovane RHE Bajina Bašta, EPS sprovodi istražne radove i tenderske procedure za izgradnju nove, veće RHE Bistrica. Ova hidroelektrana prostiraće se između reka Uvac i Lim, sa akumulacijom zapremine 108 miliona kubnih metara na površini od 750 hektara. Kao donja akumulacija koristiće se postojeća akumulacija HE Potpeć na Limu, dok će novi objekti biti izgrađeni na Uvcu, 7,5 kilometara nizvodno od brane Radoinja. Važno je napomenuti da će proces izgradnje imati minimalan uticaj na lokalno stanovništvo, jer se na tom području nalazi svega nekoliko desetina kuća.

Vlada Srbije donela je rešenja o javnom interesu za eksproprijaciju zemljišta i objekata, a obezbeđeni su i lokacijski uslovi za glavno postrojenje. Pripreme za tehničku i tendersku dokumentaciju u saradnji sa Japanskom agencijom za međunarodnu saradnju (JICA) i konsultantom TEPSCO napreduju u skladu sa planom. Početak pripremnih radova očekuje se do kraja 2026. godine. Tender za radove na glavnom postrojenju trebalo bi da bude raspisan naredne godine, uz potpisivanje ugovora o zajmu tokom EXPO 2027.

Izjave i ekonomske implikacije novih kapaciteta

“Za Elektroprivredu Srbije izgradnja RHE je najznačajnija investicija, ne samo što je to prva reverzibilna HE koju gradimo posle 35 godina već i što je najveći novi energetski kapacitet od oko 660 MW i godišnjom proizvodnjom oko 1.600 gigavat-časova električne energije. Uz svoju proizvodnju, ona omogućuje i novih 1.500 MW iz obnovljivih izvora u budućnosti”, izjavio je Predrag Mlađenović, pomoćnik izvršnog direktora za proizvodnju u EPS-u.

Aktivnosti na pripremi projekta ulaze u jednu od najintenzivnijih faza, sa više od 250 zahteva za različite dozvole i saglasnosti podnetih u poslednjih šest meseci. Revitalizacija i razvoj novih reverzibilnih hidroelektrana poput RHE Bistrica i potencijalne RHE Đerdap 3 (planiranog kapaciteta 2.400 MW) pozicioniraju hidroenergetski sektor kao ključni faktor stabilnosti u energetici Srbije.

Balansiranje sistema i tržišni kontekst

RHE omogućuju skladištenje viškova električne energije kada je proizvodnja iz obnovljivih izvora velika, a potrošnja mala. Pritom, sistem može da “pokupi” jeftinu, nepoželjnu električnu energiju, pumpa vodu u akumulacije i zatim je koristi kada je tražnja visoka i cena na tržištu raste. Iako se deo energije gubi tokom pumpanja vode (kod RHE Bajina Bašta visinska razlika je 600 metara), volatilnost tržišnih cena omogućuje brz povraćaj uloženih sredstava. Na evropskim berzama cene električne energije često variraju od negativnih vrednosti do nekoliko hiljada evra po megavat-satu.

Konačno, planirano gašenje blokova termoelektrana Kolubara A i Morava do 2030. godine dodatno podvlači ulogu hidrosektora u tranziciji na održive izvore energije i dugoročnu stabilnost srpskog elektroenergetskog sistema.

Pročitaj još

Domaće

Japanska ekonomija pala sa 4,4 na 1,5 odsto rasta tokom izgubljenih decenija

Rast BDP-a u Japanu tokom osamdesetih iznosio je 4,4 odsto, dok je u devedesetim pao na 1,5 odsto godišnje, pokazuju podaci Banke Japana

Objavljeno pre

,

Objavio:

Japanska ekonomija pala sa 4,4 na 1,5 odsto rasta tokom izgubljenih decenija

Rast BDP-a u Japanu tokom osamdesetih iznosio je 4,4 odsto, dok je u devedesetim pao na 1,5 odsto godišnje, pokazuju podaci Banke Japana

Japan je nekada bio simbol ekonomskog čuda, ali danas je poznat po fenomenu izgubljenih decenija. Prema podacima Banke Japana, realni rast japanske ekonomije tokom osamdesetih godina iznosio je oko 4,4 odsto godišnje. U devedesetim je pao na svega 1,5 odsto, što je ključno za razumevanje izraza “izgubljene decenije”.

Uzroci uspona i pada japanske ekonomije

Japanski ekonomski model nakon Drugog svetskog rata zasnivao se na snažnoj industriji, izvozu, visokoj stopi štednje i investicijama. Osim toga, bliska saradnja države, banaka i velikih kompanija dodatno je ubrzala rast. Tokom tog perioda, japanske kompanije kao što su Sony, Panasonic i Toyota postale su globalni lideri u inovacijama i kvalitetu proizvodnje. Međutim, Plaza sporazum iz 1985. godine, koji su postigle Sjedinjene Američke Države, Japan, Zapadna Nemačka, Francuska i Velika Britanija, doveo je do nagle aprecijacije jena. Kurs jena je sa 244 za dolar ojačao na oko 153 za dolar do avgusta 1986, prema podacima Međunarodnog monetarnog fonda. Zbog toga je Banka Japana smanjila kamatnu stopu sa pet na 2,5 odsto, što je dodatno podstaklo rast cena akcija i nekretnina.

