Connect with us

Zdravlje

Kako je žena iz Britanije ostvarila majčinstvo uz vantelesnu oplodnju u pedesetim

Inspirativna priča Keli Klark o kasnom majčinstvu, izazovima i prednostima vantelesne oplodnje posle 50. godine

Objavljeno pre

,

Foto Izvor: Pexels / Anna Shvets

Inspirativna priča Keli Klark o kasnom majčinstvu, izazovima i prednostima vantelesne oplodnje posle 50. godine

Keli Klark iz Velike Britanije odlučila je da postane majka sa 50 godina, iako su joj mnogi govorili da je za to prekasno. Otputovala je u Atinu, gde je prošla kroz proces vantelesne oplodnje koristeći doniranu jajnu ćeliju i spermu. Iako su lekari smatrali da je previše stara za trudnoću, Keli je bila uporna i danas, sa 55 godina, uživa u ulozi majke petogodišnje devojčice. Ova odluka joj je, kako sama kaže, donela najlepše dane u životu.

Pre nego što je postala majka, Keli je radila kao stjuardesa i na rukovodećim pozicijama na aerodromu. Pandemija je promenila njen život, ostala je bez posla i živela od socijalne pomoći pre nego što se prekvalifikovala za instruktorku plivanja. To je nije zaustavilo da ispuni svoju najveću želju. VTO postupak u Grčkoj koštao ju je nešto manje od 3.500 evra, uključujući letove i smeštaj. Lekari su joj savetovali upotrebu donirane jajne ćelije zbog manjeg rizika po zdravlje.

Keli je izabrala anonimnog donora sperme, želeći da sama donosi sve odluke u vezi sa vaspitanjem deteta. Iako su je britanski lekari nazivali „gerijatrijskim slučajem“, ona ističe da je tada bila u sjajnoj formi i bez zdravstvenih problema. Njene reči su: „Nije od moje jajne ćelije, ali je moja. Ja sam je nosila i bez mene ne bi bila ovde“.

Biti starija i samohrana majka ima svoje izazove, ali Keli smatra da joj životno iskustvo daje prednost u roditeljstvu. Kaže: „Odradila sam svoje – izlazila sam, putovala, plivala sa ajkulama. Sada mogu sve to da podelim sa ćerkom kroz fotografije. Ne žalim za prošlim vremenima i ne treba mi dadilja, jer sada živim svoj najbolji život sa njom“.

Naučna istraživanja pokazuju da šanse za uspeh vantelesne oplodnje opadaju sa godinama. Italijanska studija na 1.774 žene pokazala je da se nakon 49. godine mogućnost uspešne trudnoće značajno smanjuje, čak i kod donirane jajne ćelije, a rizik od pobačaja je dvostruko veći nego kod žena između 35 i 40 godina. Ipak, podaci iz Velike Britanije pokazuju da je u poslednjih deset godina broj žena u pedesetim koje koriste VTO sa doniranim jajnim ćelijama porastao za 67%. Keli Klark je kroz trudnoću prošla bez ozbiljnih komplikacija – imala je samo migrene, oticanje zglobova i neobičnu želju za jagodama i ananasom.

Trenutno Keli radi kao asistentkinja u nastavi u istoj školi koju pohađa njena ćerka, uspešno usklađujući posao i porodične obaveze. Neposredno pre prvog rođendana ćerke otplatila je hipoteku, želeći da obezbedi stabilnost za porodicu. Njena ćerka je radoznala, pametna i voli da čita i piše.

Keli ohrabruje žene koje razmišljaju o kasnijem majčinstvu: „Ako razmišljate o tome, preporučujem vam 100 odsto. Kajaćete se ako ne probate. Na kraju krajeva, stari ste onoliko koliko se osećate starim“.

Za tačnu dijagnozu i savet obratite se lekaru.

Pročitaj još

Lepa&Zdrava

Više ne važi pravilo 120/80: Evo koliki krvni pritisak se smatra normalnim u odnosu na godine

Objavljeno pre

,

Objavio:

Mnogi i dalje veruju da je vrednost 120/80 mmHg jedini pokazatelj zdravog krvnog pritiska. Međutim, stručnjaci upozoravaju da ta brojka predstavlja idealnu vrednost, ali ne i jedinu koja se smatra normalnom. Sa godinama se menjaju krvni sudovi i organizam, pa se razlikuju i referentne vrednosti krvnog pritiska.

Da li je 120/80 jedina normalna vrednost?

Iako se godinama upravo 120/80 navodio kao „zlatni standard“, lekari danas ističu da procena krvnog pritiska zavisi od više faktora, među kojima su godine, opšte zdravstveno stanje i prisustvo drugih bolesti.

Zbog prirodnih promena u elastičnosti krvnih sudova, vrednosti koje su uobičajene kod osobe od 25 godina nisu iste kao kod osobe starije od 60 godina.

