Connect with us

Najveći zločini

Pet serijskih ubica: krvava decenija SAD i Velike Britanije tokom 1970-ih godina

Između 1972. i 1978. policija je identifikovala i uhapsila pet zloglasnih ubica; danas se njihovi slučajevi analiziraju u policijskim obukama

Published

on

Foto Izvor:

Između 1972. i 1978. policija je identifikovala i uhapsila pet zloglasnih ubica; danas se njihovi slučajevi analiziraju u policijskim obukama

Sedamdesete godine prošlog veka ostale su upamćene kao vreme straha u velikim gradovima Amerike i Velike Britanije. Ulice Njujorka, Los Anđelesa, Ilinoisa, Jorkšira i Mančestera bile su poprište zločina koji su šokirali javnost i zauvek promenili način na koji policija pristupa serijskim ubistvima. U tom periodu, petorica muškaraca odgovorna su za smrt više desetina ljudi, a njihova hapšenja predstavljaju prekretnicu u istoriji kriminalistike.

Peter Sutcliffe, poznat kao “Jorkširski kasapin”, širio je strah u Engleskoj ubijajući žene od Jorkšira do Mančestera. Njegova serija napada trajala je godinama, a policija je duže vreme pogrešno pretpostavljala da su žrtve isključivo seksualne radnice. Ta zabluda usporila je istragu i omogućila Sutcliffeu da nastavi sa zločinima. Uhvaćen je tek kada ga je policija zaustavila zbog lažnih tablica, što je dovelo do njegovog priznanja ubistava 13 žena i pokušaja ubistva još sedam.

Na drugom kontinentu, Los Anđeles je bio potresen delovanjem dvojice muškaraca – Kennetha Bianchija i Angela Buona Jr., poznatih kao “Ubice sa brda”. Tokom 1977. i 1978. godine, oni su mamili mlade žene predstavljajući se kao policajci, a potom ih odvlačili u radionicu gde su počinili zločine. Policijska istraga razotkrila je ovaj dvojac tek nakon što je utvrđeno da koriste lažne značke i vozila, ali do tada je deset mladih žena izgubilo život.

Dok su Los Anđeles i Jorkšir bili u strahu, Njujork je upoznao zločinca po imenu David Berkowitz, poznatog kao “Sin Sama”. Između 1976. i 1977. godine, Berkowitz je ubio šest, a ranio još 11 osoba, ostavljajući policiju i javnost u neizvesnosti. Ključni trag bio je kazna za parkiranje izdata u blizini mesta jednog od zločina, preko koje je policija došla do njega. Pronađeno oružje u njegovom automobilu povezano je sa ubistvima, a Berkowitz je osuđen na šest doživotnih kazni zatvora.

Jedan od najpoznatijih slučajeva iz tog perioda bio je John Wayne Gacy, okarakterisan kao “Klovn ubica”. U Ilinoisu, između 1972. i 1978. godine, Gacy je kidnapovao i ubio najmanje 33 mladića i dečaka, skrivajući tela u podrumu svoje kuće. Hapšenje je usledilo nakon nestanka petnaestogodišnjeg dečaka, što je pokrenulo pretres tokom kog su pronađeni posmrtni ostaci više žrtava. Gacy je kasnije pogubljen 1994. godine.

U Americi tog vremena, zločin Ted Bundyja odjeknuo je širom zemlje. Između 1974. i 1978. godine, Bundy je kidnapovao, silovao i ubio više desetina mladih žena i devojaka. Priznao je 30 ubistava, ali se smatra da je broj žrtava veći. Bundy je uhapšen i pogubljen na električnoj stolici, ostavljajući iza sebe jednu od najpoznatijih kriminalnih priča u istoriji SAD.

Istrage ovih slučajeva bile su otežane zbog ograničenih mogućnosti tadašnje forenzičke tehnologije, kao i pogrešnih policijskih pretpostavki. “Istrage su bile izuzetno složene zbog tadašnjih ograničenja u forenzičkoj tehnologiji i pogrešnih pretpostavki tokom istraga”, saopštila je policija. U svim slučajevima, proces identifikacije žrtava i prikupljanje dokaza trajali su godinama, dok su porodice čekale odgovore, a javnost pratila svaki novi detalj.

