Connect with us

Zdravlje

Antihipertenzivi mogu povećati rizik za bubrege kod žena sa dijabetesom tipa 2

Novo istraživanje pokazuje da određeni lekovi za pritisak ubrzavaju oštećenje bubrega kod dijabetičarki – evo šta treba znati

Published

on

Foto Izvor: Pexels / Cottonbro studio

Novo istraživanje pokazuje da određeni lekovi za pritisak ubrzavaju oštećenje bubrega kod dijabetičarki – evo šta treba znati

Na nedavno održanom 63. kongresu Evropskog udruženja za nefrologiju u Glazgovu predstavljeni su rezultati studije koja donosi važne informacije za žene sa dijabetesom tipa 2. Naučnici su otkrili da upotreba dihidropiridinskih blokatora kalcijumskih kanala (DCCB), često propisivanih za regulaciju krvnog pritiska, može dovesti do bržeg oštećenja bubrega kod osoba sa ovim oblikom dijabetesa. Ovo je posebno značajno za žene, jer se visok pritisak i dijabetes tipa 2 često javljaju zajedno i povećavaju rizik od bolesti bubrega.

Žene sa dijabetesom tipa 2 često su izložene dodatnim zdravstvenim rizicima, među kojima je i oštećenje bubrega. Hronično povišen šećer u krvi oštećuje krvne sudove, a kada se tome doda i visok pritisak, bubrezi gube sposobnost filtracije štetnih materija brže nego uobičajeno. Zbog toga je važno pažljivo birati terapiju i redovno kontrolisati pritisak.

U lečenju dijabetesa tipa 2 najčešće se koriste inhibitori renin-angiotenzinskog sistema i SGLT2 inhibitori, koji snižavaju šećer i štite srce i bubrege. Međutim, kod nekih pacijentkinja ovi lekovi nisu dovoljni za regulaciju pritiska pa se često dodaju DCCB preparati, do sada smatrani bezbednim.

Novo istraživanje obuhvatilo je više od 31.000 odraslih sa dijabetesom tipa 2 i pokazalo zabrinjavajuće rezultate. Tokom tri i po godine praćenja, kod onih koji su uzimali DCCB lekove zabeležen je čak 33% veći rizik od ozbiljnih bubrežnih komplikacija u odnosu na druge terapije za pritisak. U toku studije, 482 osobe su doživele teške bubrežne probleme, dok je 2.066 ispitanika preminulo. Ovi podaci ukazuju na potrebu za dodatnom pažnjom pri izboru terapije, posebno kod žena koje često vode brigu o zdravlju porodice.

Profesor Benaya Rozen-Zvi, direktor Odeljenja za nefrologiju u Izraelu, istakao je: „Više od 80 odsto pacijenata sa hroničnom bolešću bubrega ima i visok krvni pritisak. Izbor prave terapije presudan je za usporavanje napredovanja bolesti. Naši rezultati ukazuju da DCCB lekovi možda nisu najbolji izbor za sve. Potrebno je dalje istraživanje kako bi se rizik smanjio.”

Ukoliko imate dijabetes tipa 2 i koristite lekove za pritisak, važno je da sa svojim lekarom razgovarate o terapiji. Redovno kontrolišite pritisak, šećer i funkciju bubrega na svakoj kontroli. Pravovremeno otkrivanje promena na bubrezima omogućava uspešnije lečenje, a na simptome poput otoka, umora ili promena u mokrenju obavezno obratite pažnju. Nikada ne menjajte terapiju samostalno – za svaku promenu konsultujte stručnjaka.

Pročitaj još
Click to comment

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Zdravlje

Koliko meso može ostati bezbedno zamrznuto: Vodič kroz pravilno čuvanje

Saznajte koliko dugo različite vrste mesa zadržavaju kvalitet u zamrzivaču i na šta posebno obratiti pažnju

Published

on

Saznajte koliko dugo različite vrste mesa zadržavaju kvalitet u zamrzivaču i na šta posebno obratiti pažnju

Mnoge domaćice u Srbiji svakodnevno koriste zamrzivač za čuvanje mesa, ali dilema oko bezbednog perioda skladištenja nije retka. Pravilno zamrzavanje ima ključnu ulogu u očuvanju ukusa i sprečavanju kvarenja, ali vreme čuvanja zavisi od vrste i dela mesa, naglašava dr Milena Petrović, specijalista higijene.

