Connect with us

Fudbal

Uday Husein i strahovlada nad iračkim fudbalerima: Decenije torture zbog sportskih neuspeha

Abbas Rahim, Sharar Haydar i Saad Qais među žrtvama brutalnosti režima Udaya Huseina u reprezentaciji Iraka tokom 80-ih i 90-ih godina.

Objavljeno pre

,

Foto Izvor: Pixabay / Fernandozhiminaicela

Abbas Rahim, Sharar Haydar i Saad Qais među žrtvama brutalnosti režima Udaya Huseina u reprezentaciji Iraka tokom 80-ih i 90-ih godina.

Irački fudbal tokom vladavine Sadama Huseina i njegovog sina Udaya bio je mnogo više od sporta — postao je instrument represije koji je igračima donosio strah umesto slave. Dok Sadam nije smatrao fudbal ključnim političkim oružjem, njegov sin Uday, kao predsednik Olimpijskog komiteta i čelnik nacionalnog sporta, pretvorio ga je u polje neviđenih tortura.

Posebno su poznate decenije pod upravom Udaya Huseina, kada su porazi iračkih sportista kažnjavani batinama, zatvaranjem, pa čak i pretnjama amputacijom udova. Mnogi igrači su prošli kroz pakao zbog neuspeha na terenu. Abbas Rahim Zair, istaknuti reprezentativac Iraka sa 35 nastupa, javno je svedočio o užasnim posledicama promašenih šansi ili neuspeha na takmičenjima. Prvi put uhapšen je 1998. nakon tri poraza u četiri meča na Azijskom prvenstvu za mlade u Tajlandu — deset dana proveo je u tamnicama palate Al-Radwanija. Ponovo se našao iza rešetaka posle promašenog penala u azijskoj Ligi šampiona 2001. godine kada je Al Zawra ispao od Al Wahde iz UAE, a treći put zbog glasanja za nepoželjnu osobu pri izboru predsednika Komiteta. Abbas Rahim poginuo je u saobraćajnoj nesreći avgusta 2012.

Sharar Haydar, još jedan bivši internacionalac sa više od 40 nastupa za Irak, doživljavao je mučenja nakon svakog neuspeha tima. Posle poraza rezultatom 2:0 u Amanu bio je četiri puta mučen — “Zatvorili su nas, skidali do gola, vezivali za šipku i tukli metalnim šipkama po stopalima dok nam nisu lomili kosti”, svedočio je Haydar o torturi kojoj su prisustvovali ili lično učestvovali ljudi iz vrha režima. Haydar je preminuo od srčanog udara u Istanbulu avgusta 2021.

Saad Qais, kapiten kluba Al Shorta i reprezentativac od 1987. do 1993., ispričao je kako ga je povratak iz Azijske Kupa pobednika kupova protiv Köpetdag Asgabata iz Turkmenistana doveo do hapšenja i višemesečnih batinanja: “Naređeno mi je da se skinem do pojasa i ležim na podu; premlaćivali su me dok nisam pao u nesvest”.

Vrhunac pritiska bio je plasman Iraka na Svetsko prvenstvo u Meksiku 1986. godine — jedini nastup “Lavova Mesopotamije” na Mundijalu — ali ni tada nisu bili pošteđeni kazni nakon eliminacije bez pobede protiv Belgije, Paragvaja i domaćina Meksika. Ahmed Radhi kasnije se prisećao: “Ako bismo izgubili utakmicu, sve bi nas zaključavali ili šišali do glave; ponekad bi nas Uday lično udarao”.

Režim nije prezalazio ni pred čime — produžeci utakmica trajali su pola sata duže po potrebi vojske (1984), sudije su bile zastrašivane tokom samih mečeva kako bi armijski tim osvojio titulu nacionalne lige usred rata sa Iranom.

Ni pad režima nije odmah doneo olakšanje iračkom sportu: tokom protesta sunitskih zajednica aprila 2013., sedmorica fudbalera Karbale teško su povređena a trener Mohammad Abbas al-Jaboury preminuo nakon što ga je policijska jedinica SWAT pretukla palicama posle utakmice koju je Karbala izgubila od Al-Quwa Al-Jawiya rezultatom 2:4 uz deveti uzastopni poraz ekipe.

Zbog učestalih incidenata FIFA je ponovo zabranila održavanje međunarodnih prijateljskih utakmica na teritoriji Iraka između marta 2013 (poraz od Liberije 0:1) i juna 2017 (pobeda nad Jordanom 1:0). Za mnoge generacije igrača igranje fudbala bilo je više nalik osudi nego privilegiji.

