Connect with us

Srbija

PRESS.RS ISTRAŽUJE: MRTVIMA SKIDALI ZLATO, ALI TU NIJE KRAJ! Iz grobova nestajale harmonike, medalje i stvari zbog kojih su porodice zanemele

Published

on

Foto: Pixabay.com

Vest da je uhapšena grupa osumnjičena za skrnavljenje grobova na Mokroluškom groblju u Beogradu ponovo je otvorila pitanje jednog od najmračnijih oblika krađe. Meta lopova nisu kuće, stanovi ili prodavnice, već grobnice i predmeti ostavljeni uz preminule.

Krađa nakita sa pokojnika na Mokroluškom groblju u Beogradu šokirala je javnost, ali ovo nije prvi put da se pojavljuju priče o bizarnim krađama iz grobova. Kroz godine su zabeleženi i prepričavani slučajevi u kojima su nestajali predmeti koji za porodice nisu imali samo novčanu, već ogromnu emotivnu vrednost. Press.rs je istraživao koje su to najbizarnije pljačke grobova i šta je to što je odneto od pokojnika.

Jedna od najneobičnijih priča vezuje se za harmoniku koja je, prema tvrdnjama porodice, sahranjena zajedno sa čovekom koji je ceo život proveo svirajući. Porodica je posle smrti bliske osobe doživela novi šok kada je kasnije ugledala istu takvu harmoniku kod poznanika.

Tvrdili su da je reč o instrumentu koji je pripadao pokojniku, dok je čovek kod koga se harmonika našla morao da objašnjava da ju je kupio na pijaci i da nije znao njeno poreklo. Slučaj je ostao upamćen kao primer koliko predmeti ostavljeni uz preminule mogu imati sasvim drugačiju vrednost za porodicu nego za one koji ih ukradu.

Sa grobalja su tokom godina nestajale burme, satovi, zlatni lančići, ali i predmeti koji nemaju veliku tržišnu cenu: fotografije, ukrasi, figure, pa čak i stvari koje su porodice ostavljale jer su predstavljale deo života pokojnika.

Stručnjaci ističu da ovakve krađe posebno pogađaju porodice jer ne predstavljaju samo materijalni gubitak, već i narušavanje uspomene na one koji više nisu među živima.

Foto Izvor: Pink.rs

RUČNI SAT – ukrali vreme koje je za porodicu stalo

Među predmetima koji su nestajali iz grobova posebno mesto zauzimaju ručni satovi. Lopovima je to često samo komad metala koji mogu da preprodaju, ali za porodicu takav predmet ima sasvim drugačije značenje.

Sat koji je neko nosio godinama, možda svakog dana na poslu, porodičnim okupljanjima i važnim trenucima, postaje uspomena na čitav jedan život. Zbog toga krađa takvog predmeta ne boli samo zbog njegove vrednosti, već zbog osećaja da je neko ukrao deo sećanja na pokojnika.

ŠAHOVSKA GARNITURA – poslednja partija koju su lopovi prekinuli

Posebno neobične su priče o nestanku predmeta koji gotovo da nemaju tržišnu vrednost. Među njima su i šahovske garniture koje su porodice ostavljale ljudima kojima je ova igra bila velika ljubav.

Za nekoga je to bila samo kutija sa figurama, ali za porodicu uspomena na bezbroj odigranih partija, prijateljstva i navike po kojima su pamtili pokojnika.

ŠTAP SA POSEBNOM DRŠKOM – odneli predmet po kome su ga svi prepoznavali

Na meti kradljivaca nalazili su se i lični predmeti poput ukrasnih štapova za hodanje, posebno ako su bili starinski, ručno rađeni ili sa detaljima koji deluju vredno.

Međutim, za najbliže takav štap često nije bio običan predmet. Bio je deo nečijeg identiteta, nešto po čemu su ga komšije, prijatelji i porodica pamtili.

MEDALJE I VOJNA ODLIKOVANJA – ukrali uspomene na čast i život

Jedan od najpotresnijih primera su krađe medalja i vojnih odlikovanja. Iako ih lopovi mogu posmatrati samo kao predmet za prodaju ili kolekciju, za porodicu ona predstavljaju godine službe, odricanja i trenutke kojima se pokojnik ponosio.

Nestanak takvih stvari porodice često doživljavaju kao gubitak dela porodične istorije.

MOBILNI TELEFON – poslednje fotografije i poruke završile kao plen

U novije vreme među predmetima koji se ostavljaju uz pokojnike pojavili su se i mobilni telefoni. Za lopove oni mogu predstavljati brzu zaradu, ali za porodicu često čuvaju nešto mnogo važnije.

Fotografije, poruke i uspomene pretvaraju običan uređaj u ličnu arhivu jednog života. Zato krađa telefona iz groba mnogima deluje kao da je neko odneo i poslednje sačuvane trenutke sa osobom koje više nema.

