Broj slučajeva premašio 10.060, skoro polovina obolelih preminula, medicinske ekipe izložene napadima i dezinformacijama.
Epidemija ebole u Demokratskoj Republici Kongo dostiže zabrinjavajuće razmere, jer broj potvrđenih slučajeva premašuje 10.060, dok je gotovo polovina obolelih izgubila život, prema zvaničnim podacima. U isto vreme, napad na zdravstvene radnike, među kojima je medicinska sestra ubijena, pokazuje koliko su medicinske ekipe izložene opasnostima zbog teorija zavere i nasilja.
Tragedija u provinciji Čopo dodatno je produbila humanitarnu krizu. U mestu Bafvasende, grupa mladića naoružana mačetama i palicama napala je medicinski tim zbog sumnji da zdravstveni radnici šire virus putem lokalnog vodovoda. U ovom napadu jedna medicinska sestra izgubila je život, dok je još jedan zdravstveni radnik teško povređen.
Dezinformacije i nedostatak poverenja otežavaju borbu
Pored fizičkih napada, širenje dezinformacija na društvenim mrežama ozbiljno otežava rad medicinskih ekipa. Neki stanovnici veruju da je epidemija ebole izmišljotina humanitarnih organizacija radi profita, zbog čega su bolnice i vozila hitne pomoći često na meti napada. Takođe, zbog hroničnog nedostatka opreme i kašnjenja plata, deo medicinskog osoblja štrajkuje, što dodatno usporava odgovor na kriznu situaciju.
Generalni direktor Svetske zdravstvene organizacije Tedros Adhanom Gebrejesus istakao je da zdravstveni radnici moraju imati zagarantovanu bezbednost i dostojanstvo tokom obavljanja svojih dužnosti. Ovaj stav deli i međunarodna zajednica, koja snažno osuđuje nasilje nad medicinskim osobljem.
Širenje virusa i izazovi u nadzoru
Aktuelnu epidemiju, proglašenu u maju, izaziva soj virusa Bundibugjo, za koji ne postoji odobrena vakcina niti specifičan lek. Zaraza se sa početnih žarišta nekontrolisano proširila na 66 zdravstvenih zona u osam provincija Konga. Prema poslednjim informacijama, oko 80 odsto novih slučajeva javlja se van epidemiološkog nadzora, dok mnogi pacijenti izbegavaju centre za lečenje zbog straha i stigmatizacije.
Pored Demokratske Republike Kongo, prisustvo virusa zabeleženo je i u Ugandi, Keniji, Nigeriji i Francuskoj. U Keniji su granični prelazi pod posebnom kontrolom, nakon što su evidentirani slučajevi i smrtni ishodi povezani sa putnicima iz žarišta u Kongu. Nadležne službe nastavljaju sa izolacijom i praćenjem svih kontakata, kako bi se sprečilo dalje širenje bolesti.
U međuvremenu, međunarodni zvaničnici upozoravaju da je zaustavljanje epidemije moguće samo uz saradnju lokalnog stanovništva i efektivnu zaštitu zdravstvenih radnika. Iako je epidemija ebole u Kongu trenutno jedna od najtežih humanitarnih kriza u regionu, ključ za njeno suzbijanje nalazi se u borbi protiv dezinformacija i obezbeđivanju sigurnosti onih koji su na prvoj liniji.