Pročitaj još
Komentari

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Fudbal

Simon Vukčević: Jedini igrač Partizana sa brojem 1 na dresu, sada u novoj ulozi

Nekadašnji vezista Partizana Simon Vukčević ostao upamćen po neobičnom broju, a danas inspiraciju deli van fudbala.

Objavljeno pre

,

Objavio:

Simon Vukčević: Jedini igrač Partizana sa brojem 1 na dresu, sada u novoj ulozi

Nekadašnji vezista Partizana Simon Vukčević ostao upamćen po neobičnom broju, a danas inspiraciju deli van fudbala.

Simon Vukčević je ostao upisan u istoriji Partizana kao jedini igrač ovog kluba koji je nosio broj 1 na dresu iako nije bio golman. Ova nesvakidašnja situacija izdvaja ga među mnogim bivšim fudbalerima crno-belih. Njegova karijera u Partizanu obeležena je između 2003. i 2006. godine, kada je odigrao ukupno 52 utakmice i postigao 13 golova za tim iz Humske.

Put Simona Vukčevića kroz fudbalsku karijeru

Tokom svog boravka u Partizanu, Simon Vukčević pokazao je veliki talenat i borbenost na terenu. Iako su navijači navikli da broj 1 nose isključivo golmani, upravo je on napravio izuzetak koji se i danas prepričava među ljubiteljima fudbala. Zahvaljujući svom doprinosu ekipi, brzo je stekao prepoznatljivost kako među saigračima, tako i kod protivničkih timova.

Nakon što je napustio Partizan, put ga je odveo u ruski Saturn, gde se dalje razvijao kao igrač. Međutim, nije se tu zaustavio — sledeće stanice bile su Sporting iz Lisabona, engleski Blekburn Roversi, Karpati iz Ukrajine, zatim Vojvodina u Srbiji pa Levadijakos u Grčkoj. Osim toga igrao je i za Enosis sa Kipra i portugalski Šaves.

Zanimljivosti o broju 1 na dresu Partizana

Osim impresivne klupske biografije, ono što najviše privlači pažnju kada se spomene ime Simona Vukčevića jeste činjenica da niko osim njega nije poneo broj 1 na leđima kao igrač van golmanske pozicije. Zbog toga njegovo ime često figurira u pričama o zanimljivostima iz bogate istorije Partizana.

Kada je završavao karijeru, Simon Vukčević odlučio je da poslednje minute provede u Budućnosti iz Podgorice — klubu iz svog rodnog grada. Takođe, poznato je da danas više nije aktivan profesionalni sportista već se posvetio drugim životnim izazovima van terena.

Kontekst karijere i uticaj na mlađe generacije

Iako više ne nosi kopačke niti crno-beli dres sa brojem jedan, Simon Vukčević svojim primerom šalje važnu poruku svim mladim sportistima o tome koliko su upornost i autentičnost važne vrednosti na putu do uspeha. Njegov sportski put kroz klubove širom Evrope ostaje inspiracija mnogima koji sanjaju o velikoj karijeri.

Danas ga navijači pamte ne samo po majstorskim potezima već i po jedinstvenom mestu koje zauzima u istoriji Partizana.

Pročitaj još

Fudbal

Strahinja Pavlović propušta odlučujuće mečeve: Veliki udarac za Srbiju pred Ligu nacija

Zbog povrede Strahinja Pavlović neće igrati protiv Nemačke i Grčke, dok se Nikola Milenković vraća u odbranu Srbije.

Objavljeno pre

,

Objavio:

Strahinja Pavlović propušta odlučujuće mečeve: Veliki udarac za Srbiju pred Ligu nacija – Strahinja Pavlović Srbija povreda

Zbog povrede Strahinja Pavlović neće igrati protiv Nemačke i Grčke, dok se Nikola Milenković vraća u odbranu Srbije.

Strahinja Pavlović zbog povrede neće biti na raspolaganju fudbalskoj reprezentaciji Srbije za predstojeće ključne utakmice u Ligi nacija. Ova vest stigla je neposredno pred okupljanje tima, što predstavlja značajan udarac za selektora i saigrače. Povreda je sprečila Pavlovića da igra i poslednji klupski meč Milana protiv Đenove, koji je Milan dobio rezultatom 2:1.

S obzirom na to da su mečevi protiv Nemačke i Grčke od presudnog značaja za ambicije Srbije u aktuelnom ciklusu Lige nacija, izostanak jednog od najboljih defanzivaca iz prethodnog ciklusa dodatno komplikuje situaciju. Iako se Nikola Milenković vraća u startnu postavu, odbrana neće biti kompletna bez pouzdanog partnera iz zadnje linije.

