Connect with us

Fudbal

Bert Trautmann postao legenda Mančester sitija nakon turbulentne prošlosti u Drugom svetskom ratu

Nekadašnji nemački vojnik i ratni zarobljenik osvojio je srca engleske javnosti fantastičnim partijama na golu i istorijskom finalu FA kupa

Published

on

pexels-photo-12537022

Nekadašnji nemački vojnik i ratni zarobljenik osvojio je srca engleske javnosti fantastičnim partijama na golu i istorijskom finalu FA kupa

Bert Trautmann, nekadašnji nemački vojnik i ratni zarobljenik, upisao je svoje ime zlatnim slovima u istoriju Mančester sitija nakon što je, uprkos burnoj prošlosti, postao jedan od najcenjenijih golmana engleskog fudbala. Rođen u periodu posleratne nemaština, Trautmann je kao dete bio deo omladinske organizacije koja je promovisala nacističku ideologiju. Sa 17 godina dobrovoljno je pristupio nemačkoj vojsci tokom Drugog svetskog rata i služio kao padobranac na zapadnom frontu, gde je, od hiljadu vojnika u njegovoj jedinici, preživelo svega devedeset. Za vojnu službu odlikovan je sa pet medalja, a tokom povlačenja doživeo je eksploziju granate u blizini, ali nije ozbiljno povređen. Nakon trodnevnog zarobljeništva pod ruševinama tokom bitke kod Ardena, uspeo je da pobegne, ali je kasnije uhvaćen i završio je kao ratni zarobljenik u logoru u Eseksu, a potom i u Engleskoj.

Tokom boravka u logoru, Trautmann je prvi put stao na gol, gde su ga refleksi i atletska građa odmah izdvojili. Dve godine kasnije potpisao je za St Helens Town, a ubrzo su ga zapazili i veći engleski klubovi, poput Arsenala i Mančester junajteda. Ipak, Mančester siti ga je doveo 1949. godine, što je izazvalo buru u javnosti. Pripadnici jevrejske zajednice protestovali su zbog dolaska nemačkog golmana, a sa tribina su se često čule pogrde. Ključan trenutak u smirivanju tenzija bio je javni apel Erika Vestvuda, predstavnika jevrejske zajednice, koji je istakao: “Ne možemo kazniti jednog Nemca za ono što je učinila cela država”. Trautmann je radom i izuzetnim partijama osvojio poštovanje navijača.

Tokom dvadeset godina u Mančester sitiju, Trautmann je branio na 545 utakmica, a 1956. godine proglašen je za fudbalera godine po izboru Asocijacije fudbalskih pisaca. Ušao je i u najbolji tim godine 1964, rame uz rame sa fudbalskim veličinama poput Bobija Čarltona. Najveći trenutak njegove karijere dogodio se u finalu FA kupa protiv Birmingema, kada je, pri vođstvu od 3:1, nasrnuo na nisku loptu i sudario se sa kolenom protivničkog igrača. Iako je bio vidno uzdrman, Trautmann je završio meč i sa nekoliko ključnih intervencija obezbedio trofej svom timu. Tek tri dana kasnije, snimak je pokazao da je tokom utakmice igrao sa slomljenim vratom.

Kasnije je istakao da mu je najveća čast bila što ga je engleska javnost prihvatila: „Najveća čast za mene je što su me prihvatili kao čoveka. Osećam se više Englezom nego Nemcem.” Trautmann je 1964. završio igračku karijeru i posvetio se trenerskom poslu, savetovao je nemačku reprezentaciju na Svetskom prvenstvu 1966, radio u više klubova, a bio i selektor reprezentacije Pakistana. Poslednje godine života proveo je u Valensiji, gde se pomirio sa ćerkom Gretom. Preminuo je 2013. godine u 89. godini.

Priča o Bertu Trautmannu pretočena je u film “The Keeper”, dok mu je 2004. godine podignut spomenik ispred stadiona Mančester sitija. Kraljica Elizabeta II dodelila mu je titulu viteza Reda Britanske imperije za doprinos pomirenju između Velike Britanije i Nemačke kroz sport. Trautmannu su u svoje vreme odali priznanje i fudbalski velikani poput Leva Jašina i Alfreda Di Stefana.

Pročitaj još
Click to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Fudbal

Spartak iz Moskve osvojio Kup Rusije posle penala protiv Krasnodara

Moskovski crveno-beli savladali su Krasnodar nakon penal serije, dok je pehar nakratko podigao Argentinac, pre nego što je usledio neobičan incident.

Published

on

By

Moskovski crveno-beli savladali su Krasnodar nakon penal serije, dok je pehar nakratko podigao Argentinac, pre nego što je usledio neobičan incident.

Fudbaleri Spartaka iz Moskve postali su novi osvajači Kupa Rusije, nakon što su u finalu pobedili ekipu Krasnodara boljim izvođenjem penala. Meč odigran 25. maja završen je rezultatom 1:1 u regularnom toku, dok je Spartak bio uspešniji sa bele tačke i realizovao sve svoje udarce, dok je Krasnodar promašio poslednja dva penala.

Finale na neutralnom terenu donelo je neizvesnu borbu tokom svih 90 minuta. Obe ekipe su pružile čvrstu igru, a rezultat posle regularnog dela meča bio je nerešen. U penal seriji fudbaleri Spartaka pokazali su više koncentracije i preciznosti, što im je omogućilo da dođu do vrednog trofeja.

