Connect with us

Srbija

Na koliko metara radar meri brzinu: Evo šta vozači treba da znaju

Klasični prenosni radari najčešće snimaju prekršaje na udaljenosti od 150 do 300 metara, dok gradske kamere rade izbliza.

Objavljeno pre

,

Na koliko metara radar meri brzinu: Evo šta vozači treba da znaju Foto Izvor: MUP

Klasični prenosni radari najčešće snimaju prekršaje na udaljenosti od 150 do 300 metara, dok gradske kamere rade izbliza.

Pitanje na koliko metara radar meri brzinu često postavljaju vozači zabrinuti zbog mogućih prekršaja. Klasični prenosni radari mogu tehnički da detektuju vozila i na više od 500 metara, ali se u praksi prekršaj obično snima na udaljenosti od 150 do 300 metara. Ova distanca omogućava da se registarske oznake jasno vide na snimku, što je važan deo postupka evidentiranja prekršaja.

Međutim, ovo nije pravilo za sve uređaje. Fiksne radarske kamere, koje su postavljene u gradovima, najčešće snimaju vozila na mnogo manjoj udaljenosti, obično između 10 i 100 metara ispred stuba na kojem se nalaze. Na taj način, sistem beleži prekršaje u najužem dometu.

Domet laserskih i super radara

Laserski radari rade na principu odbijanja laserskih impulsa od vozila. Prema važećim pravilima, mogu biti ručni, prenosni ili stacionarni. Njihov tehnički domet često prelazi 500 metara, mada ni ovde to ne znači da svaki prekršaj biva snimljen sa maksimalne udaljenosti. Policija sve češće koristi i automatske sisteme, poznate kao “super radari”, koji snimaju više traka odjednom. Takvi uređaji mogu registrovati ne samo prekoračenje brzine, već i nevezivanje pojasa ili korišćenje telefona tokom vožnje.

Pored toga, neka merenja se vrše i nakon što vozilo prođe radar. Određeni uređaji omogućavaju merenje brzine vozila koja se udaljavaju, što znači da vozači nisu sigurni ni kada misle da su prošli kontrolnu tačku.

Kako funkcioniše merenje prosečne brzine

Za razliku od trenutnih merenja, sistemi za prosečnu brzinu računaju vreme potrebno da vozilo pređe poznatu deonicu. Kada je poznata dužina deonice i vreme prolaska između dve kontrolne tačke, prosečna brzina se dobija deljenjem pređenog puta vremenom. U Srbiji, sistemi koriste i međusekcije, tako da vozači mogu biti proveravani na više tačaka duž auto-puta. Ovaj način rada omogućava da se utvrdi da li je vozač vozio brže od dozvoljenog, čak i ako uspori neposredno pred kameru.

Pravilnik o merilima brzine ne propisuje univerzalnu udaljenost na kojoj svi radari moraju snimati vozila. Sve zavisi od tehničkih mogućnosti uređaja i uslova merenja. Takođe, upotreba svakog uređaja mora biti u skladu sa zvaničnim zahtevima i propisima.

Pravila za radare: nema univerzalnog pravila

Važno je da ne postoji jedno pravilo koje važi za sve uređaje. Klasični prenosni radari često mere između 150 i 300 metara, dok gradske kamere rade iz bližeg dometa. Fiksne kamere i sistemi za prosečnu brzinu funkcionišu na drugačijim principima, a prosečna brzina se izračunava na osnovu vremena provedenog na kontrolisanoj deonici, koja može biti podeljena na više kraćih sekcija.

Zbog toga vozači ne bi trebalo da se oslanjaju na procenu udaljenosti na kojoj radar radi. Umesto toga, preporučuje se da brzinu uvek prilagode ograničenju i uslovima na putu. Pravila i tehnologija se stalno unapređuju, pa je najbolje rešenje poštovati propise i izbegavati nepotrebne rizike.

Pročitaj još

Srbija

Koliko vode zaista treba piti dnevno: Nefrolog objašnjava gde greše mnogi

Minimalna količina tečnosti za zdravu osobu je 1,2–1,3 litra dnevno, dok preterano pijenje vode može biti štetno.

