Connect with us

Porodica

Od američkog sna do borbe za slobodu: životna priča Betty Mahmoody

Amerikanka je kroz ličnu borbu postala simbol podrške majkama širom sveta i podigla svest o međunarodnim otmicama dece

Objavljeno pre

,

Foto Izvor: Pexels / Www.kaboompics.com

Amerikanka je kroz ličnu borbu postala simbol podrške majkama širom sveta i podigla svest o međunarodnim otmicama dece

Betty Mahmoody je tokom osamdesetih godina vodila miran život u Mičigenu sa suprugom, Irancem Sajedom Bozorgom Mahmoodyjem, i njihovom ćerkom Mahtob. Porodična idila prekinuta je 1984. kada je njen suprug predložio putovanje u Teheran da poseti porodicu posle deset godina. Iako je bila zabrinuta zbog političkih prilika i rata, Betty je pristala na dvonedeljni odlazak u Iran, verujući svom mužu.

Po dolasku u Teheran, suočila se sa potpuno drugačijim načinom života. Tradicionalna pravila, ograničena sloboda žena i stroge norme predstavljali su šok za Betty. Kada je trebalo da se vrate, suprug joj je saopštio da ostaju u Iranu: “Sada si u mojoj zemlji, povinovaćeš se mojim zakonima”, rekao je Sajed Bozorg. Prema iranskim zakonima, Betty više nije mogla sama da napusti zemlju jer joj je kao ženi bila potrebna muževa dozvola.

Tokom narednih 18 meseci, Betty je doživljavala fizičko i psihičko zlostavljanje. Njena svakodnevica svela se na zaštitu ćerke i traženje izlaza. Shvatila je da otvoreni otpor ne daje rezultate, pa je promenila pristup: “Nakon dva meseca odlučila sam da me to neće izvući iz Irana i počela sam da budem fina prema svima”, ispričala je Betty. Postepeno je stekla poverenje okoline, što joj je omogućilo da povremeno izlazi sama i diskretno traži pomoć.

Krajem januara 1986, dok je suprug bio odsutan, Betty je sa petogodišnjom Mahtob iskoristila priliku za bekstvo. Sa samo najosnovnijim stvarima, uz pomoć krijumčara prešle su opasne planinske predele ka turskoj granici. “Od struka naniže bila sam potpuno paralizovana i dva muškarca su me prenela preko poslednje planine. Potpuno sam prepustila svoj život Bogu i verujem da nam je On pomogao”, opisuje Betty najteže trenutke. Nakon napornog puta, uspele su da se vrate u SAD.

Po povratku, Betty je okončala brak i svoj život posvetila podizanju svesti o međunarodnim otmicama dece. Osnovala je humanitarnu organizaciju za pomoć majkama u sličnoj situaciji i godinama držala predavanja širom sveta. “Moram da ispričam svoju priču kako bih pokušala da zaštitim decu koju svakodnevno otimaju i odvode u strane zemlje”, istakla je Betty.

Njene doživljaje opisuje knjiga “Ne bez moje ćerke”, koja je postala bestseler i ekranizovana u filmu sa Sali Fild u glavnoj ulozi. Iako je poslednjih godina manje prisutna u javnosti, njen doprinos borbi za prava žena i decu ostaje neizbrisiv. Njena ćerka Mahtob takođe je nastavila da deli njihova iskustva i izgradila svoj život.

Pročitaj još
Komentari

Leave a Reply

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Lepa&Zdrava

Deca najteže podnose promene: Kako ih zaštititi od stresa tokom razvoda roditelja

Objavljeno pre

,

Objavio:

Razvod je veliki emotivni udar za celu porodicu, ali uz pravilan pristup roditelji mogu pomoći detetu da kroz ovaj period prođe sa što manje posledica.

Razvod roditelja jedna je od najvećih promena sa kojima dete može da se suoči. Bez obzira na godine, dete često oseća nesigurnost, strah i zbunjenost jer se menja ono što mu je do tada predstavljalo sigurnost – porodica kakvu poznaje.