Piletina i ćuretina, ako su zamrznute cele, mogu stajati do godinu dana, dok se komadi poput prsa ili bataka preporučuju za upotrebu u roku od devet meseci. Iznutrice poput džigerice i srca optimalno je iskoristiti u periodu do četiri meseca.

Crveno meso, kao što su govedina, teletina i jagnjetina, ima nešto širi raspon – sirovi odresci mogu ostati u zamrzivaču od šest do 12 meseci, dok su kotleti zbog prisustva kostiju najbolji do šest meseci. Pečeno meso se takođe može koristiti do godinu dana nakon zamrzavanja. S druge strane, mleveno meso, bez obzira na vrstu, nije preporučljivo čuvati duže od četiri meseca. Dr Petrović objašnjava: “Pečeno meso može se koristiti i do godinu dana kasnije, ali mleveno meso, bez obzira na vrstu, ne bi trebalo čuvati duže od četiri meseca.”

Tokom zamrzavanja, procesi razgradnje proteina i masti se usporavaju ali ne zaustavljaju u potpunosti, pa dugi period skladištenja može uticati na promenu ukusa i teksture mesa.

Sirova svinjetina ima sličan rok kao govedina – komadi se mogu čuvati četiri do šest meseci, a pečena svinjetina i do godinu dana. Prerađevine, poput slanine, kobasica i šunke, najbolje je iskoristiti u roku od dva meseca. “Produženo čuvanje može uticati na bezbednost hrane, posebno kod mlevenog i prerađenog mesa. Redovno proveravajte izgled i miris mesa pre upotrebe”, savetuje dr Petrović.

Ne zaboravite da temperatura zamrzivača mora stalno biti ispod -18°C. Često otvaranje zamrzivača ili prekid rada uređaja mogu povećati rizik od bakterijske kontaminacije. Pridržavanje preporučenih rokova čuvanja i ispravno zamrzavanje pomažu da sačuvate kvalitet mesa i zaštitite zdravlje porodice. Ako imate bilo kakvu sumnju u ispravnost mesa, savet je da ga radije bacite nego da rizikujete. Za sve dileme, najbolje je konsultovati se sa lekarom.

Pročitaj još

Zdravlje

Rano otkrivanje raka debelog creva: nove smernice i praktični testovi kod kuće

Skrining od 45. godine uz moderne testove stolice i krvi – lakši put do pravovremene dijagnoze

Published

on

Skrining od 45. godine uz moderne testove stolice i krvi – lakši put do pravovremene dijagnoze

Američko udruženje za borbu protiv raka (American Cancer Society – ACS) objavilo je ažurirane smernice za skrining raka debelog creva, naglašavajući važnost ranog otkrivanja ove bolesti kod žena i muškaraca. Novi pristup uključuje i testove koji se lako rade kod kuće, što omogućava bržu i jednostavniju dijagnostiku. Rak debelog creva je treći najčešći malignitet u svetu i drugi vodeći uzrok smrtnosti od raka. Posebno zabrinjava što se broj obolelih povećava među mlađom populacijom, pa su stručnjaci doneli odluku da pomere početak skrininga na 45. godinu za sve sa prosečnim rizikom.

Prema preporukama, redovan skrining treba da traje do 75. godine, a kod nekih osoba i do 85. godine, u zavisnosti od zdravstvenog stanja. Ako postoji porodična istorija bolesti ili genetske predispozicije, savetuje se konsultacija s lekarom radi ranijeg započinjanja i češćih pregleda.

Pored tradicionalne kolonoskopije, sada su dostupni testovi iz stolice koje možete uraditi sami kod kuće. Ovi testovi detektuju promene u DNK i RNK u uzorku stolice, što može ukazivati na rane simptome raka. Dodatno, postoji i test krvi poznat kao Shield, koji može otkriti tumorske DNK fragmente u krvotoku. Iako test krvi nije toliko osetljiv za najranije stadijume kao test iz stolice ili kolonoskopija, predstavlja korisnu alternativu osobama koje ne žele ili ne mogu da urade druge testove.

Test iz stolice preporučuje se svake tri godine, dok se test krvi koristi kao dopuna, a ne zamena standardnim metodama. Ako rezultat bude pozitivan na bilo kom testu, potrebno je obaviti kolonoskopiju u roku od šest meseci.