Objavljeno pre

,

Objavio:

Koliko vode zaista treba piti dnevno: Nefrolog objašnjava gde greše mnogi – koliko vode treba piti

Minimalna količina tečnosti za zdravu osobu je 1,2–1,3 litra dnevno, dok preterano pijenje vode može biti štetno.

Godinama se u javnosti provlači tvrdnja da je za zdravlje potrebno piti od 1,5 do 2 litra vode dnevno. Međutim, prema mišljenju španskog nefrologa dr Borhe Kiroge, preporuka o dve litre vode nije univerzalna i ne odgovara potrebama svakog organizma. On ističe da je poreklo ove brojke nejasno i da se potrebe za tečnošću razlikuju u zavisnosti od životnog stila i zdravstvenog stanja svake osobe.

Za zdrave ljude koji se odmaraju i ne izlažu fizičkom naporu ili visokim temperaturama, minimalna količina tečnosti potrebna dnevno iznosi 1,2 do 1,3 litra. Ova količina omogućava bubrezima da pravilno filtriraju krv i uklanjaju toksine iz organizma.

Prema rečima dr Borhe Kiroge: „Bubrezima je potrebno oko pola litra vode dnevno za filtraciju toksina.“ Osim toga, važno je uzeti u obzir i takozvane “nevidljive gubitke”, odnosno gubitak vode kroz kožu, disanje i neprimetno znojenje, što iznosi dodatnih 700 do 800 mililitara dnevno. Zbir ovih vrednosti daje upravo preporučenih 1,2 do 1,3 litra.

Kada je potrebno povećati unos tečnosti?

Unos vode od 1,2 do 1,3 litra dnevno važi za odrasle, zdrave osobe koje nisu izložene fizičkom naporu, boravku na vrućini, visokim temperaturama ili infekcijama. Međutim, potreba za tečnošću značajno raste u slučajevima fizičkog napora, boravka na visokim temperaturama, groznice, dijareje, povraćanja, tokom trudnoće i dojenja.

Francuska organizacija Assurance Maladie preporučuje odraslima unos od 1 do 1,5 litara tečnosti dnevno, što je u skladu sa španskim smernicama. Ostatak dnevnog unosa vode dobija se iz hrane, posebno iz voća, povrća, supa i jogurta. Osobe sa hroničnom bubrežnom insuficijencijom, problemima sa srcem ili sklonošću oticanju moraju se konsultovati sa lekarom pre povećanja unosa tečnosti.

Bubrezi ne vole ni manjak ni višak vode

Premalo tečnosti može dovesti do toga da bubrezi rade “na suvo” i da urin postane koncentrovan, što može biti opasno za njihovo funkcionisanje. S druge strane, forsirano pijenje veće količine vode od one koju organizam realno zahteva nije korisno. Dr Borha Kiroga upozorava da preteran unos vode može izazvati hiponatremiju, stanje koje se manifestuje mučninom, glavoboljama i grčevima.

„Bubrezi mogu i da zgusnu i da razrede urin. Kada pijemo mnogo, urin postaje proziran, ali to ne znači da bubrezi rade bolje“, naglašava Kiroga. Zato je važno prilagoditi unos vode individualnim potrebama i pratiti signale tela.

Kako znati da li pijete dovoljno?

Jednostavno pravilo za procenu dovoljnog unosa tečnosti jeste boja urina. Urin treba da bude svetao, ali ne potpuno proziran. Takođe, izostanak glavobolja povezanih sa dehidracijom i umeren osećaj žeđi tokom dana ukazuju na pravilan vodeni bilans. Ako postoji nedoumica oko optimalne količine tečnosti, preporučuje se savetovanje sa lekarom.

Na kraju, svako treba da sluša vlastito telo i prilagodi unos vode prema sopstvenim potrebama, uzimajući u obzir sve relevantne faktore i eventualne zdravstvene probleme.