Šteta se ne meri samo novcem

Kriminolozi objašnjavaju da krađe sa grobnih mesta kod ljudi izazivaju mnogo snažniju reakciju od drugih imovinskih krivičnih dela, jer se ne doživljavaju samo kroz vrednost ukradenih stvari.

– Kada neko ukrade sat, burmu ili predmet koji je pripadao pokojniku, šteta se ne meri samo novcem. Za porodicu su to uspomene i simbol veze sa osobom koju su izgubili. Zato ovakvi slučajevi izazivaju poseban bes i osudu javnosti – objašnjava sagovornik za Press.rs.

Kako dodaje, počinioci najčešće razmišljaju o brzoj zaradi i predmet vide samo kao robu koju mogu da prodaju.

– Kod ovakvih dela posebno šokira odsustvo poštovanja prema mestu i okolnostima. Groblja se u svim kulturama doživljavaju kao prostor mira i sećanja, pa njihovo skrnavljenje izaziva osećaj nesigurnosti i povrede mnogo šire od same krađe – navodi naš sagovornik.

Pročitaj još
Click to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Srbija

Premijer Đuro Macut posetio Institut za kardiovaskularne bolesti Dedinje u Beogradu

Macut razgovarao sa rukovodstvom i mladim lekarima, uručen mu priznanje za doprinos razvoju ustanove

Published

on

By

Macut razgovarao sa rukovodstvom i mladim lekarima, uručen mu priznanje za doprinos razvoju ustanove

Predsednik Vlade Srbije prof. dr Đuro Macut posetio je danas Institut za kardiovaskularne bolesti ‘Dedinje’ u Beogradu, gde je održao radni sastanak sa direktorom instituta prof. dr Milovanom Bojićem, saopšteno je iz zvaničnih izvora. Nakon sastanka, Macut je razgovarao sa mladim lekarima koji su završili školu interne edukacije na Institutu, kao i sa onima koji će nastaviti stručno usavršavanje u Kini.

Tokom posete, premijer je obišao više odeljenja, uključujući Preoperativno odeljenje, Hibridnu salu, Odeljenje transfuzije, laboratoriju, telemetriju, vaskularno odeljenje, kao i odeljenja za rehabilitaciju i kardiološku rehabilitaciju.

U saopštenju Instituta potvrđeno je da je prof. dr Đuro Macut tom prilikom primio povelju kao priznanje za izuzetan doprinos radu i razvoju ove specijalizovane medicinske ustanove.

“Podrška mladim lekarima i unapređenje kapaciteta Instituta ostaju prioriteti zdravstvene politike”, naglašeno je u zvaničnoj izjavi tokom posete.

Pročitaj još

Srbija

TAJNA MANASTIRA KOD POŽAREVCA KOJA VEKOVIMA INTRIGIRA SRBIJU! Predanje o nevinoj Jelici i relikviji koja je nestala bez traga u ratu

Published

on

By

Na svega desetak kilometara od Požarevca nalazi se manastir Rukumija, jedna od najzagonetnijih srpskih svetinja. Njegovu istoriju vekovima prate legenda o tragično stradaloj Jelici, ali i priča o relikviji za koju se verovalo da je čuvana u manastiru sve do Prvog svetskog rata, kada joj se zauvek izgubio svaki trag.

Na putu od Požarevca ka Kostolcu, u blizini sela Bradarac, smešten je manastir Rukumija, svetinja Braničevske eparhije Srpske pravoslavne crkve čija istorija spaja narodna predanja, duhovnost i istorijske činjenice.

O poreklu ovog manastira i danas postoje brojne nedoumice, ali gotovo svi koji ga posećuju najpre čuju priču o Jelici, devojci čija je tragična sudbina ostala duboko utkana u narodnu tradiciju.

Legenda o Jelici koja je obeležila ovaj kraj

Narodno predanje, poznato i kroz pesmu “Bog nikom dužan ne ostaje”, govori o vlastelinskoj porodici u kojoj su braća Pavle i Radul neizmerno voleli svoju najmlađu sestru Jelicu. Ljubomorna Pavlova supruga, prema legendi, osmislila je strašnu prevaru kako bi je optužila za zločine koje nije počinila.

Nakon što je zaklala Pavlovog sokola i konja, a potom i sopstveno dete, krvave tragove podmetnula je Jelici. Pavle je poverovao optužbama i naredio da sestru vežu za repove konja i rastrgnu.

Predanje kaže da su na mestima gde su pali delovi njenog tela kasnije podignute četiri svetinje. Manastir Bradača vezuje se za mesto gde je pala njena brada, Rukumija za mesto gde je pala ruka, Sestroljin za oči, dok je na mestu gde je pao trup nastao manastir Zaova.

U unutrašnjosti Rukumije i danas se nalazi freska Svete Jelice, koja podseća na ovu potresnu priču koju stanovnici Braničeva prenose s kolena na koleno.