Danas su ovi slučajevi deo standardnih policijskih obuka i stručnih analiza. Policijske arhive i dalje beleže njihove detalje, ne samo kao podsetnik na brutalnost zločina, već i kao lekciju o važnosti objektivne i temeljne istrage. Slučajevi iz sedamdesetih godina ostaju među najtežima u istoriji kriminalistike, a žrtve, čija su imena ostala u senci zločinaca, i dalje podsećaju na cenu koju društvo plaća za svaku grešku u sistemu.

Pročitaj još
Click to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Najveći zločini

Masakr u školi Vladislav Ribnikar: rekonstrukcija zločina maloletnog ubice i ključni detalji iz sudnice

Tragedija iz maja 2023. godine u Beogradu odnela devet mladih života, presuda roditeljima donela nove detalje o toku zločina

Published

on

By

Tragedija iz maja 2023. godine u Beogradu odnela devet mladih života, presuda roditeljima donela nove detalje o toku zločina

Jutro 3. maja 2023. godine u Osnovnoj školi ‘Vladislav Ribnikar’ u Beogradu započelo je kao i svako drugo, ali će ubrzo postati sinonim za jedan od najstrašnijih zločina u novijoj srpskoj istoriji. Tog dana, maloletni učenik škole izvršio je masovno ubistvo, usmrtivši devet svojih vršnjaka i jednog radnika obezbeđenja. Rekonstrukcija događaja, izneta pred sudom prilikom donošenja presude roditeljima dečaka, otkrila je hladnu pripremu i tok tragedije koja je potresla čitavu zemlju.

Prema navodima sudije, dečak je odluku o masakru doneo dve do tri nedelje pre samog zločina. U tom periodu je sastavio spisak dece koju je planirao da ubije i izradio skicu škole. Sud je utvrdio da je inspiraciju za zločin pronašao u slučaju masakra u srednjoj školi “Columbine” u Sjedinjenim Američkim Državama, o čemu je sam dečak svedočio i naveo da je gledao film o tom događaju. Pripreme su obuhvatale i skrivanje oružja – nekoliko dana pre masakra, dečak je pokrio kamere u stanu, podigavši se na stolicu i prekrivši ih majicom, kako bi mogao nesmetano da pronađe i sakrije pištolje. Oružje je držao u fioci svog radnog stola do dana kada ga je poneo u školu.

Veče pre masakra, dečak je ostao budan gotovo do zore. Tog kobnog jutra, iz stana su najpre izašli njegov otac Vladimir Kecmanović, a potom i majka Miljana sa ćerkom. Sud je tokom obrazloženja naveo i detalje o porodičnom životu, ističući da su roditelji tvrdili da je porodica bila puna ljubavi i brige. Tog jutra, niko od njih nije proverio da li je dečak zaista otišao u školu. Pre polaska, dečak je fotografisao oružje koje je poneo – u rancu su bila dva pištolja i ukupno 92 metka, sa namerom da ih sve upotrebi.

Ključni trenutak dogodio se u 8.31 časova, kada mu je majka poslala poruku: “Jesi li uspeo da stigneš na prvi čas?” Samo sedam minuta kasnije, masakr je započeo. Prema sudskoj rekonstrukciji, u 8.38 dečak je izvadio pištolj i prvi metak ispalio u radnika obezbeđenja Dragana Vlahovića, nakon čega je pucao na učenice u holu škole. U prvim trenucima, ispalio je 21 metak, od kojih je 16 pogodilo žrtve. Potom je pucao na još jednog učenika koji je pokušao da pobegne niz hodnik, ali ga nije pogodio. Sledeće odredište bio je kabinet istorije, gde je ispalio 45 projektila, ugrozivši sve prisutne u prostoriji.

Tokom pucnjave, student na praksi, dva dečaka i jedna devojčica uspeli su da pobegnu kroz prozor učionice. U sudnici je iznete reči preplašene dece koja su preživela, navodeći da je maloletni ubica tokom krvavog pira delovao potpuno hladnokrvno: “Izgledao je kao robot, kao đavo, bez ijedne grimase, potpuno hladnokrvan.”

Prema preciznim podacima iz sudnice, od prvog ispaljenog metka do izlaska kroz prozor škole prošla su svega dva minuta i jedna sekunda. Nakon pucnjave, dečak je skočio kroz prozor u školsko dvorište i nastavio da beži. Sud je tokom izricanja presude roditeljima predstavio minut-po-minut rekonstrukciju događaja, oslanjajući se na svedočenja, snimke i izjave preživelih.