Pavlovićeva povreda menja planove selektora Srbije

Povreda Strahinje Pavlovića pokvarila je planove stručnog štaba Srbije upravo kada se očekivalo da tim nastupi u najjačem sastavu. Prema informacijama koje stižu iz Italije, povreda nije dozvolila ni nastup za njegov klub tokom vikenda. Takođe, izostanak sa klupskog susreta bio je prvi signal ozbiljnosti situacije.

Kao rezultat toga, selektor sada mora brzo da pronađe novo rešenje za štoperski tandem. Iako će Nikola Milenković biti spreman da zauzme mesto u srcu odbrane, jasno je da će mu nedostajati standardni partner sa kojim ima najbolje razumevanje na terenu. U međuvremenu, ostatak ekipe moraće dodatno da zategne redove kako bi nadoknadio ovaj gubitak.

Ko može zameniti Strahinju Pavlovića protiv Nemačke i Grčke?

Osim toga, pitanje ko će zauzeti upražnjeno mesto u defanzivi otvara dodatnu dilemu pred duele sa ozbiljnim rivalima kao što su Nemačka i Grčka. U ovakvim okolnostima svaka greška može biti presudna za plasman Srbije u nastavku takmičenja. Selektor ima nekoliko opcija među mladim igračima, ali iskustvo koje donosi Strahinja Pavlović biće teško nadomestivo.

Na kraju, ostaje nada navijača da će ostatak tima uspeti da odgovori izazovu i izbori pozitivan rezultat u narednim utakmicama Lige nacija. Povreda jednog od ključnih defanzivaca svakako menja očekivanja javnosti i postavlja dodatni pritisak na one koji će dobiti priliku umesto njega.

Pročitaj još

Fudbal

Navijači Geteborga i Malmea zajedno protiv policije: Scena koja je iznenadila Švedsku

Navijačke grupe Geteborga i Malmea okupile su se prošlog vikenda u Geteborgu, udružene u pesmi protiv policije.

Objavljeno pre

,

Objavio:

Navijači Geteborga i Malmea zajedno protiv policije: Scena koja je iznenadila Švedsku

Navijačke grupe Geteborga i Malmea okupile su se prošlog vikenda u Geteborgu, udružene u pesmi protiv policije.

Navijači Geteborga i Malmea priredili su nesvakidašnju scenu tokom vikenda u Geteborgu, okupljajući se zajedno i pevajući protiv policije. Ovakav susret navijača dva najveća rivala na švedskoj fudbalskoj sceni retko se viđa, posebno jer se radi o klubovima čiji mečevi često prate incidenti i visoke tenzije. Iako je Švedska zemlja za koju mnogi smatraju da nema razvijenu navijačku kulturu, situacija na terenu pokazuje potpuno drugačiju sliku.

Neobičan trenutak: navijači rivala udruženi

Ovaj događaj iznenadio je mnoge ljubitelje fudbala. Umesto očekivanog sukoba između navijača Geteborga i Malmea, došlo je do njihovog zajedničkog okupljanja. Umesto napetosti, rivalstvo je nakratko zamenila pesma usmerena protiv prisutne policije. Zbog toga su društvene mreže preplavljene snimcima ove neobične scene, a mnogi komentarišu kako ovakav trenutak nije zabeležen na švedskim stadionima decenijama unazad. Pored toga, incidenti koji se inače dešavaju na derbijima ostali su po strani dok su navijači pokazali neočekivano jedinstvo pred organima reda.

Švedska navijačka scena jača nego što se misli

Iako javnost često potcenjuje snagu navijačkih grupa u Švedskoj, ovaj događaj potvrđuje da atmosfera na tamošnjim stadionima može biti veoma napeta. Štaviše, organizovane grupe postoje u gotovo svakom većem klubu, a najveći derbiji redovno donose uzbuđenje ali i povremene incidente. Međutim, ovakva saradnja među najvatrenijim pristalicama dva suprotstavljena tabora pokazuje posebnu dimenziju švedskog fudbala — ponekad čak ni veliko rivalstvo nije prepreka zajedničkoj akciji kada postoji zajednički motiv kao što je odnos prema policiji. Na kraju, događaj iz Geteborga ostaje upamćen kao jedan od najneobičnijih trenutaka u novijoj istoriji švedske fudbalske scene.

Pročitaj još

U Trendu