Pucanje balona i posledice za finansijski sektor

U periodu od 1985. do 1989. godine, cene akcija i urbanog zemljišta skoro su se utrostručile, navodi MMF. Na vrhuncu, japansko tržište kapitala činilo je gotovo polovinu ukupne svetske tržišne kapitalizacije, prema podacima Banke Japana. Indeks Nikkei 225 dostigao je istorijski maksimum krajem 1989. Tada je Banka Japana podigla diskontnu stopu do šest odsto do avgusta 1990. Kao rezultat, cene akcija pale su oko 60 odsto do sredine 1992, dok su cene zemljišta u najvećim gradovima opale za 70 do 80 odsto. Banke su se suočile sa ogromnim brojem loših kredita, jer su prethodno kreditirale bazirano na visokoj vrednosti imovine, koja je naglo nestala.

Dugotrajna stagnacija i strukturni problemi

Kompanije su smanjile investiranje i fokusirale se na vraćanje dugova. Ekonomski analitičar Richard Koo nazvao je ovu fazu “balance sheet recession”, odnosno recesijom bilansa stanja. Iako su kamatne stope ostale niske, kompanije nisu želele da se dodatno zadužuju, već su popravljale bilanse. Loši krediti dugo nisu očišćeni iz bankarskog sektora, što je produžilo stagnaciju. Deflacija je dodatno usporila privrednu aktivnost, a ekonomski rast ostao je ispod potencijala i u narednim decenijama.

Nastavak izazova i lekcije za savremene ekonomije

Japansko iskustvo pokazuje kako pregrevanje tržišta, niska kamata i neblagovremeno rešavanje loših kredita mogu prouzrokovati dugotrajnu stagnaciju. Danas, mnoge ekonomije proučavaju slučaj Japana kako bi izbegle slične greške. Izgubljene decenije ostaju važna lekcija za globalni finansijski sistem, naročito u kontekstu aktuelnih izazova na svetskim tržištima.

Pročitaj još

Domaće

Er Srbija uvodi direktne letove za Tenerife, sedmu destinaciju u Španiji

Letovi iz Beograda za Tenerife dva puta nedeljno, nacionalni prevoznik širi mrežu i uvodi osmu špansku destinaciju

Objavljeno pre

,

Objavio:

Er Srbija uvodi direktne letove za Tenerife, sedmu destinaciju u Španiji – direktni letovi za Tenerife

Letovi iz Beograda za Tenerife dva puta nedeljno, nacionalni prevoznik širi mrežu i uvodi osmu špansku destinaciju

Er Srbija je 15. septembra 2026. godine započela direktne letove za Tenerife, čime je Tenerife postao sedma destinacija ovog prevoznika u Španiji. Letovi iz Beograda za Kanarska ostrva obavljaće se dvaput nedeljno, utorkom i subotom, dok su povratni letovi planirani sredom i nedeljom. Direktna avio linija za Tenerife omogućava putnicima iz Srbije i regiona jednostavniji pristup atraktivnoj destinaciji tokom cele godine.

Direktni letovi za Tenerife i širenje mreže u Španiji

Uvođenje direktnih letova za Tenerife deo je šire strategije Er Srbije da ojača svoje prisustvo na španskom tržištu. Do sada su u mreži ove nacionalne aviokompanije bili Madrid, Barselona, Malaga, Palma de Majorka, Valensija i Alikante. Na taj način, broj direktnih linija iz Beograda ka Španiji sada iznosi sedam, dok će od 30. septembra biti uvedena i osma destinacija – Sevilja.

Prema rečima Boška Rupića, direktora za komercijalu i strategiju Er Srbije: „Uvođenjem direktnih letova za Tenerife nastavljamo da širimo mrežu Er Srbije u Španiji, koja je jedno od najvažnijih i najatraktivnijih turističkih tržišta u Evropi. Veliko interesovanje putnika za ovu liniju pokazalo je da postoji jasna potražnja za direktnom vezom Beograda sa Kanarskim ostrvima. Tenerife je destinacija koja, zahvaljujući prijatnoj klimi tokom cele godine, pruža mogućnost za putovanja i van tradicionalne letnje sezone, a posebno tokom jeseni i zime. Verujemo da će nova linija biti zanimljiva putnicima iz Srbije i regiona, kao i onima koji iz drugih destinacija u našoj mreži preko Beograda putuju na ostrvo Tenerife.“

Tenerife kao ključna destinacija i implikacije za putnički saobraćaj

Tenerife je najveće ostrvo Kanarskog arhipelaga i poznato je po raznovrsnoj turističkoj ponudi. Nacionalni park Teide, kojim dominira vulkan Teide, najviši vrh Španije, ističe se kao glavna atrakcija. Ostrvo nudi peščane plaže, crni pesak, brojne pešačke staze, kao i mogućnost posmatranja kitova i delfina. Posebno su popularni prirodni park Anaga, planinsko selo Maska i grad San Kristobal de la Laguna, čije je istorijsko jezgro pod zaštitom UNESCO-a.

Kao rezultat ovih mogućnosti, Tenerife privlači turiste tokom cele godine, a direktni letovi iz Beograda omogućavaju veće povezivanje Srbije sa jednim od najposećenijih evropskih ostrva. Važno je istaći da će od kraja septembra Er Srbija dodatno proširiti ponudu u Španiji, čime nacionalni prevoznik potvrđuje stratešku orijentaciju ka jačanju turističkih i poslovnih veza između Srbije i Iberijskog poluostrva.

Očekuje se da će nova linija pozitivno uticati na turistički promet između Srbije i Kanarskih ostrva, kao i na pozicioniranje Er Srbije kao konkurentnog aktera u aviosaobraćaju u ovom delu Evrope.

Pročitaj još

U Trendu