Ubistvo Srpkinje u Dalasu ponovo je otvorilo bolnu temu nasilja nad ženama u inostranstvu. Poslednjih godina nekoliko slučajeva u kojima su državljanke Srbije izgubile život van granica zemlje potreslo je javnost zbog surovih okolnosti i teških posledica koje su ostale iza njih.
Vest o ubistvu Srpkinje u američkom gradu Dalasu ponovo je skrenula pažnju na niz tragičnih slučajeva u kojima su naše državljanke izgubile život u inostranstvu, najčešće u kontekstu partnerskog ili porodičnog nasilja.
Jedan od najpoznatijih slučajeva jeste ubistvo Ane Volš, poreklom iz Beograda, koja je nestala početkom 2023. godine u američkoj saveznoj državi Masačusets. Nakon opsežne istrage, njen suprug osuđen je za ubistvo, dok njeno telo nikada nije pronađeno. Slučaj je izazvao ogromnu pažnju javnosti u Srbiji i Sjedinjenim Američkim Državama.
Veliku tugu izazvala je i smrt dvadesetsedmogodišnje Emilije M., koja je živela u Mariboru u Sloveniji. Prema navodima istrage, ubijena je nakon svađe sa partnerom, koji je potom uhapšen. Ovaj zločin posebno je potresao javnost zbog okolnosti koje su usledile nakon ubistva.
U Austriji je 2025. godine život izgubila šezdesetjednogodišnja državljanka Srbije. Prema navodima tamošnjih istražnih organa, za njeno ubistvo osumnjičen je partner, koji je ubrzo priveden. Zločin je otkriven nakon što se žena nije pojavila na poslu, što je zabrinulo njene kolege.
Među slučajevima koji su ostavili snažan utisak nalazi se i ubistvo tridesetdvogodišnje Srpkinje u Švajcarskoj 2021. godine. Za njenu smrt osumnjičen je partner, a prema tadašnjim informacijama lokalnih vlasti, u stanu se u trenutku događaja nalazilo i malo dete, koje je zbrinuto i bilo van životne opasnosti.
Ovi slučajevi podsećaju da nasilje nad ženama nije ograničeno granicama jedne države. Bez obzira na to gde se dogodi, iza svakog zločina ostaju porodice koje traže odgovore, deca koja odrastaju bez roditelja i zajednice koje se suočavaju sa posledicama tragedije.
Stručnjaci godinama upozoravaju da nasilje često ima prethodne znakove, poput kontrole, izolacije, pretnji i psihičkog zlostavljanja. Pravovremena prijava nasilja i dostupna podrška institucija mogu imati ključnu ulogu u sprečavanju najtežih ishoda.
U jednoj od epizoda emisije „Sjenke“ koja se emituje na jednoj crnogorskoj televiziji, novinarka Ana Raičković pričala je o tome kakva je bila uloga Slobodana Kašćelana i Radoja Zvicera ubistvu Nikole Stanišića, ali i kako je Kašćelan organizovao ilegalan prelazak granice osoba osumnjičenih za više likvidacija.
– Prema optužnici, kriminalnu grupu koja je ubila Stanišića su formirali Kotorani Slobodan Kašćelan i Radoje Zvicer. U noći između 2. i 3. avgusta predočili su Stanišiću da neće dočekati dan i uslišili molbu žrtve da se pomoli. Upravo u trenutku dok se molio, u glavu su ispalili više hitaca. U obrzaloženju optužnice stoji čak i da je vođa kavčana Radoje Zvicer tražio, a što su članovi krimianlne grupe i prihvatili da Stanišić ne bude ubijen 2. avgusta jer je tada bio svetac, već su čekali da prođe ponoć – ispričala je Raičković u emisiji.
Ova crnogorska novinarka je poznata po tome što iznosi u javnost manje poznate detalje o informacijama vezanim za likvidacije u ratu „škaljarskog“ i „kavačkog“ klana.
Kako je dalje navela, crnogorski istražitelji su sredinom aprila 2021. godine, kada su analizirali prvi paket kriptovane Skaj komunikacije koja im je dostavljena iz Europola, po nalogu tadašnjih čelnika Specijalnog državnog tužilaštvu izveli akciju hapšenja pripadnika „kavačkog“ kriminalnog klana, među kojima je bio i Kašćelan. Nedugo nakon hapšenja, predstavnici Specijalnog državnog tužilaštva i Uprave policije saopštili su da su pripadnici te kriminalne organizacije, prema dokazima koje imaju, odgovorni za smrt Podgoričanina Nikole Stanišića u avgustu 2020. godine.
Prema optužnici, kriminalnu grupu koja je ubila Stanišića su formirali Kotorani Slobodan Kašćelan, Radoje Zvicer.
Naime, Slobodan Kašćelan sumnjao je da ga Nikola Stanišić prati, zbog čega je i tražio likvidaciju tog Podgoričanina, a sve to proizilazi iz spisa koje su crnogorskim istražiteljima dostavile kolege iz Europola.
