Connect with us

Saveti

Jedan običan dan bez telefona: Šta bi se prvo promenilo u našem ponašanju?

Objavljeno pre

,

Foto Izvor: Pexels / Pixabay

Zamislite da se jednog jutra probudite i shvatite da telefon jednostavno ne radi. Nema poruka, društvenih mreža, vesti, mejlova, navigacije, fotografisanja ni beskrajnog proveravanja ekrana.

Prvih nekoliko minuta verovatno biste pomislili da je problem privremen.

A onda biste počeli da primećujete koliko puta tokom jednog običnog dana posežemo za telefonom gotovo automatski.

Prva promena dogodila bi se već ujutru

Mnogi ljudi čim otvore oči posegnu za telefonom.

Umesto provere vremena ili gašenja alarma, često sledi pogled na poruke, obaveštenja i društvene mreže. Nekoliko minuta lako preraste u mnogo duže zadržavanje pred ekranom.

Bez telefona, jutro bi odjednom izgledalo praznije.

Ali upravo u tom praznom prostoru pojavila bi se mogućnost da dan počnemo sporije. Umesto tuđih objava i informacija, prvo bismo se susreli sa sopstvenim mislima i stvarnim zvucima oko sebe.

Više bismo primećivali ljude oko sebe

Telefon je promenio način na koji čekamo.

Red u prodavnici, čekanje autobusa, nekoliko minuta u kafiću ili sedenje na klupi često više nisu trenuci u kojima samo čekamo. To su prilike da pogledamo ekran.

Bez telefona, čekanje bi ponovo postalo deo dana.

Verovatno bismo češće pogledali oko sebe, primetili ljude, razgovarali sa nekim ili jednostavno pustili misli da lutaju.

Možda bismo čak otkrili koliko zanimljivih stvari promakne dok gledamo u ekran.

Razgovori bi mogli da budu drugačiji

Kada ljudi sede zajedno, telefon često ostaje na stolu ili u ruci čak i kada nema potrebe da se koristi.

Bez njega, pažnja bi bila usmerenija na osobu koja sedi preko puta.

Razgovori bi možda trajali duže, a pauze u razgovoru ne bi automatski značile da treba proveriti telefon.

Čak bi i obična kafa sa prijateljem mogla da dobije potpuno drugačiji ritam.

Grad bismo gledali drugim očima

Telefon je postao kamera, mapa, vodič i izvor informacija.

Bez njega bismo morali ponovo da koristimo ono što smo nekada radili bez razmišljanja – da pitamo nekoga za pravac, zapamtimo ulicu ili jednostavno istražujemo grad bez unapred određene rute.

To bi moglo da bude frustrirajuće, ali i zanimljivo.

Umesto da stalno gledamo mapu, počeli bismo više da obraćamo pažnju na nazive ulica, zgrade, prodavnice i orijentire.

Dosada bi se vratila u naš život

Možda bi upravo dosada bila najveća promena.

Danas je dovoljno nekoliko sekundi da otvorimo video, igricu ili društvenu mrežu. Čim nam pažnja padne, telefon je tu.

Bez njega, ostalo bi vreme u kojem se ne događa ništa posebno.

A upravo iz takvih trenutaka često nastaju ideje, sećanja i spontana razmišljanja.

Dok čekamo autobus, možda bismo smislili šta ćemo spremiti za večeru. Dok šetamo, možda bismo primetili neku novu ulicu. Dok sedimo sami, možda bismo se setili osobe koju dugo nismo pozvali.

Fotografisali bismo manje, ali možda pamtili više

Bez telefona ne bismo mogli da zabeležimo svaki zanimljiv prizor.

Ali to ne znači da bismo manje doživeli.

Naprotiv, možda bismo neke trenutke posmatrali duže upravo zato što ne razmišljamo o tome kako će izgledati na fotografiji ili objavi.

Sunset bi jednostavno bio zalazak sunca, a ne sadržaj koji treba podeliti.

Najteži deo verovatno ne bi bio prvi sat

Prvih nekoliko sati možda bi bilo najneobičnije jer bismo stalno očekivali da nešto proverimo.

Kasnije bi se javio drugačiji osećaj – shvatili bismo koliko je telefon bio prisutan u gotovo svakom malom delu dana.

Upravo tada bi mnogi verovatno primetili da telefon ne koristimo samo kada nam je potreban. Često ga koristimo kada nam je dosadno, kada želimo da izbegnemo tišinu ili kada nam je potrebna kratka distrakcija.