Posebno zanimljiv trenutak dogodio se tokom dodele pehara kada je jedan od fudbalera Spartaka iz Argentine prvi podigao trofej. Međutim, ubrzo nakon toga desio se neobičan incident zbog kojeg pehar nije dugo ostao u jednom komadu pred očima slavljenika.

Ovom pobedom Spartak iz Moskve dodatno potvrđuje svoj status jednog od najuspešnijih ruskih klubova i obezbeđuje plasman u evropska takmičenja naredne sezone. Krasnodar će morati da potraži novu šansu za osvajanje trofeja naredne godine.

Atmosfera na stadionu bila je ispunjena napetošću tokom cele utakmice i posebno tokom izvođenja penala, a finale Kupa Rusije još jednom je pokazalo koliko ovaj turnir može biti dramatičan.

Pročitaj još

Fudbal

Luis de la Fuente objavio spisak za Mundijal bez igrača Real Madrida

Selektor Španije saopštio 26 fudbalera za Svetsko prvenstvo, dok su Dani Karvahal, Din Hausen i Raul Asensio ostali van tima

Published

on

By

Selektor Španije saopštio 26 fudbalera za Svetsko prvenstvo, dok su Dani Karvahal, Din Hausen i Raul Asensio ostali van tima

Selektor fudbalske reprezentacije Španije, Luis de la Fuente, danas je saopštio konačan spisak od 26 igrača koji će predstavljati zemlju na predstojećem Svetskom prvenstvu. Najveću pažnju izazvala je odluka da među izabranima nema nijednog fudbalera Real Madrida, što je izazvalo brojne reakcije u španskoj javnosti.

Među igračima koji neće putovati na Mundijal nalaze se Dani Karvahal, Din Hausen, Raul Asensio, Alvaro Kareras i Gonzalo Garsija. Iako niko od njih nije posebno briljirao tokom prethodne sezone, očekivalo se da će barem neki od njih dobiti poziv s obzirom na svoje iskustvo i uloge u klubu.

Posebno iznenađenje predstavlja izostanak Robina Le Normana, startera na Evropskom prvenstvu 2024. godine. Takođe, pojedini navijači Barselone nadali su se da bi Đerar Martin i Mark Bernal mogli biti među putnicima za Svetsko prvenstvo, ali je konkurencija bila izuzetno jaka i njihova imena nisu našla mesto na listi selektora De la Fuentea.

Ova odluka selektora Španije izazvala je burne reakcije među navijačima i analitičarima naklonjenim Real Madridu. Na društvenim mrežama već su sastavljeni timovi od igrača koji su ostali bez poziva, a mnogi smatraju da bi neki od njih mogli imati značajnu ulogu na velikom takmičenju.

Španija će tako na Mundijal otputovati sa potpuno novim sastavom bez standardnih imena iz redova madridskog kluba. Preostaje da se vidi kako će ova istorijska odluka Luisa de la Fuentea uticati na performanse reprezentacije tokom turnira.

Pročitaj još

Fudbal

Lautaro Martinez završava sezonu kao najskromniji kapokanonijer Serije A od Maradone

Argentinac postigao svega 17 golova, najmanje za najboljeg strelca italijanske lige još od Maradoninog trijumfa sa Napolijem 1987. godine

Published

on

By

Argentinac postigao svega 17 golova, najmanje za najboljeg strelca italijanske lige još od Maradoninog trijumfa sa Napolijem 1987. godine

Lautaro Martinez, napadač Intera iz Milana, završiće aktuelnu sezonu Serije A kao najbolji strelac sa samo 17 postignutih golova. Ovo je najslabiji učinak jednog kapokanonijera u italijanskoj ligi još od sezone 1986/87, kada je Diego Armando Maradona bio prvi strelac sa 15 pogodaka u dresu Napolija. Sezona u kojoj niko nije premašio granicu od 20 golova predstavlja zabrinjavajući podatak za italijanski fudbal koji je decenijama bio poznat po vrhunskim napadačima i ofanzivnom učinku.

Odmah iza Martineza na listi strelaca nalaze se Malen i Douvikas, koji su sezonu završili sa po 14 golova. Takvi brojevi su retkost za Seriju A koja je tokom devedesetih i dvehiljaditih redovno imala napadače koji su prelazili granicu od dvadeset postignutih golova po sezoni.

Poslednji put kada nijedan fudbaler nije stigao do dvadeset pogodaka bilo je 1991. godine, kada je Gianluca Vialli poneo titulu najboljeg strelca sa 19 golova igrajući za Sampdoriju koja je tada osvojila šampionsku titulu. Osamdesete godine bile su naročito skromne po pitanju individualnog učinka napadača – izuzeci su bili Michel Platini koji je kao igrač Juventusa stigao do 20 golova 1984. i Aldo Serena koji je za Inter postigao 22 gola u sezoni 1989.

Statistika dodatno potvrđuje trenutnu krizu efikasnosti: tokom ukupno 97 godina istorije Serije A, samo osamnaest puta najbolji strelac nije uspeo da dostigne granicu od dvadeset pogodaka.

Ovakav trend izaziva zabrinutost među ljubiteljima italijanskog fudbala i dodatno naglašava promene koje su nastupile u igri tokom poslednjih decenija.

Pročitaj još

U Trendu