„Iz međusobne komunikacije se može zaključiti da je S.N. određen za jednu od meta iz razloga jer organizator K.S. smatra da ga to lice prati i posmatra“, piše u rješenju Apelacionog suda, kojim je produžen pritvor navodnom vođi kavačkog kriminalnog klana Kašćelanu, njegovom tjelohranitelju Vladimiru Vučkoviću (46) i Zoranu Kažiću (46), zbog postojanja osnovane sumnje da su izvršili krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i krivično djelo teško ubistvo.
Za otmicu i svirepo ubistvo Stanišića policija i Specijalno državno tužilaštvo sumnjiče i Radoja Zvicera, Dragana Kneževića, Miloša Radonjića, Srđana Juriševića, Radoja Živkovića, Zdravka Perunovića, Milana Vujotića, Aleksandra Dragićevića, Milana Kneževića, Darka Prelevića i Krsta Maroša.
Prema tim spisima, Podgoričanina su 1. avgusta 2020. godine, oko 16 časova, oteli Vučković, Jurišević i Radonjić, i to nakon što im je Kažić javio da je Stanišić izašao iz svoje kuće i da se kreće putnim pravcem Kotor-Trojica-Vrmac.
Foto: MUP
Vezali, tukli, mučili pa ubili
Kako se navodi u spisima oni su Stanišića, vezali, brutalno tukli, pa ubili.
„Okrivljeni V. V., J. S. i R. M. presreli su oštećenog, koji se kretao motorom i istom zadali najmanje jedan udarac metalnom šipkom u predelu glave i oborili ga na zemlju… vezali konopom i zadali mu više udaraca po glavi i telu, nakon čega su ga smestili u vozilo i krenuli prema Njegušima… mučili su ga udarajući ga nogama u predelu glave i sedeći na njega“, navodi se u spisima.
Stanišića su, prema toj dokumentaciji, mučili i u noći između 1. i 2. avgusta 2020. godine, a svemu je prisustvovao i Kašćelan.
„Tako što su ga skidali golog, zadavali mu udarce kako bi od njega saznali za koga radi, gde su štekovi i oružje pripadnika suprotstavljenih kriminalnih organizacija, nakon čega su tokom noći 2/3. 8. 2020. godine oštećenom kazali da će ga ubiti, te mu dozvolili da se pomoli i u trenutku dok se molio u istog ispalili više projektila iz vatrenog oružja i lišili ga života, nakon čega se okrivljeni J.S. i K.S. vraćaju“, piše u spisima.
Objašnjeno je i da su članovi kavačkog kriminalnog klana preko kriptovane SKY ECC aplikacije dogovarali su ubistvo Stanišića.
„I radi realizacije plana međusobno podelili uloge i zadatke koje pojedina lica treba da obavljajuju prilikom pripremanja i izvršenja krivičnog dela na štetu S.N.“, navodi se u optužnici.
Snimali svirepi zločin
Istražitelji su iz presretnute komunikacije utvrdili i da su osumnjičeni razmenjivali fotografije mučenja Stanišića, a pomogle su im i poruke koje su razmenili.
„Iz ovih poruka se jasno vidi ko je presreo oštećenog, ko ga je udarao i ko ga je vezao. Da je izvršeno krivično delo teško ubistvo na štetu S.N. utvrđuje se iz same komunikacije između prijavljenih, iz koje komunikacije se utvrđuje da su oštećenom napravili zasedu u cilju lišenja života, te da su mu nakon toga naneli nepotrebne patnje i bol, a obzirom da iz poruka proizilazi da su izvršioci dobili uputstva da oštećenog biju, ispituju čitavu noć, kako bi od njega izvukli sve, uključujući štekove oružja suprotstavaljene kriminalne organizacije“, piše u spisima.
U rešenju piše i da se iz te komunikacije utvrđuje da je zlostavljanje i mučenje, odnosno nanošenje nepotrebne patnje i bola, vršeno u periodu od 1. avgusta 2020. – kada su napravljene fotografije vezanog i prebijenog Stanišića, do noći između 2. i 3. avgusta 2020. godine.
Zbog ovog zločina su 20. aprila uhapšeni Kašćelan i još pet osoba.
Podsetimo, Apelacioni sud Crne Gore potvrdio je presudu Specijalnog odeljenja Višeg suda u Podgorici kojom su Radoje Zvicer i još četvorica optuženih osuđeni zbog stvaranja kriminalne organizacije i šverca kokaina. Iz Apelacionog suda saopšteno je da su kao neosnovane odbijene žalbe branilaca optuženih i Specijalnog državnog tužilaštva.
Radoje Zvicer je, kao organizator kriminalne grupe, pravosnažno osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od 16 godina. Milan Vujotić i Dragan Knežević osuđeni su na po 11 godina zatvora, dok su Slobodan Kašćelan i Igor Božović osuđeni na po 13 godina zatvora.
Priča o Ani di Pištonji, poznatijoj kao Baba Anujka iz Vladimirovaca, i danas izaziva veliku pažnju. Smatra se jednom od najpoznatijih trovačica sa ovih prostora, a prema istorijskim izvorima i kasnijim procenama, broj njenih žrtava mogao bi da bude između 50 i 150. Zbog različitih izvora, tačan broj nikada nije pouzdano utvrđen.