Dan bez telefona ne bi bio povratak u prošlost

Naravno, teško je zamisliti savremeni život bez telefona. Potreban nam je za posao, komunikaciju, informacije i mnoge praktične stvari.

Poenta nije u tome da bi život bez telefona bio bolji.

Ali jedan dan bez ekrana mogao bi da pokaže koliko je naš odnos prema tehnologiji postao automatski.

Možda bismo tog dana shvatili da telefon nije problem sam po sebi. Problem nastaje onda kada više ne primećujemo koliko često ga uzimamo u ruke bez stvarnog razloga.

A kada bismo ga ponovo uključili, možda bismo ga koristili malo drugačije.

Ne manje zato što moramo, već svesnije zato što možemo.

Pročitaj još

Lepa&Zdrava

MNOGI OVO RADE SVAKOG DANA, A NE ZNAJU ŠTA ZAPRAVO ZNAČI: Zašto ponavljamo iste radnje gotovo automatski?

Objavljeno pre

,

Objavio:

Da li voda pred spavanje utiče na zdravlje bubrega kod žena

Otključate telefon čim se probudite. Proverite poruke. Stavite kafu. Sednete na isto mesto. Otvorite istu aplikaciju kada vam postane dosadno.

Mnoge od tih radnji radimo gotovo automatski.

Psiholozi navike opisuju kao ponašanja koja se kroz ponavljanje toliko učvrste da postaju relativno automatska i vezana za određene situacije.

Zašto mozak voli rutinu?

Kada određenu radnju ponavljamo u sličnom kontekstu, ona zahteva sve manje svesnog razmišljanja.

Psihološkinja Wendy Wood objašnjava da veliki deo našeg ponašanja oblikuju automatske rutine povezane sa kontekstom, a ne samo sa našim trenutnim namerama.

To znači da ponekad ne proveravamo telefon zato što smo svesno odlučili da to želimo. Jednostavno smo navikli da to uradimo u određenom trenutku.

Zato je neke navike teško promeniti

Ako pokušavate da promenite naviku, nije dovoljno samo reći sebi „od sada ovo neću raditi“.

Okruženje može imati veliku ulogu. Ako je određena radnja godinama povezana sa istim mestom, vremenom ili situacijom, promena tog konteksta može pomoći da se promeni i ponašanje.

Zato sledeći put kada uhvatite sebe kako automatski radite nešto što ponavljate svakog dana, zastanite na trenutak.

Možda nije stvar u tome da ste odlučili da to uradite.

Možda je jednostavno postala — navika.

Pročitaj još

Lepa&Zdrava

Zašto stalno proveravamo ko je video našu objavu? Psiholozi objašnjavaju šta se krije iza te neodoljive potrebe

Objavljeno pre

,

Objavio:

technology, smartphone, telephone, touchscreen, screen, display, computer, social media, mobile, digital, network, blue computer, blue technology, blue laptop, blue phone, blue mobile, blue facebook, blue network, blue digital, blue social, blue smartphone, blue media, blue telephone, social media, social media, social media, social media, social media

Objavili ste fotografiju, video ili priču i rekli sebi da nećete proveravati ko je pogledao. A onda ste, samo nekoliko minuta kasnije, ipak otvorili listu pregleda.

Ako vam se ovo dešava često, niste jedini. Potreba da proverimo ko je video naš sadržaj ima mnogo više veze sa psihologijom nego sa običnom radoznalošću.

Mozak ne voli neizvesnost

Kada ne znamo ko je pogledao našu objavu, ostaje mali prostor za nagađanje. Da li je video neko ko nam se dopada? Bivši partner? Osoba od koje očekujemo reakciju? Prijatelj koji se nije javio?

Upravo ta neizvesnost može da nas navede da ponovo proverimo aplikaciju.

Važna nam je društvena potvrda

Ljudi prirodno obraćaju pažnju na to kako ih drugi vide i doživljavaju. Na društvenim mrežama je taj proces postao još vidljiviji, jer se reakcije drugih često pretvaraju u brojke, preglede, lajkove i komentare.

Zato nam ponekad nije dovoljno da znamo da je objava uspešna — želimo da znamo ko je tačno bio među ljudima koji su je videli.

A onda se pojavi „ona“ osoba

Situacija postaje još zanimljivija kada među pregledima ugledamo ime osobe koja nam je važna.

Jedan pogled na ekran može pokrenuti čitav niz pitanja: Zašto je pogledao? Zašto nije reagovao? Šta je pomislio? Da li će se javiti?