Slučaj masakra u školi ‘Vladislav Ribnikar’ ostavio je dubok trag u društvu i pokrenuo brojna pitanja o bezbednosti u školama, oružju u domaćinstvima i porodičnoj odgovornosti. Presuda roditeljima dečaka donela je nove detalje o toku zločina, ali i osvetlila složene okolnosti koje su dovele do tragedije čije posledice društvo i danas oseća.

Pročitaj još

Najveći zločini

Brendan Banfield i dvostruko ubistvo u Virdžiniji: zločin koji je potresao zajednicu 2023. godine

Bivši agent IRS-a osuđen na doživotnu robiju zbog ubistva supruge i nepoznatog muškarca, slučaj razotkriven detaljnom istragom

Published

on

By

Bivši agent IRS-a osuđen na doživotnu robiju zbog ubistva supruge i nepoznatog muškarca, slučaj razotkriven detaljnom istragom

Mirno predgrađe Herndona u Virdžiniji, poznato po porodičnom životu i spokojnim ulicama, početkom 2023. godine našlo se u središtu jednog od najsloženijih i najšokantnijih zločina američke kriminalističke hronike. U februaru te godine, dvostruko ubistvo u domu Banfieldovih iz temelja je promenilo život zajednice i pokrenulo istragu koja će otkriti mračnu mrežu tajni, manipulacija i pažljivo osmišljenih planova.

Brendan Banfield, bivši istražitelj američke Poreske uprave (IRS), i njegova supruga Christine, medicinska sestra na intenzivnoj nezi, živeli su sa četvorogodišnjom ćerkom u porodičnoj kući. U oktobru 2021. godine, porodica angažuje brazilsku au pair, Julijanu Peres Magalhaes, kako bi brinula o detetu. Iza slike obične američke porodice, međutim, krila se složena dinamika: tokom leta 2022. Banfield i Magalhaes započinju tajnu vezu, što postaje okidač za tragične događaje.

Ne želeći da prolazi kroz skup i komplikovan razvod, ali i u strahu od borbe za starateljstvo nad ćerkom, Banfield u dogovoru sa Magalhaes počinje da osmišljava plan za eliminaciju supruge. Plan je uključivao i pokušaj da prikrije zločin i izbegne odgovornost. U februaru 2023. godine, koristeći lažni identitet na sajtu FetLife, Banfield i Magalhaes namamili su Josepha Ryana, muškarca koji nije poznavao porodicu, predstavljajući se kao Christine i pozivajući ga na navodnu seksualnu igru. Kada je Ryan stigao u dom Banfieldovih, Banfield ga je upucao, a zatim nožem usmrtio svoju suprugu. Njihova ćerka je u tom trenutku bila sakrivena u podrumu.

Nakon zločina, Banfield je pokušao da scenu predstavi kao provalu koja je izmakla kontroli. Pozvao je policiju i tvrdio da je zatekao Ryana kako napada njegovu suprugu, te da ga je upucao u samoodbrani. Da bi priča delovala uverljivije, ostavio je sef sa oružjem otvoren i polio Ryanovo telo krvlju svoje supruge.

Međutim, policijska istraga je vrlo brzo otkrila nelogičnosti u Banfieldovoj verziji događaja. Analizom dokaza i digitalnih tragova sa sajta FetLife, istražitelji su ustanovili da je susret bio unapred dogovoren – a ne slučajan, kako je Banfield tvrdio. U narednim mesecima, istražitelji su povezali Banfielda i Magalhaes sa planiranjem i izvršenjem zločina kroz digitalnu komunikaciju i materijalne dokaze iz doma.

U septembru i oktobru 2023. godine, Banfield i Magalhaes su uhapšeni. Magalhaes je isprva optužena za ubistvo drugog stepena, ali je kasnije priznala krivicu za ubistvo iz nehata, za šta je osuđena na deset godina zatvora. Banfield je u februaru 2026. godine proglašen krivim za teško ubistvo i brojne druge optužbe, te je osuđen na doživotnu robiju bez mogućnosti uslovnog otpusta.

Slučaj je ostavio dubok trag u lokalnoj zajednici, a imena žrtava – Christine Banfield i Joseph Ryan – ostala su upamćena kao simboli nedužnih ljudi uvučenih u tragičan splet ličnih interesa i manipulacija. Istraga i suđenje predstavljaju primer temeljitosti policijskog rada i odlučnosti pravosudnog sistema da žrtvama obezbedi pravdu. Ovaj slučaj je još jednom pokazao kako je iza prividno običnih života moguće pronaći tragične i komplikovane priče, koje ostaju upisane u lokalnu i nacionalnu hroniku.

