Danas je dovoljno da pogledamo telefon i za nekoliko sekundi znamo koliko je sati. Nekada, međutim, nije postojao ni sat na zidu, ni mobilni telefon, ni ručni sat. Ipak, ljudi su vekovima uspevali da organizuju život, trgovinu, putovanja i verske obrede – oslanjajući se na Sunce, vodu, vatru i pažljivo posmatranje prirode.
Pre nego što je precizno merenje vremena postalo svakodnevica, ljudi su morali da pronađu načine da odrede približno doba dana.
Sunce je bilo prvi „sat“
Jedan od najjednostavnijih načina bio je – pogledati u Sunce.
Ljudi su posmatrali njegov položaj na nebu i na osnovu dužine i pravca senke procenjivali koliko je dana prošlo.
Iz toga je nastao sunčani sat.
Princip je jednostavan: uspravni predmet baca senku, a kako se Sunce kreće preko neba, menja se njen položaj i dužina. Ako se oko tog predmeta postave oznake, moguće je približno odrediti vreme.
Sunčani satovi koristili su se u različitim civilizacijama hiljadama godina.
Egipćani su koristili i senke
Stari Egipćani razvijali su različite uređaje za merenje vremena pomoću Sunčeve svetlosti.
Među njima su bili jednostavni štapovi i drugi instrumenti kojima se pratilo kretanje senke.
Problem je bio očigledan – takav sistem nije mogao da funkcioniše tokom noći ili kada je nebo bilo oblačno.
Zato su nastali drugi načini.
Voda je mogla da bude sat
Jedan od zanimljivijih uređaja iz prošlosti bila je vodena klepsidra.
Princip je bio relativno jednostavan. Voda je isticala iz posude određenom brzinom, a nivo vode pokazivao je koliko je vremena prošlo.
Takvi uređaji koristili su se u različitim delovima sveta, uključujući stare civilizacije Mediterana.
Vodeni satovi bili su posebno korisni zato što su mogli da rade i tokom noći.
Naravno, njihova preciznost nije bila savršena. Brzina protoka vode mogla je da zavisi od oblika posude, temperature i drugih uslova.
Sveće su takođe mogle da „mere“ vreme
Još jedan zanimljiv način bilo je korišćenje sveća.
Ako je sveća napravljena tako da gori približno ravnomerno, njeno sagorevanje može poslužiti kao mera protoka vremena.
Na sveći su se mogle napraviti oznake. Kako bi se vosak topio, ljudi su mogli približno da procene koliko je vremena prošlo.
Sličan princip korišćen je i kod tamjana.
Peščani sat nije služio samo za ukras
Peščani sat funkcioniše na jednostavnom principu: pesak prolazi kroz mali otvor iz jedne posude u drugu.
Kada se zna koliko je vremena potrebno da određena količina peska prođe kroz otvor, uređaj može da meri vremenski interval.
Zbog toga peščani sat nije nužno pokazivao „koliko je sati“, već koliko je vremena proteklo.
To je bilo izuzetno korisno za različite poslove, od rada i molitve do plovidbe i merenja određenih aktivnosti.
A kako su znali kada je ponoć?
Noću je bilo mnogo teže proceniti vreme.
Ljudi su se oslanjali na položaj zvezda i Meseca, ali i na prirodne ritmove.
U nekim kulturama noć je deljena na određene periode, a posmatranje neba bilo je veoma važno za orijentaciju i organizaciju života.
Kasnije su se pojavili mehanički satovi, koji su postepeno omogućili mnogo preciznije merenje vremena.
Crkvena zvona bila su svojevrsni javni sat
Pre nego što su satovi postali dostupni većini stanovništva, ljudi nisu morali nužno da poseduju sopstveni uređaj da bi znali približno vreme.
U gradovima i selima važnu ulogu imala su zvona.
Crkvena zvona mogla su označavati određene delove dana i služiti kao zvučni signal zajednici.
Na taj način ljudi su znali kada je vreme za određene obaveze, molitvu ili početak rada, čak i ako nisu imali sat.
Ljudi nisu razmišljali o vremenu na isti način kao mi
Danas možemo da kažemo da je 14:37 i očekujemo da svi razumeju tačno isti trenutak.
U prošlosti život nije uvek zahtevao toliku preciznost.
Mnogo češće se govorilo da je rano jutro, podne, popodne, sumrak ili veče.
Važnije je bilo znati da li je vreme za početak rada, obrok, odlazak na pijacu ili počinak nego znati tačan broj minuta.
Tek sa razvojem mehaničkih satova i kasnije železnice, industrije i modernog društva potreba za preciznim vremenom postala je mnogo izraženija.
Danas imamo tačno vreme – ali ga stalno proveravamo
Zanimljivo je da nikada nismo imali jednostavniji način da znamo koliko je sati, a ipak mnogi ljudi pogledaju telefon desetine puta tokom dana.
Nekada su ljudi posmatrali Sunce i senke da bi procenili vreme.
Danas pogledamo ekran na nekoliko sekundi.
Razlika je ogromna – ali osnovna ljudska potreba ostala je ista: želimo da znamo gde se nalazimo u toku dana i koliko nam je vremena preostalo.