Connect with us

Porodica

Navike koje mogu usporiti razvoj dece – kako ih prepoznati i izbeći

Stručnjaci savetuju roditeljima kako jednostavne svakodnevne odluke utiču na samostalnost i emocionalni rast dece

Published

on

Foto Izvor: Pexels

Stručnjaci savetuju roditeljima kako jednostavne svakodnevne odluke utiču na samostalnost i emocionalni rast dece

Odgajanje dece je svakodnevni izazov za mnoge roditelje, a često se iz najbolje namere prave greške koje mogu usporiti dečji razvoj. Psiholog Viktor Veličković ističe da roditelji treba da pruže priliku deci da uče iz sopstvenih iskustava, jer to jača njihovu samostalnost i emocionalnu otpornost. Preterano popuštanje detetu svaki put kada zaplače može ih naučiti da koriste suze kao sredstvo za ostvarivanje želja. Veličković savetuje roditeljima da budu dosledni i postave jasne granice: ‘Kada roditelj svaki put popusti, dete shvata da je to najlakši način da dobije ono što želi, a sledeći put će biti još upornije.’

Pripremanje posebnih obroka samo zato što dete odbija određenu hranu može usporiti razvoj njihovih navika u ishrani. Umesto toga, preporučuje se postepeno upoznavanje dece sa raznovrsnim namirnicama, jer bez probanja neće razviti želju da jedu novu hranu.

Još jedna česta zamka je pisanje domaćih zadataka umesto deteta. Iako roditelji žele da olakšaju školu, time detetu uskraćuju mogućnost da razvije odgovornost i samostalnost. Kako navodi Veličković, domaći zadatak je prilika da dete kroz trud i greške usvaja nove veštine i uči da samostalno rešava probleme.

Takođe, kupovina svega što imaju i druga deca – od odeće do igračaka – može stvoriti nerealna očekivanja i otežati detetu da nauči vrednost novca i strpljenje. Otvoren razgovor o tome da nisu sve želje ostvarive pomaže mališanima da razumeju da materijalne stvari ne donose trajno zadovoljstvo.

Na kraju, sređivanje sobe ili igračaka umesto deteta sprečava ga da razvije radne navike i osećaj odgovornosti. Deca treba da nauče da samostalno brinu o svojim stvarima, što jača njihovo samopouzdanje i priprema ih za samostalnost u odraslom dobu.

Postavljanjem granica i podsticanjem samostalnosti, roditelji mogu pomoći deci da postanu odgovorne, sigurne i emocionalno stabilne osobe. Kako zaključuje Veličković: “Prava podrška detetu znači dozvoliti mu da raste kroz sopstvene izbore i iskustva, uz blagu i doslednu roditeljsku ruku.”

Pročitaj još
Click to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Porodica

Majka iz Barselone pružila podršku ćerki uoči eutanazije

Priča o mladom životu obeleženom depresijom i traumama, uz emotivni oproštaj majke pred kraj višegodišnje pravne borbe

Published

on

Priča o mladom životu obeleženom depresijom i traumama, uz emotivni oproštaj majke pred kraj višegodišnje pravne borbe

Noelija Kastiljo Ramos, 25-godišnja žena iz Barselone, preminula je putem eutanazije nakon što je dugo patila od teške depresije i trauma iz detinjstva. Ova odluka doneta je tek kada su iscrpljene sve mogućnosti psihološke i medicinske pomoći. Njena majka, Jolanda Ramos, bila je uz nju do poslednjih trenutaka, iako nije podržavala takav ishod.

Još kao tinejdžerka, Noelija je doživela snažne traume, uključujući boravak u centru za nezbrinutu decu, gde je bila izložena nasilju. Nakon pokušaja samoubistva 2022. godine, ostala je paraplegičar i psihičko stanje joj se dodatno pogoršalo. U naredne dve godine, porodica je prolazila kroz komplikovane pravne procedure kako bi Noelija dobila odobrenje za eutanaziju, dok su roditelji pokušavali da nađu alternativna rešenja i spreče ovaj ishod.