Orijentacione vrednosti krvnog pritiska prema godinama

Prema stručnim smernicama, prosečne vrednosti mogu izgledati ovako:

  • 20–30 godina: oko 120/75 do 125/80 mmHg
  • 30–40 godina: oko 125/80 do 130/85 mmHg
  • 40–50 godina: oko 130/85 do 135/85 mmHg
  • 50–60 godina: oko 135/85 do 140/90 mmHg
  • Stariji od 60 godina: do 140/90 mmHg, uz redovne lekarske kontrole.

Važno je naglasiti da ove vrednosti predstavljaju orijentir i ne mogu same po sebi da potvrde ili isključe dijagnozu. Jedno pojedinačno merenje nije dovoljno za procenu zdravstvenog stanja.

Različite preporuke Evrope i Amerike

Evropske i američke smernice razlikuju se kada je reč o granici za povišen krvni pritisak.

Američke preporuke, koje su uvedene 2017. godine, smatraju da hipertenzija prvog stepena počinje već pri vrednostima od 130–139/80–89 mmHg, dok evropski stručnjaci u tim slučajevima prvenstveno preporučuju promenu životnih navika, a ne odmah uvođenje terapije.

Prema objašnjenju interniste, kardiologa i kliničkog hipertenziologa prof. dr Vesne Stojanov, vrednosti 140/90 mmHg i više uglavnom zahtevaju lečenje koje podrazumeva kombinaciju promena životnog stila i, po potrebi, terapije lekovima.

Zašto je hipertenzija opasna?

Povišen krvni pritisak često ne izaziva nikakve simptome, zbog čega ga nazivaju i „tihim ubicom“. U velikom broju slučajeva uzrok nije moguće precizno utvrditi, a bolest može godinama napredovati neprimećeno.

Kada se simptomi ipak pojave, najčešće uključuju:

  • glavobolju, posebno u predelu potiljka,
  • zujanje u ušima,
  • svetlucanje ili smetnje pred očima,
  • osećaj pritiska ili bola u grudima.

Prema dostupnim podacima, nelečena hipertenzija značajno povećava rizik od moždanog udara, dok Svetska zdravstvena organizacija upozorava da veliki broj ljudi ni ne zna da ima povišen krvni pritisak.

Kako pravilno izmeriti krvni pritisak?

Da bi rezultati bili što pouzdaniji, preporučuje se da pritisak merite:

  • ujutru pre prve kafe i uveče,
  • nakon najmanje pet minuta odmora u sedećem položaju,
  • nekoliko dana uzastopno u približno isto vreme.

Lekari savetuju da se vodi dnevnik merenja tokom sedam dana, jer prosečne vrednosti daju mnogo realniju sliku od jednog slučajnog merenja.

Napomena: Ovaj tekst je informativnog karaktera i ne može zameniti pregled lekara. Ukoliko su vrednosti krvnog pritiska duže vreme povišene ili imate tegobe, obavezno se obratite svom izabranom lekaru ili kardiologu.

Pročitaj još

Zdravlje

Preskakanje srca pred spavanje: Uzroci, simptomi i kada potražiti pomoć

Nepravilan rad srca uveče često nije opasan, ali postoje situacije kada je savet lekara neophodan

Objavljeno pre

,

Objavio:

Nepravilan rad srca uveče često nije opasan, ali postoje situacije kada je savet lekara neophodan

Mnoge žene primećuju da im srce ponekad „preskoči“ ili počne snažno da kuca baš kada legnu da se odmore. Ovaj osećaj, poznat kao palpitacije, može izazvati nelagodnost ili zabrinutost, naročito ako se javlja iznenada ili često. Srčane nepravilnosti su veoma česte i u većini slučajeva nisu opasne, ali je važno prepoznati kada je vreme da se obratite lekaru.

Zašto su palpitacije češće pred spavanje? Često se dešava da žene postanu svesne „preskakanja“ srca tek kada uveče legnu i opuste se. Tokom dana, svakodnevne obaveze skreću pažnju sa otkucaja srca, dok u miru i tišini noći svaki otkucaj postaje izraženiji. Položaj tela pri ležanju, posebno na levom boku, može doprineti da srčani rad zvuči još jače. Umor, stres ili anksioznost takođe mogu pojačati osećaj nepravilnih otkucaja.

Najčešći uzroci preskakanja srca kod zdravih žena su ekstrasistole, odnosno prevremeni otkucaji srca. Oni izazivaju kratak zastoj i zatim snažniji otkucaj. Ekstrasistole su sasvim normalne i povremeno ih ima gotovo svaka osoba, iako ih ne opažaju svi. Okidači mogu biti povišen stres, previše kofeina, alkohol, pušenje, nedostatak sna, fizički ili psihički napor. Dehidratacija i poremećaji nivoa minerala, posebno kalijuma i magnezijuma, takođe doprinose pojavi ovih otkucaja. Neki lekovi, kao što su sprejevi za nos ili inhalacioni preparati, mogu izazvati slične simptome.