Relikvija kojoj se izgubio svaki trag

Jedna od najvećih misterija vezanih za Rukumiju odnosi se na relikviju za koju se verovalo da predstavlja upravo Jeličinu ruku.

Prema svedočenjima koja se prenose među monasima, relikvija je bila čuvana u posebnom drvenom kivotu u crkvi i bila je delimično okovana srebrom.

Međutim, tokom bugarske okupacije između 1914. i 1918. godine relikvija je nestala. Od tada nije pronađena, niti postoje pouzdani podaci šta se sa njom dogodilo.

U manastiru se danas čuvaju mošti prepodobnog Sinajita Martirija, za koga se vezuje najraniji period monaškog života u ovoj svetinji.

Foto Izvor: Ustupljene fotografije

Kada je nastala Rukumija?

Istoričari još nisu dali konačan odgovor na pitanje kada je podignut manastir. Postoji nekoliko teorija.

Prema jednoj, zadužbinu je podigao knez Lazar u 14. veku. Druga pretpostavlja da potiče iz vremena kraljeva Milutina ili Dragutina, dok treća njegove korene smešta čak u period rimske vladavine.

Poznato je da se selo Rukumija pominje u povelji kneza Lazara iz 1376. godine, ali tada nema pomena o samom manastiru. Prvi sigurni pisani tragovi o njemu pojavljuju se tek krajem 16. veka u turskim poreskim popisima, gde se navodi pod imenom Vrlište ili Varlište.

Rušenje i obnova kroz vekove

Prvi detaljniji opis manastira ostavio je Maksim Ratković 1733. godine. Tada je crkva bila posvećena Vaznesenju Gospodnjem, sazidana od kamena i pokrivena crepom, a u njoj se nalazio i grob Martirija Sinajita.

Tokom Prvog srpskog ustanka Turci su porušili manastir, koji je potom godinama bio zapušten.

Današnja crkva podignuta je 1825. godine zaslugom kneza Miloša Obrenovića i posvećena Svetom Nikolaju. Već naredne godine putopisac Joakim Vujić zapisao je da je upravo knez Miloš svojim sredstvima obnovio ovu svetinju.

Freske stradale u požaru

Crkvu je 1829. godine oslikao Moler Janja, ali današnje freske potiču iz kasnijeg perioda.

Novi živopis izradio je monah Naum Andrić 1971. godine u skladu sa pravilima pravoslavne ikonografije. Samo sedam godina kasnije, veliki požar ozbiljno je oštetio freske, zbog čega je 1994. godine sprovedena restauracija koju je izveo ruski freskopisac Aleksandar Točilov.

Ženski manastir više od sedam decenija

Od 1953. godine Rukumija funkcioniše kao ženski manastir. Prva igumanija bila je mati Angelina Ilić, koja je, prema dostupnim istorijskim podacima, dala veliki doprinos obnovi i razvoju ove svetinje.

I danas, manastir Rukumija privlači vernike, poklonike i ljubitelje istorije koji dolaze da obiđu mesto obavijeno legendama, ali i misterijama koje ni posle više vekova nisu dobile konačan odgovor.

Pročitaj još

Srbija

Policija u Beogradu uhapsila grupu zbog sumnje na krađu iz grobova na Mokroluškom groblju

Istraga je u toku, a prema policijskim izvorima među ukradenim predmetima su nakit, harmonike i medalje

Published

on

By

Istraga je u toku, a prema policijskim izvorima među ukradenim predmetima su nakit, harmonike i medalje

Policija je u Beogradu privela grupu osumnjičenih za krađu i skrnavljenje grobova na Mokroluškom groblju, saopšteno je iz policijskih izvora. Incident je prijavljen poslednjih dana, a među predmetima koji su nestali sa grobova nalaze se nakit, muzički instrumenti i lične uspomene pokojnika.

Prema navodima rodbine, sa više grobova su ukradeni predmeti koji imaju ne samo materijalnu, već i veliku emotivnu vrednost za porodice. U jednom od slučajeva, porodica je prijavila nestanak harmonike koja je sahranjena zajedno sa pokojnikom, dugogodišnjim muzičarem. Porodica je kasnije prepoznala instrument kod poznanika, što je dodatno izazvalo uznemirenost javnosti.

“Istraga je u toku i policija intenzivno radi na identifikaciji svih ukradenih predmeta i utvrđivanju okolnosti pod kojima su izvršene ove krađe”, izjavio je portparol Policijske uprave. Prema do sada prikupljenim informacijama, osim nakita, nestajali su i predmeti poput medalja i drugih ličnih stvari koje su sahranjene sa pokojnicima.

Nadležni apeluju na građane koji primete sumnjive aktivnosti na grobljima da odmah obaveste policiju. Ovakvi slučajevi izazivaju uznemirenost među porodicama i smatraju se jednim od najtežih oblika krađe zbog narušavanja dostojanstva preminulih i povređivanja osećanja njihovih bližnjih.

Pročitaj još

U Trendu