U poslednjim satima, majka Jolanda uputila je ćerki reči pune ljubavi i podrške, izražavajući nadu da će se predomisliti: “Ako ona ne želi da živi, ja to više ne mogu da podnesem. Nisam za eutanaziju, naravno da nisam, ali ću uvek biti uz nju do poslednjeg trenutka, dokle god mi ona to dozvoli.” Takođe je dodala: “Molila sam se i razmišljala, nadajući se da će u poslednjem trenutku reći: ‘Predomislila sam se.’”

Porodica je primala brojne poruke podrške, od konkretnih ponuda za pomoć i smeštaj do finansijske i psihološke podrške. Jedna osoba je napisala: “Znam da je poslednji trenutak, ali postoji li bilo kakva pomoć koju mogu da pružim Noeliji i njenoj porodici kako bi odložila ovu odluku? Spremna sam da ponudim sve što imam kako bi dobila fizičku i psihološku pomoć, bez obzira na cenu.”

Pravna borba je trajala godinama. Noelijin otac je, uz pomoć pravnih savetnika, tvrdio da njeno mentalno stanje utiče na sposobnost donošenja informisane odluke. Međutim, sudovi u Španiji i Evropski sud za ljudska prava ocenili su da Noelija ima potpunu sposobnost odlučivanja o svom životu.

Eutanazija je sprovedena u specijalizovanoj ustanovi. Iako zakon omogućava prisustvo porodice, Noelija je želela da poslednje trenutke provede sama, opraštajući se na svoj način. Majka joj je ostavila poruku: “Ako me gledaš, ovo govorim za slučaj da želiš drugačije. Važno je da odluka bude tvoja, bez pritiska. Ako to dolazi iz tebe – ja sam tu. Kao što ću biti tu u teškim trenucima, biću tu i u onim dobrim.”

Ova priča otvara važna pitanja o podršci osobama sa teškim psihičkim oboljenjima, kao i o značaju razumevanja i podrške porodice i društva u ovakvim situacijama.

Pročitaj još

Porodica

Nakon šest godina otkrila da kuća nije njeno vlasništvo: iskustvo koje mnoge žene deli

Proverom zemljišnih knjiga saznala je da je kuća registrovana samo na supruga, što je izazvalo niz reakcija žena sa sličnim pričama

Published

on

Proverom zemljišnih knjiga saznala je da je kuća registrovana samo na supruga, što je izazvalo niz reakcija žena sa sličnim pričama

Jedna žena iz Srbije podelila je sa čitateljkama svoje iskustvo sa kupovinom kuće, koju je zajedno sa suprugom kupila pre šest godina. Kako u tom trenutku nije bila zaposlena, nije mogla da podigne kredit niti da se navede kao vlasnica, pa su se supružnici dogovorili da njeno ime bude naknadno dodato na vlasnički list. Međutim, do toga nije došlo. Tek nedavno, proveravajući zemljišne knjige, otkrila je da je jedini vlasnik upisan njen suprug. U svojoj ispovesti je navela: ‘Proverila sam zemljišne knjige… Tamo je samo ime mog muža. Samo njegov.’ Istakla je i da njen suprug nije znao za ovu situaciju i da je odmah prihvatio da zajedno posete advokata za nekretnine kako bi rešili problem.

Ova priča je izazvala veliki broj komentara drugih žena koje su prošle kroz slične situacije. Jedna korisnica napisala je: ‘Oh, dešava se. Imali ste dobar razlog zašto niste navedeni kao vlasnik, i čini se da je vaš muž razuman i da će to rešiti. Možda bi ovo trebalo da vam bude upozorenje da proverite ostatak svojih finansija, koje ste pustili da idu svojim tokom.’

Još jedna žena je podelila svoje iskustvo: ‘Bila sam u istoj situaciji… Udata, ali moj muž je imao lošu kreditnu istoriju, pa je kredit bio na moje ime, ali smo mislili da su naša imena na vlasničkom listu. Nekoliko godina kasnije, otkrili smo da sam jedino ja vlasnik. Bio je besan.’