Pročitaj još

Srbija

Zašto su sudski sporovi sve duži: Profesor Petrov upozorava na uticaj kvazi nevladinih organizacija

Nezavisnost pravosuđa je ugrožena, tvrdi Vladan Petrov, a pojedine nevladine organizacije preuzimaju sve veću ulogu.

Objavljeno pre

,

Objavio:

Zašto su sudski sporovi sve duži: Profesor Petrov upozorava na uticaj kvazi nevladinih organizacija – nezavisnost pravosuđa

Nezavisnost pravosuđa je ugrožena, tvrdi Vladan Petrov, a pojedine nevladine organizacije preuzimaju sve veću ulogu.

Sve više građana Srbije izražava nezadovoljstvo zbog toga što su sudski sporovi predugi i što se suđenja odugovlače. Ova tema ponovo dolazi u fokus javnosti nakon što je predsednik Ustavnog suda, prof. dr Vladan Petrov, istakao da je nezavisnost pravosuđa ugrožena. On je posebno upozorio na uticaj kvazi nevladinih organizacija na rad sudova i tužilaštva.

Kada se govori o tome zašto su sudski sporovi sve duži, Petrov podseća da se pitanje reforme pravosuđa pokreće još od vremena njegovih studija. On smatra da je reč o složenom procesu nasleđenom iz perioda realnog komunizma i socijalizma, koji se sada menja kako bi se stvorilo pravo društvo. Međutim, prema njegovim rečima, apsolutno liberalno društvo nije cilj kome treba težiti, jer može dovesti do dizbalansa moći između države i pojedinih segmenata sistema.

Uloga nevladinih organizacija u pravosuđu

Petrov je posebno ukazao na pojavu nevladinih organizacija koje se ne nalaze u registru pravnog poretka, ali se predstavljaju kao „čuvari pravosuđa“. On navodi primer organizacija pri Ceprisu i ProGlasu, ističući da javnost često ne zna ko su članovi tih organizacija ni na koji način deluju. “Oni imaju slobodu udruživanja, što je zagarantovano Ustavom i zakonima. Ipak, sve više nevladinih organizacija preuzima ulogu vlasti,” ocenjuje Petrov.

Zbog toga se, prema njegovom mišljenju, stvara fenomen otuđenja dela sudstva od same sudske vlasti. Prema njegovim rečima, takve neformalne organizacije deluju preko digitalnih platformi i utiču na rad sudova i tužilaštva. “Početkom nedelje sam govorio koliko danas digitalne platforme utiču na rad sudstva i tužilaštva”, naglašava Petrov.

Uticaj na nezavisnost pravosuđa i aktuelne posledice

Profesor Petrov smatra da je nezavisnost pravosuđa ugrožena upravo zbog aktivnosti kvazi nevladinih organizacija. On navodi da ove organizacije okupljaju nezadovoljne tužioce i sudije i podstiču ih da protestuju ispred Pravnog fakulteta, ali i ispred samog Ustavnog suda. “To je manji deo pravosuđa, ali ako ta manjina ima principe koji su antiustavni, može napraviti probleme većini i zajednici”, upozorava Petrov.

Pored toga, istakao je i aktuelnu situaciju u Visokom savetu tužilaca. Od konstituisanja ovog tela, od početka aprila, postoji samo jedna osoba kao predsedavajući. Petrov napominje da ta osoba ne može biti predsednik Visokog saveta tužilaca, ali treba da bude garant samostalnosti.

Konačno, Petrov zaključuje da su izazovi sa kojima se suočava pravosuđe višeslojni. Zbog toga je, kako smatra, neophodno da društvo prepozna ulogu i odgovornost svih aktera, kako bi se obezbedila nezavisnost i efikasnost sudskog sistema. Na taj način moguće je rešiti problem sve dužih sudskih sporova koji muče građane.

Pročitaj još

Srbija

Prijava nelegalnih objekata: Poslednja šansa za vlasnike, rok ističe uskoro

Građani koji nisu uspeli da podnesu prijavu na vreme mogu iskoristiti naknadni rok do 24. oktobra u ponoć.