Ana di Pištonja, poznatija kao Baba Anujka, ostala je upamćena kao jedna od najmisterioznijih i najozloglašenijih žena u istoriji Srbije. Rođena je u 19. veku, a život je provela u banatskom selu Vladimirovac, gde je stekla reputaciju travarke i žene kojoj su se mnogi obraćali kada su tražili pomoć za različite životne probleme.
Nakon smrti supruga, deo svoje kuće pretvorila je u improvizovanu laboratoriju u kojoj je pripremala razne mešavine i napitke. Ljudi su verovali da poseduje posebno znanje, pa su joj se obraćali zbog bolesti, ljubavnih problema, ali i iz mnogo mračnijih razloga.
Prema svedočenjima sa suđenja, Baba Anujka je gotovo svakom klijentu postavljala isto pitanje: „Koliko je težak taj problem?“ Iako je zvučalo kao da govori o životnoj nevolji, istražitelji su kasnije zaključili da je zapravo želela da sazna telesnu težinu osobe kojoj je napitak bio namenjen, kako bi odredila količinu otrova.
Njena takozvana „čarobna voda“ dovodi se u vezu sa velikim brojem sumnjivih smrti širom Banata. Istoričari navode da je tokom nekoliko decenija delovanja mogla biti povezana sa između 50 i 150 trovanja, ali tačan broj nikada nije zvanično potvrđen.
Baba Anjuka
Godinama je uspevala da izbegne odgovornost. Sumnje su postojale, ali nije bilo dovoljno dokaza koji bi je povezali sa smrtnim slučajevima. Preokret je usledio krajem dvadesetih godina prošlog veka, kada je istraga o nekoliko sumnjivih smrti dovela do ekshumacija. Analize su pokazale prisustvo otrovnih supstanci u telima preminulih, a pojedine osobe iz njenog okruženja pristale su da svedoče pred sudom.
Baba Anujka uhapšena je 1928. godine, kada je imala oko 90 godina. Na suđenju je proglašena krivom za saučesništvo u dva ubistva i osuđena na 15 godina zatvora. Zbog poodmaklih godina nije odslužila celu kaznu, a prema većini dostupnih istorijskih izvora, puštena je na slobodu nakon nekoliko godina i ubrzo potom preminula.
Iako je njena priča decenijama predmet knjiga, dokumentaraca i brojnih tekstova, važno je istaći da se mnogi detalji o njenom životu razlikuju od izvora do izvora. Ono oko čega postoji saglasnost jeste da je Baba Anujka ostala jedna od najpoznatijih istorijskih ličnosti povezanih sa trovanjima na prostoru Srbije i Balkana.
Porodica Vere Pitulić (41), Srpkinje ubijene u američkom gradu Dalasu, i dalje pokušava da prihvati tragediju koja ih je zadesila. Njena sestra od tetke Marijana opisala je Veru kao osobu velikog srca, ženu koja je ceo život bila oslonac drugima.
Smrt Vere Pitulić (41) potresla je njenu porodicu, prijatelje i sve koji su je poznavali. Srpkinja koja je svoj život gradila u Teksasu pronađena je mrtva u automobilu u Dalasu, a zbog sumnje da je počinio zločin uhapšen je njen partner Doni Benedikt (38).
Iza Vere je ostala porodica koja je pamti po dobroti, snazi i nesebičnosti. Njena sestra od tetke Marijana P. kaže da Vera za nju nije bila samo rođaka, već osoba kojoj je mogla da se obrati u svakom trenutku.
„Ona je oduvek bila moj oslonac. Mogla je sve i uvek je to radila sa osmehom“, rekla je Marijana, opisujući ženu koja je, kako kaže, uvek stavljala druge ispred sebe.
Vera se 2013. godine preselila u Teksas u želji da započne novi život. Pre nego što je postala majka dvojice dečaka, porodica navodi da je mnogo pomagala svojoj mlađoj braći nakon smrti njihove majke i da je od ranih godina pokazivala izuzetnu odgovornost i brigu za najbliže.
„Niko ne zaslužuje tako nešto. Ona to jednostavno nije zaslužila“, poručila je neutešna Marijana.
Prema informacijama policije, Vera je nestala nakon što je sa partnerom bila u jednom noćnom klubu u Keroltonu. Prijatelji su porodici navodno rekli da je između njih došlo do svađe, nakon čega joj se izgubio svaki trag. Njeno telo kasnije je pronađeno u vozilu, a osumnjičeni muškarac je uhapšen.
Dok postupak pred sudom traje, porodica se trudi da sačuva uspomenu na Veru i obezbedi podršku njenim sinovima. Pokrenuta je i humanitarna akcija kako bi se pomogao transport njenog tela u Srbiju, gde će biti sahranjena.
Njeni najbliži žele da Vera ostane upamćena po onome što je bila – po ljubavi, požrtvovanosti i osmehu koji je, kako kažu, delila sa svima.