Ovakvi slučajevi pokazuju koliko je bitno detaljno proveriti sve papire i dogovore vezane za nekretnine, posebno kada jedna strana ne može formalno biti suvlasnik. Iskustva drugih žena ukazuju da ove situacije nisu retke i da je otvoren razgovor o finansijama važan za izbegavanje nesporazuma u porodici.

Pročitaj još

Porodica

Kožne promene i sporo zarastanje rana kod dece: rani znaci dijabetesa tipa 2

Simptomi dijabetesa kod dece često su nevidljivi, ali rane i kožne infekcije mogu biti važan signal na koji treba obratiti pažnju

Published

on

Simptomi dijabetesa kod dece često su nevidljivi, ali rane i kožne infekcije mogu biti važan signal na koji treba obratiti pažnju

Dijabetes tipa 2 sve češće pogađa decu i adolescente, iako je ranije bio karakterističan za odrasle. U poslednje vreme primećeno je da rane kod dece zarastaju sporije, a česte su i različite promene na koži i infekcije. Ovi simptomi mogu biti upozorenje na ozbiljan zdravstveni problem koji zahteva pravovremenu medicinsku intervenciju.

Prema podacima, čak jedan od tri gojazna dečaka i dve od pet gojaznih devojčica mogu tokom života razviti dijabetes tipa 2. Ova bolest kod mališana najčešće protiče bez izraženih simptoma i često se otkriva slučajno, obično prilikom rutinskih laboratorijskih pregleda. Ipak, neki znaci – kao što su česte kožne i sluzokožne infekcije, dugotrajne genitalne infekcije i sporo zarastanje rana – mogu ukazivati na prisustvo bolesti.

Tipični simptomi dijabetesa tipa 2 kod dece su često mokrenje, naročito noću, pojačan osećaj žeđi, povećan apetit, hronični umor, gubitak telesne mase, trnjenje ruku i nogu, zamagljen vid i promenljivo raspoloženje. Dodatni znaci uključuju gojaznost, povišen krvni pritisak, pojavu tamnih mrlja na koži (akantoza) i kod devojčica sindrom policističnih jajnika. Dijagnoza se postavlja analizom glukoze u krvi i testom tolerancije na glukozu.

Glavni uzrok nastanka bolesti je insulinska rezistencija, odnosno smanjena osetljivost tela na insulin. Kod dece i adolescenata dijabetes tipa 2 se najčešće javlja između 10. i 19. godine, a posebno je izražen tokom puberteta kada se tolerancija na insulin dodatno smanjuje. U trenutku dijagnoze, značajan broj ćelija koje proizvode insulin može biti već oštećen, što komplikuje lečenje.

Kod dece, bolest često napreduje brže nego kod odraslih, a komplikacije – poput kardiovaskularnih bolesti, hipertenzije, dislipidemije, masne jetre i hroničnih upala – mogu se pojaviti već nekoliko godina nakon dijagnoze. Što se dijabetes tipa 2 ranije razvije, veći je rizik od ozbiljnih posledica u mlađem uzrastu.

Gojaznost je vodeći faktor rizika za nastanak dijabetesa tipa 2 kod dece, kao i najčešća hronična bolest u tom periodu života. Osim dijabetesa, gojaznost može dovesti i do metaboličkog sindroma, problema sa disanjem, poremećaja u razvoju kostiju i zglobova, smanjenog kvaliteta života i psihičkih problema kao što su depresija i nisko samopouzdanje.

Zdrave navike u ishrani i redovna fizička aktivnost od najranijeg uzrasta mogu značajno smanjiti rizik od razvoja dijabetesa tipa 2. Stručnjaci savetuju uravnoteženu ishranu bogatu voćem, povrćem i integralnim žitaricama, uz ograničenje unosa šećera i zasićenih masti.

Pročitaj još

U Trendu