Ipak, način na koji roditelji komuniciraju i ponašaju se tokom razvoda može napraviti veliku razliku. Dete ne mora da bude trajno povređeno razvodom ako ima podršku, ljubav i osećaj stabilnosti.

Najvažnije je da dete zna da nije krivo

Jedna od najčešćih dečjih reakcija tokom razvoda jeste osećaj krivice. Mala deca posebno mogu da pomisle da su ona razlog zbog kojeg se roditelji rastaju.

Zato je važno više puta jasno reći:

„Ovo nije zbog tebe. Mama i tata te vole i uvek ćemo biti tvoji roditelji.“

Detetu je potrebno objašnjenje prilagođeno njegovom uzrastu, bez detalja o partnerskim problemima odraslih.

Ne uvlačite dete u sukob

Jedna od najvećih grešaka koju roditelji mogu da naprave jeste da dete postane posrednik između njih.

Rečenice poput:

  • „Reci tati da…“
  • „Pitaj mamu zašto je uradila…“
  • „Tvoj otac/majka je kriv za sve“

mogu kod deteta izazvati osećaj da mora da bira stranu.

Dete ima pravo da voli oba roditelja i ne treba da nosi teret njihovih međusobnih nesuglasica.

Rutina daje osećaj sigurnosti

Tokom razvoda mnogo toga se menja – mesto stanovanja, vreme provedeno sa roditeljima, svakodnevne navike. Zato je važno sačuvati što više poznatih stvari.

Redovno vreme za obroke, školu, aktivnosti, druženje i spavanje pomaže detetu da oseća da život ipak ima stabilnost.

Slušajte dete, ali ga ne opterećujte

Deca različito reaguju na razvod. Neka postanu povučena, neka ljuta, neka počnu da imaju probleme u školi ili promene ponašanje.

Važno je razgovarati sa detetom i dozvoliti mu da izrazi osećanja, ali bez ispitivanja i pritiska.

Ponekad detetu nije potreban savet, već samo osećaj da ga neko razume.

Budite pažljivi sa novim promenama

Uvođenje novih partnera, selidbe ili velike promene u životu deteta treba raditi postepeno. Dete već prolazi kroz veliki period prilagođavanja i potrebni su mu vreme i sigurnost.

Kada potražiti stručnu pomoć?

Neke reakcije su normalne tokom razvoda, ali roditelji bi trebalo da obrate pažnju ako dete duže vreme pokazuje:

  • izraženu tugu ili povlačenje,
  • probleme sa spavanjem,
  • nagle promene ponašanja,
  • pad uspeha u školi,
  • česte strahove ili napade besa,
  • odbijanje kontakta sa jednim roditeljem bez jasnog razloga.

Razgovor sa psihologom može pomoći detetu da lakše razume i obradi ono što se događa.

Ljubav roditelja je najveća zaštita

Detetu nije potrebna savršena situacija, već osećaj da je voljeno, sigurno i prihvaćeno. Roditelji koji uspeju da odvoje partnerski konflikt od roditeljske uloge daju detetu najvažniji oslonac.

Razvod može promeniti oblik porodice, ali ne mora da promeni detetov osećaj da ima dva roditelja koji brinu o njemu.

Pročitaj još

Lepa&Zdrava

Da li je vaš dom spreman za kućnog ljubimca? Evo kako da znate da li zaista imate uslove

Objavljeno pre

,

Objavio:

OpenAI tužen zbog ChatGPT saveta o zdravlju koji je ugrozio život pastora

Ljubimac donosi mnogo radosti, ali i veliku odgovornost. Pre nego što udomite psa, mačku ili drugu životinju, važno je da iskreno procenite da li vaš dom i način života mogu da odgovore njihovim potrebama.