Postoji i veza između želuca i srčanih preskoka. Obilan obrok, nadimanje ili gastroezofagealni refluks (GERB) mogu pojačati osećaj preskakanja srca, naročito ako legnete odmah nakon jela. U tim situacijama pritisak u grudima i nadražaj nerava čine da su nepravilni otkucaji izraženiji, ali nisu opasni. Zbog toga se preporučuje večera nekoliko sati pre spavanja i laganija hrana.

Ipak, postoje situacije kada preskakanje srca ne treba ignorisati. Ako se javlja često, traje duže ili je praćeno bolom u grudima, otežanim disanjem, vrtoglavicom ili gubitkom svesti, neophodno je što pre posetiti lekara. Takođe, ukoliko preskakanje srca izaziva snažnu nelagodu ili zabrinutost, nije loše zakazati kardiološki pregled.

Dr Peter Aziz, kardiolog, naglašava: “Palpitacije su osećaj da srce lupa jače ili brže nego što je uobičajeno. Neki ljudi ih opisuju kao lepršanje, snažan udarac ili osećaj da je srce preskočilo jedan otkucaj.” On dodaje: “Ove tegobe često nisu znak ozbiljne bolesti, ali je važno obratiti pažnju na simptome koji ih prate, jer ponekad mogu ukazivati na poremećaj srčanog ritma.”

Kako možete sebi pomoći? Da biste smanjili rizik od nepravilnih otkucaja, ograničite unos kofeina i alkohola, izbegavajte pušenje, vodite računa o unosu tečnosti i minerala. Primenjujte tehnike opuštanja za smanjenje stresa, redovno spavajte i budite fizički aktivni. Ako imate problema sa želucem, večerajte ranije i birajte lakšu hranu.

U zaključku, povremeno preskakanje srca najčešće nije razlog za brigu. Međutim, ukoliko se simptomi učestalo ponavljaju ili pogoršavaju, posetite lekara – ne pokušavajte sami da postavite dijagnozu. Pravovremeni savet stručnjaka je najvažniji za vaše zdravlje.

Pročitaj još

Zdravlje

Šta se dešava sa ženskim telom kada izbacite dodat šećer na 30 dana

Prve promene stižu već nakon nedelju dana, uključuju više energije, bolji fokus i promene na koži

Objavljeno pre

,

Objavio:

Prve promene stižu već nakon nedelju dana, uključuju više energije, bolji fokus i promene na koži

Sve više žena razmišlja o tome kako bi njihov organizam reagovao ako na mesec dana potpuno izbace dodat šećer iz ishrane. S obzirom na to da je dodat šećer prisutan u brojnim svakodnevnim namirnicama – od gaziranih pića, slatkiša pa do hleba i industrijskih proizvoda – odluka o njegovom izbacivanju može delovati kao pravi izazov. Međutim, mnoge žene koje su napravile ovaj korak već tokom prve nedelje prijavljuju da se osećaju energičnije, imaju bolju koncentraciju i primećuju promene na koži.

Stručnjaci napominju da nagle promene nivoa šećera u krvi utiču na energiju tokom dana. Prilikom izbacivanja dodatog šećera, telo prolazi kroz period navikavanja, što može dovesti do pojačane želje za slatkišima i promena u raspoloženju u prvim danima. Ove reakcije su privremene, a već nakon sedam dana većina žena navodi da im je energija stabilnija i da manje posežu za grickalicama između obroka.

Osim što regulišu energiju, mnoge žene prijavljuju i poboljšan fokus. Nestaju iznenadni padovi energije koji obično prate obroke bogate šećerom, pa svakodnevne obaveze postaju lakše za obavljanje. Kod osoba sklonih aknama ili upalama, koža može postati čistija i manje sklona crvenilu, mada ove promene zavise od pojedinačnih navika i celokupnog načina života.

Tokom ovog perioda, ukus hrane se menja – proizvodi koji su ranije delovali samo blago slatko sada mogu biti previše slatki, dok prirodno slatke namirnice, poput voća, postaju znatno ukusnije. Važno je napomenuti da izbacivanje dodatog šećera ne znači eliminaciju svih ugljenih hidrata – voće, povrće i integralne žitarice ostaju deo uravnotežene ishrane. Stručnjaci savetuju pažljivo čitanje deklaracija i izbor hrane bez dodavanja šećera.

Nutricionista dr Milena Jovanović ističe: “Prvih nekoliko dana mogu biti izazovni zbog navike, ali već nakon desetak dana telo se prilagođava. Mnoge žene tada prijavljuju više energije, bolji san i stabilnije raspoloženje. Na kraju meseca, često se menja celokupni odnos prema hrani.”

Za žene koje žele da smanje unos šećera, preporuka je da to rade postepeno – zamenite gazirane napitke i slatkiše voćem ili orašastim plodovima, obroke pripremajte kod kuće kako biste lakše kontrolisali sastojke, a posebnu pažnju obratite na skrivene izvore šećera u gotovim jelima i sosovima. Slušajte reakcije svog tela i, ukoliko primetite neobične simptome, konsultujte se sa lekarom. Za tačnu dijagnozu i dalji savet, obavezno potražite mišljenje stručnjaka.

Pročitaj još

U Trendu