Problem je što lista pregleda uglavnom ne može da nam pruži odgovor na ta pitanja.

Zato sledeći put kada otvorite listu pregleda po peti put…

…setite se da možda zapravo ne tražite samo ime. Tražite informaciju o tome kako vas drugi doživljavaju.

I upravo je zbog toga jedna mala lista imena na ekranu mnogo zanimljivija našem mozgu nego što bi na prvi pogled trebalo da bude.

Pročitaj još

Lepa&Zdrava

DETE IDE NA EKSKURZIJU? Ovo roditelji najčešće zaborave da spakuju, a može da zatreba već prvog dana

Objavljeno pre

,

Objavio:

A diverse group of friends hiking together on a sunny day in the forest, capturing unity and adventure.

Spisak za ekskurziju obično počinje garderobom, četkicom za zube i punjačem za telefon. Ipak, postoje sitnice koje se lako zaborave, a detetu mogu napraviti problem čim krene put.

Pakovanje deteta za ekskurziju često izgleda jednostavno sve dok ne počnete da razmišljate o tome šta će mu zaista biti potrebno tokom nekoliko dana van kuće.

Školska pravila predviđaju da roditelji pre putovanja treba da dobiju informacije o vremenu odlaska, trajanju puta, smeštaju, ishrani, zdravstvenoj zaštiti, komunikaciji sa decom i drugim važnim detaljima.

Ipak, neke praktične stvari lako promaknu.

1. Rezervna garderoba u rancu

Jedna od najkorisnijih stvari nije u velikom koferu, već u malom rancu koji dete nosi sa sobom.

Majica za presvlačenje, rezervne čarape, donji veš i lagana dukserica mogu biti od velike pomoći ako se nešto prospe, pokvasi ili ako temperatura tokom puta padne.

2. Kesa za prljavu ili mokru odeću

Ovo je sitnica koju deca gotovo redovno zaborave.

Jedna ili dve obične kese mogu da posluže za mokru obuću, prljav veš ili garderobu koja više ne može nazad u kofer zajedno sa čistim stvarima.

3. Flašica za vodu

Tokom višesatnog putovanja i obilaska znamenitosti dete može lako da zaboravi da pije dovoljno tečnosti.

Flašica koja može da se dopuni praktičnija je od toga da dete stalno kupuje vodu.

4. Kabanica ili jakna koja štiti od kiše

Roditelji često pogledaju vremensku prognozu za mesto polaska, ali zaborave da se vreme može promeniti tokom dana ili da destinacija može imati drugačije uslove.

Zato je lagana kabanica ili vodootporna jakna jedan od korisnijih komada opreme.

5. Lekovi koje dete redovno koristi

Ako dete ima terapiju koju inače koristi, roditelji treba unapred da obaveste školu i nastavnike o svemu što je važno za njegovo zdravlje.

Pravilnik predviđa da se u pripremi ekskurzije prikupljaju relevantne informacije o zdravstvenom i psihofizičkom stanju učenika. Za putovanja duža od dva dana propisano je i dostavljanje odgovarajućih zdravstvenih podataka.

6. Dokumenta i novac

Pre polaska proverite šta je škola tražila od dokumentacije.

Detetu ne treba davati veliku količinu novca. Mnogo je praktičnije unapred odrediti koliko džeparca nosi i gde će ga držati.

7. Punjač nije dovoljan ako nema ko da ga koristi

Telefon, punjač i eventualno power bank mogu biti korisni, ali dete treba da zna da bateriju ne troši nepotrebno tokom puta.

Posebno je važno da telefon bude napunjen pre polaska.

8. Udobna obuća

Nova obuća nije dobar izbor za višednevnu ekskurziju.

Dete bi trebalo da ponese obuću u kojoj može bez problema da hoda nekoliko sati, naročito ako program uključuje obilazak grada, muzeja ili izlete u prirodi.

Najvažnije je ne preterati

Dobar kofer nije onaj koji je najpuniji, već onaj u kojem dete može samo da pronađe ono što mu treba.

Pravilnik za ekskurzije upravo predviđa da se učenici unapred upoznaju sa mestom putovanja, načinom prevoza, uslovima boravka i pravilima ponašanja, dok škola roditeljima treba da pruži informacije važne za pripremu deteta.

Zato je najbolji spisak jednostavan: garderoba prema vremenu, udobna obuća, osnovna higijena, potrebna dokumentacija, lekovi ako ih dete koristi i mali ranac sa stvarima koje mogu zatrebati tokom samog puta.

Pročitaj još

U Trendu