Mnogi ljudi požele kućnog ljubimca nakon što vide simpatične fotografije ili video-snimke na društvenim mrežama. Međutim, odluka o udomljavanju ili kupovini životinje ne bi trebalo da bude ishitrena. Ljubimac postaje član porodice i zahteva vreme, pažnju, finansijska ulaganja i odgovarajuće uslove za život.

Imate li dovoljno prostora?

Veličina doma nije presudna, ali je važno da ljubimac ima dovoljno prostora za kretanje. Veći psi obično zahtevaju više mesta, dok se pojedine manje rase, kao i mačke, mogu sasvim dobro prilagoditi životu u stanu, pod uslovom da imaju dovoljno aktivnosti i igre.

Ako živite u stanu bez dvorišta, razmislite da li možete svakodnevno da izdvojite vreme za više šetnji.

Koliko vremena možete da posvetite ljubimcu?

Psi ne vole da budu sami po ceo dan, a ni mačke nisu toliko nezavisne koliko se često misli. Ljubimcima su potrebni pažnja, igra, socijalizacija i redovna nega.

Ako zbog posla ili drugih obaveza provodite veći deo dana van kuće, razmislite ko će se brinuti o životinji dok vas nema.

Da li ste spremni na troškove?

Pored hrane, potrebno je računati na redovne veterinarske preglede, vakcine, zaštitu od parazita, opremu, igračke i eventualne neplanirane troškove lečenja.

Troškovi mogu biti znatno veći nego što mnogi očekuju, posebno ako se ljubimac razboli ili mu je potrebna hitna veterinarska pomoć.

Da li je dom bezbedan?

Pre dolaska ljubimca proverite da li postoje opasnosti koje bi mogle da ga ugroze.

Obratite pažnju na:

  • električne kablove koji su lako dostupni,
  • sredstva za čišćenje i hemikalije,
  • lekove koji ne smeju biti nadohvat životinje,
  • otrovne sobne biljke,
  • balkone i prozore koje treba adekvatno obezbediti.

Mala promena uLjubimac utiče na svakodnevni život cele porodice. Važno je da svi budu saglasni sa odlukom i spremni da uč organizaciji prostora može sprečiti ozbiljne povrede.

Da li se svi članovi porodice slažu?

Ljubimac utiče na svakodnevni život cele porodice. Važno je da svi budu saglasni sa odlukom i spremni da učestvuju u brizi o životinji.

Ako u domu ima male dece, potrebno je naučiti ih kakoPsi mogu živeti 10 do 15 godina, a mnoge mačke i duže. To znači da preuzimate dug da pravilno prilaze životinjama i poštuju njihov prostor.

Razmislite dugoročno

Psi mogu živeti 10 do 15 godina, a mnoge mačke i duže. To znači da preuzimate dugoročnu odgovornost koja neće nestati kada prođe početno oduševljenje.

Pre nego što donesete konačnu odluku, razmislite kako će se ljubimac uklopiti u vaše planove, putovanja, selidbe ili promene posla.

Ljubimac nije impulsivna kupovina

Ako ste spremni da izdvojite vreme, ljubav i sredstva potrebna za kvalitetan život životinje, kućni ljubimac može postati jedan od najlepših članova porodice. Međutim, ako imate dileme, bolje je da sačekate nego da kasnije dođete u situaciju da životinju morate da poklonite ili napustite.

Odgovorno vlasništvo počinje mnogo pre nego što pas, mačka ili neki drugi ljubimac zakorači u vaš dom.

Pročitaj još

Lepa&Zdrava

Česti odlasci dece od kuće uznemiravaju roditelje, ali i celo društvo! Press.rs istražuje: Zašto se to dešava i kako treba reagovati?

Objavljeno pre

,

Objavio:

salvation, shaking hands, friendship, teenagers, friendship, teenagers, teenagers, teenagers, teenagers, teenagers

Vesti o nestanku dece i tinejdžera, koji bez najave odu od kuće i satima ili danima se ne javljaju porodici, poslednjih godina izazivaju veliku zabrinutost u Srbiji. Iako se u mnogim slučajevima deca pronađu nepovređena, svaki nestanak za roditelje predstavlja sate neizvesnosti, straha i iščekivanja.

