Namestili ste alarm za 7.00, legli kasno i već ste pomislili da ćete ujutru jedva otvoriti oči. A onda se probudite sami, pogledate telefon i shvatite da je 6.57.
Dešava se da se čovek probudi nekoliko minuta pre alarma čak i kada je veoma umoran. Nekada je razlika svega nekoliko minuta, a ponekad se probudimo gotovo u minut kada smo planirali.
Da li naš organizam zaista može da „nauči“ vreme buđenja?
Naše telo ima svoj unutrašnji sat
Ljudski organizam funkcioniše prema cirkadijalnom ritmu, odnosno unutrašnjem biološkom ritmu koji utiče na spavanje i budnost tokom približno 24 sata.
Na njega utiču svetlost, vreme obroka, fizička aktivnost i, veoma važno, naše navike.
Ako svakog dana ustajemo približno u isto vreme, telo počinje da očekuje da će se upravo tada završiti period spavanja.
Zato redovan raspored može dovesti do toga da se budimo bez alarma.
Mozak može da „predvidi“ buđenje
Pred jutro organizam postepeno prelazi iz stanja dubokog odmora ka budnosti.
Hormonske i druge fiziološke promene povezane sa buđenjem počinju pre nego što otvorimo oči.
Ako imamo stabilan ritam spavanja i buđenja, telo može da se pripremi za trenutak kada očekujemo da ustanemo.
Zbog toga se nekada probudimo nekoliko minuta pre zvona alarma.
To nije isto što i svesno računanje vremena.
Naš organizam jednostavno koristi obrasce koje je tokom vremena naučio.
A šta ako smo legli veoma kasno?
Tu stvari postaju komplikovanije.
Ako smo neispavani, unutrašnji sat i potreba za snom ne moraju uvek biti savršeno usklađeni.
Možemo se probuditi pre alarma jer je telo naviklo na određeno vreme, ali to ne znači da smo se dovoljno naspavali.
Zato osoba može otvoriti oči u 6.55, iako joj je potrebno još nekoliko sati sna.
Navika ne može da zameni odmor.
Stres takođe može da nas probudi
Postoji još jedan razlog zbog kojeg se ljudi ponekad bude pre alarma – napetost.
Ako znamo da sutra moramo rano da ustanemo zbog važnog događaja, puta, ispita, posla ili obaveze, možemo biti posebno usmereni na vreme buđenja.
Neki ljudi tada imaju osećaj da se stalno „proveravaju“ tokom noći.
Mozak ostaje osetljiviji na ideju da ne smemo da zakasnimo, pa se možemo probuditi pre alarma.
Zato se nekada probudimo baš kada ne želimo
Ironija je u tome što se najčešće budimo pre alarma kada nam je buđenje najvažnije.
Kada sutradan nemamo nikakve obaveze, možemo spavati mnogo duže.
Ali kada moramo da ustanemo u određeno vreme, posebno ako smo zabrinuti da ćemo prespavati, san može biti nemirniji i buđenje ranije.
Naš mozak tada praktično drži „stražu“.
Šta se dešava ako stalno menjamo vreme odlaska u krevet?
Telo mnogo lakše prati predvidiv raspored nego haotičan.
Ako jedan dan legnemo u 22 sata, drugi u ponoć, a treći u 2 ujutru, organizmu je teže da razvije stabilan obrazac.
Zbog toga se i prirodno buđenje može pomerati.
Sličan problem može nastati kada vikendom potpuno promenimo raspored u odnosu na radne dane.
Alarm ipak ima važnu ulogu
Iako telo može da nauči određeno vreme buđenja, alarm je i dalje veoma koristan.
Posebno kada smo neispavani, bolesni, pod stresom, promenimo vremensku zonu ili jednostavno nemamo stabilan raspored.
Drugim rečima, sposobnost da se probudimo pre alarma ne znači da nam alarm više nije potreban.
Kada buđenje pre alarma postaje problem?
Povremeno buđenje nekoliko minuta pre alarma potpuno je uobičajeno.
Međutim, ako se redovno budimo mnogo ranije nego što želimo i ne možemo ponovo da zaspimo, posebno ako se zbog toga tokom dana osećamo iscrpljeno, problem možda nije samo u navici.
Tada vredi obratiti pažnju na celokupan obrazac spavanja.
Na kraju, naše telo zaista ume da „pamti vreme“
Kada se svakog dana budimo približno u isto vreme, organizam može da se prilagodi tom ritmu.
Zato ponekad otvorimo oči nekoliko minuta pre nego što se oglasi alarm.
Nema tu nikakve misterije – naš unutrašnji biološki sat koristi svetlost, navike i druge signale iz svakodnevnog života kako bi predvideo kada je vreme za spavanje, a kada za buđenje.
A ono što je možda najzanimljivije jeste da se to može dogoditi čak i kada smo ubeđeni da smo toliko umorni da ćemo alarm morati da čujemo deset puta.