Objavljeno pre

,

Objavio:

Prijava nelegalnih objekata: Poslednja šansa za vlasnike, rok ističe uskoro

Građani koji nisu uspeli da podnesu prijavu na vreme mogu iskoristiti naknadni rok do 24. oktobra u ponoć.

Vlasnici nelegalnih objekata u Srbiji danas i sutra imaju poslednju priliku da iskoriste naknadni rok i završe prijavu nelegalnih objekata, prema zakonu „Svoj na svome“. Ova mogućnost namenjena je isključivo građanima koji iz objektivnih razloga, poput bolesti ili administrativnih prepreka, nisu podneli prijavu do 8. februara. Prijava nelegalnih objekata moguća je elektronski preko aplikacije „Svoj na svome“, na šalterima pošta i u opštinama širom zemlje.

Elektronska prijava može se podneti do ponoći 24. oktobra, dok šalteri u poštama i opštinama rade prema sopstvenom radnom vremenu. Preporučeno je da opštine organizuju posebna mesta za podnošenje prijava tokom subote, a svaka lokalna samouprava određuje svoj raspored. Građani koji žele da iskoriste ovaj naknadni rok moraju uz prijavu priložiti i dokaz o sprečenosti.

Kako podneti prijavu nelegalnih objekata

Prijava nelegalnih objekata može se izvršiti na nekoliko načina. Najjednostavnija opcija je podnošenje prijave elektronski, putem digitalne platforme Agencije za prostorno planiranje i urbanizam, koristeći JMBG i ličnu kartu ili nalog na portalu eUprava. Takođe, građani mogu prijavu podneti na šalterima 547 pošta širom Srbije ili na još 150 drugih lokacija, kao i u opštinskim uslužnim centrima.

Za one koji su sprečeni iz objektivnih razloga, Gradska uprava Beograda je organizovala rad dežurnih šaltera u subotu, 24. oktobra, od 8 do 16 časova. Prijave se podnose u prostorijama Gradske uprave u Ulici kraljice Marije 1, na 15. spratu. Prijava nelegalnih objekata zahteva i priloženu dokumentaciju koja potvrđuje razloge sprečenosti.

Koliki su troškovi i ko je oslobođen naknade

Troškovi upisa objekta kreću se od 100 do 1.000 evra (u dinarskoj protivvrednosti), u zavisnosti od veličine objekta i lokacije na kojoj se nalazi. Primaoci socijalne pomoći, osobe sa invaliditetom, borci, samohrani roditelji i porodice sa troje ili više dece oslobođeni su plaćanja naknade za upis.

Ovaj zakon predviđa da objekti koji su prijavljeni budu evidentirani, a zatim i upisani u katastar nepokretnosti, čime vlasnici dobijaju mogućnost da slobodno raspolažu svojom imovinom. To uključuje prodaju, nasleđivanje, hipoteku, kao i legalno priključenje na komunalnu infrastrukturu. Zakon takođe uvodi nultu toleranciju na novu bespravnu gradnju — svi objekti koji se ubuduće izgrade bez dozvole biće upisani kao vlasništvo države.

Rezultati procesa i podaci o prijavama

Ministarka građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture u tehničkom mandatu, Aleksandra Sofronijević, izjavila je da je do sada podneto više od 2,5 miliona prijava u zakonskom roku, dok je u naknadnom periodu stiglo nešto manje od 200.000 prijava. „Neki su govorili da zakon ‘Svoj na svome’ neće uspeti, a mi danas, umesto obećanja, imamo vrlo konkretne rezultate, a to je preko 2,5 miliona podnetih prijava, 1,2 miliona izdatih potvrda i na stotine hiljada već upisanih objekata, odnosno naših građana kao vlasnika – onih koji su dobili dokaz da su svoji na svome“, istakla je Sofronijevićeva.

Prijava nelegalnih objekata u naknadnom roku predstavlja ključnu šansu za sve koji su iz opravdanih razloga propustili prethodni rok. Iskoristite preostalo vreme i završite ovaj proces na vreme.

Pročitaj još

U Trendu