Stručnjaci upozoravaju da ovakve situacije ne treba posmatrati samo kao „dečju fazu“ ili bunt, već kao mogući znak da je detetu potrebna pomoć i podrška.

Zašto deca odlaze od kuće?

Razlozi mogu biti veoma različiti. Kod adolescenata su česti sukobi sa roditeljima, osećaj da ih niko ne razume, pritisak vršnjaka ili problemi u školi. Neka deca beže od konflikata, dok druga žele da pokažu nezavisnost ili privuku pažnju kada smatraju da ih okolina ne čuje.

Na odluku mogu uticati i vršnjačko nasilje, problemi na društvenim mrežama, emotivne veze, porodične krize ili osećaj usamljenosti. U pojedinim slučajevima prisutni su i ozbiljniji problemi sa mentalnim zdravljem, zbog čega je važno ne donositi ishitrene zaključke.

Prvi sati su najvažniji

Ako dete nije došlo kući u dogovoreno vreme i ne odgovara na pozive ili poruke, roditelji bi najpre trebalo da pokušaju da stupe u kontakt sa njegovim prijateljima, rođacima i osobama za koje znaju da ih dete posećuje. Važno je proveriti sve informacije, ali bez širenja panike ili neproverenih tvrdnji.

Ukoliko postoji osnovana sumnja da je dete nestalo ili je u opasnosti, ne treba čekati. Odmah je potrebno obavestiti policiju i dati sve raspoložive informacije – opis deteta, fotografiju, poslednju poznatu lokaciju, odeću koju je nosilo i druge korisne podatke. Brza reakcija može biti od presudnog značaja.

Kako razgovarati kada se dete vrati?

Koliko god situacija bila stresna, prvi razgovor ne bi trebalo da bude ispunjen optužbama i povišenim tonom. Stručnjaci savetuju da roditelji najpre pokažu olakšanje što je dete bezbedno, a zatim pokušaju da saznaju šta ga je navelo da ode.

Otvoren razgovor, pažljivo slušanje i spremnost da se zajednički pronađe rešenje često daju bolje rezultate od kažnjavanja ili pretnji. Ako se iza odlaska kriju ozbiljniji problemi, korisno je potražiti pomoć školskog psihologa, pedagoga ili stručnjaka za mentalno zdravlje.

Prevencija počinje u porodici

Redovna komunikacija, međusobno poverenje i interesovanje za detetov svakodnevni život mogu značajno smanjiti rizik od ovakvih situacija. Važno je da deca znaju da u porodici mogu da razgovaraju o svojim problemima bez straha od osude.

Roditelji bi trebalo da prate promene u ponašanju, poput naglog povlačenja, učestalih svađa, izostanaka iz škole ili prekida kontakta sa prijateljima. Takvi signali ne znače nužno da će dete otići od kuće, ali mogu ukazivati na to da prolazi kroz težak period.

Svaki slučaj treba shvatiti ozbiljno

Odlazak deteta od kuće nikada ne treba minimizovati. I kada se sve završi bez težih posledica, takav događaj često ukazuje da postoje problemi kojima treba posvetiti pažnju. Pravovremena reakcija, saradnja sa nadležnim službama i podrška detetu nakon povratka ključni su za njegovu bezbednost i sprečavanje sličnih situacija u budućnosti.

Najvažnija poruka je da nijedan roditelj ne treba da okleva ako veruje da mu je dete nestalo. Brza prijava policiji i prikupljanje tačnih informacija mogu biti presudni, dok otvorena komunikacija i podrška ostaju najbolji način da se izgradi poverenje i smanji rizik da se ovakve situacije ponove.

Pročitaj još

U Trendu