Pročitaj još

Najveći zločini

Ubistvo Đanija Versaćea: modni genije tragično stradao na stepeništu vile u Majamiju 1997. godine

Italijanski kreator ubijen u jutarnjim satima 15.07.1997, slučaj potresao modni svet i ostao simbol ranjivosti slavnih

Published

on

By

Italijanski kreator ubijen u jutarnjim satima 15.07.1997, slučaj potresao modni svet i ostao simbol ranjivosti slavnih

Jutro 15. jula 1997. godine u Majami Biču počelo je uobičajeno, ali je već oko 8:30 atmosfera na Ocean Drive-u bila zauvek promenjena. Đani Versaće, ikona svetske mode i čovek koji je izgradio imperiju luksuza, vraćao se iz svoje dnevne šetnje, ne sluteći da će nekoliko koraka do kuće biti njegovi poslednji. Na pragu raskošne vile Casa Casuarina, Versaće je brutalno ubijen, a vest o zločinu odjeknula je širom sveta.

Versaće je karijeru započeo otvaranjem prve prodavnice u Milanu 1978. godine, a do 1997. postao je jedno od najzvučnijih imena modne industrije. Njegov upečatljiv stil, saradnja sa supermodelima i prijateljstva sa poznatima, poput Madone i Eltona Džona, učinili su ga prepoznatljivim na svetskoj sceni. Iako je poslovno bio na vrhuncu, mir je tražio u Majami Biču, gde je 1991. kupio impozantnu vilu, pretvorivši je u svoje utočište.

Kobnog dana, Versaće se vratio sa puta iz Pariza gde je predstavio kolekciju Atelier Versace za jesen 1997. godine. Sa partnerom Antonijom D’Amikom planirao je da se odmori i pripremi za priznanje koje je trebalo da primi od Italijansko-američke privredne komore. Tog jutra, obučen u belu majicu, crne šortseve i sandale, prošetao je do News Cafe-a na Ocean Drive-u, kupio nekoliko časopisa i krenuo nazad kući.

Dok je otključavao kapiju svoje vile, na nekoliko koraka od sigurnosti doma, prišao mu je nepoznati muškarac u sivoj majici, crnim šortsevima i belom kačketu. Iz ranca je izvukao pištolj kalibra 0.40 i iz neposredne blizine ispalio dva hica Versaćeu u potiljak. U trenutku napada, njegov partner D’Amiko bio je na verandi, dok je svedok Edi Bjanki iz obližnje prodavnice rolera potrčao prema mestu pucnjave. “Njegova krv je izlazila kao luda. Zadrhtao je i stao…”, opisao je Bjanki za The New York Times.

Ubistvo je u trenu šokiralo i lokalnu zajednicu i svetsku javnost. Versaće je bio deo svakodnevnog života Majamija, često viđan kako šeta ili pije kafu na Ocean Drive-u. Njegova smrt, upravo na stepeništu vile koju je smatrao utočištem, ostavila je duboku prazninu među prijateljima, kolegama i ljubiteljima mode.

Istraga je odmah pokrenuta. Policija je blokirala deo Ocean Drive-a, a svedoci su opisali napadača i njegov izgled. U prvim satima nije bilo jasnih tragova ni motiva, a mediji su izveštavali o neverici i šoku. Novinari i građani okupljali su se ispred Versaćeove vile, dok je policija pokušavala da razjasni okolnosti brutalnog zločina.

Ubistvo Đanija Versaćea ostaje jedan od najtragičnijih trenutaka u savremenoj istoriji mode. Njegova smrt označila je kraj jedne ere i otvorila brojna pitanja o bezbednosti slavnih ličnosti i ranjivosti naizgled nedodirljivih ljudi. Versaće je sahranjen u Italiji, dok njegova porodica i dalje vodi modnu kuću koju je stvorio.

Danas, više od dve decenije kasnije, stepenište Casa Casuarina postalo je simbol sećanja na čoveka koji je promenio modni svet, ali i podsetnik na prolaznost i krhkost života, bez obzira na slavu i bogatstvo.

Pročitaj još

U Trendu