Rana dijagnostika je ključna jer rak debelog creva često ne daje jasne simptome u početku. Statistike pokazuju porast obolelih među mlađim ženama. Dr Zlatko Bokun, gastroenterolog, ističe: ‘Karcinom debelog creva je izlečiv ako se dijagnoza postavi na vreme.’ Dr Aleksandar Marković, specijalista interne medicine, dodaje: ‘Nova generacija testova omogućava da žene lako i bez neprijatnosti provere svoje zdravlje. To je veliki korak za prevenciju.’

Ženama koje imaju više od 45 godina savetuje se da sa svojim lekarom razgovaraju o optimalnom načinu skrininga. U slučaju porodične istorije raka debelog creva, to treba naglasiti, kako bi se napravio odgovarajući plan pregleda. Za one koje izbegavaju kolonoskopiju, testovi iz stolice nude diskretnu i jednostavnu opciju. Simptomi kao što su promene u pražnjenju creva, prisustvo krvi u stolici, gubitak apetita ili neobjašnjiv umor zahtevaju hitan razgovor sa stručnjakom. Redovne preventivne kontrole i iskren odnos sa lekarom mogu značajno smanjiti rizik od ozbiljnih posledica. Za tačnu dijagnozu i savet, obavezno se obratite svom lekaru.

Pročitaj još

Zdravlje

Novi tretman donosi novu nadu ženama sa teškim oblikom raka pankreasa

Eksperimentalni lek daraxonrasib gotovo udvostručava preživljavanje kod uznapredovalog raka pankreasa, ističu vodeći onkolozi

Published

on

Eksperimentalni lek daraxonrasib gotovo udvostručava preživljavanje kod uznapredovalog raka pankreasa, ističu vodeći onkolozi

Rak pankreasa spada među najteže vrste karcinoma, a žene sa uznapredovalim stadijumom ove bolesti suočavaju se sa izuzetno niskom stopom preživljavanja – petogodišnja prognoza za stadijum IV iznosi svega oko 3 odsto. Nedavno je, međutim, pojavio se tračak nade zahvaljujući eksperimentalnom leku daraxonrasib. Stručnjaci iz renomiranih medicinskih centara poput MD Anderson Cancer Center ističu veliki potencijal ovog leka.

Klinička ispitivanja pokazala su da daraxonrasib može gotovo udvostručiti preživljavanje kod pacijentkinja sa uznapredovalim rakom pankreasa. Iako lek još nije zvanično odobren, lekari se trude da ga obezbede onima kojima je najpotrebniji, zbog izuzetnih rezultata koji su već viđeni u studijama. Mnoge žene tako dobijaju novu šansu za borbu sa ovom teškom dijagnozom.

Daraxonrasib radi tako što ciljano deluje na mutacije u ćelijama raka i usporava napredovanje bolesti. Ovaj pristup se pokazao značajno efikasnijim od dosadašnjih terapija. Rak pankreasa se često otkrije u kasnoj fazi, kada su mogućnosti lečenja ograničene, pa je svaka inovacija izuzetno važna.

Vodeći stručnjaci naglašavaju značaj ovog otkrića. Onkolog dr Šubham Pant iz Teksasa navodi: „Stadijum IV raka pankreasa do sada je imao jako lošu prognozu. Ovi rezultati su izuzetni i menjaju očekivanja.“ Dr Ignacio Garrido Laguna dodaje: „Nikada nismo videli ovakve rezultate kod lečenja raka pankreasa.“

Važno je da žene obrate pažnju na rane simptome, poput iznenadnog gubitka težine ili bolova u stomaku, i da ne zanemaruju promene. Posebno one sa porodičnom istorijom raka pankreasa trebalo bi da se posavetuju sa lekarom o prevenciji i ranim kontrolama.

Trenutno, daraxonrasib nije široko dostupan, ali žene sa uznapredovalim stadijumom bolesti mogu se raspitati kod svog onkologa o mogućnosti uključivanja u kliničke studije ili posebnim programima za dobijanje leka. Svaki slučaj je jedinstven, pa je važno pratiti preporuke stručnjaka. Za preciznu dijagnozu i savet, obavezno se obratite svom lekaru.

Pročitaj još

U Trendu