JURIĆ O SUĐENJU ZA UBISTVO DANKE ILIĆ, NESTANKU JOVANKE I PREVARANTIMA KOJI MUTE VODU: Bez materijalnih dokaza teško do presude, jedino čudo može da otkrije pravu istinu!
Direktor Centra za zlostavljanu i nestalu decu Igor Jurić za TV Pink detaljno je analizirao aktuelne nestanke, početak suđenja u slučaju male Danke Ilić, ali i mračnu stranu internet predatora i lažnih „dobročinitelja“ koji trguju roditeljskim očajem.
Gostujući u emisiji „Novo jutro“, Igor Jurić osvrnuo se na aktuelni nestanak Jovanke Kalaković (40) iz Tovariševa kod Bačke Palanke, istakavši da se u javnosti često zanemaruje podatak koliko zapravo odraslih lica godišnje nestane u Srbiji.
— Uglavnom govorimo o nestaloj deci jer je to najosetljivija tema, ali na godišnjem nivou imamo ogroman broj prijavljenih nestanaka odraslih. Veliki broj bolesnih i dementnih osoba odlazi od svojih kuća, a porodice često nemaju nikakav trag. Nažalost, mnogi od njih se pronađu prekasno. Zato apelujem na sve koji u porodici imaju starije ili bolesne članove da razmisle o preventivnim merama, poput pametnih satova i GPS lokatora — upozorio je Jurić, napominjući da policija po svakoj prijavi nestanka reaguje odmah i bez odlaganja raspisuje potragu.
„Suđenje za Danku Ilić biće izuzetno teško – priznanje bez dokaza ne vredi“
Govoreći o početku suđenja za ubistvo dvadesetomesečne Danke Ilić, Jurić je izrazio veliku bojazan u pogledu sudskog epiloga, naglašavajući da nedostatak materijalnih dokaza vezuje ruke pravosuđu.
Foto: TV Pink Printscreen
— Slučaj male Danke je definitivno nerešen slučaj. Mislim da će biti izuzetno teško doći do presude i dokazati zločin koji se stavlja na teret optuženima. U startu su napravljeni propusti koje je kasnije bilo nemoguće nadoknaditi. Materijalnih dokaza nema, a jedino priznanje koje je postojalo sada je povučeno. Svi pravni stručnjaci sa kojima sam razgovarao kažu isto: ukoliko se priznanje ne potkrepi čvrstim dokazima, krivica se teško dokazuje — istakao je Jurić.
On dodaje da ključ rešenja leži u razbijanju zida ćutanja:
— Plašim se da nam je sada potrebno čudo. To čudo vidim u tome da proradi savest nekome iz bliskog okruženja ko sigurno zna šta se dogodilo, da ta osoba istupi i kaže istinu kako bi se pronašlo telo. Sa druge strane, dokle god nema tela, ne smemo potpuno ugasiti nadu da je dete možda živo.
Prevaranti, lažni detektivi i vidovnjaci koji lešinare nad tuđom nesrećom
Podsećajući na dugogodišnji misteriozni nestanak Barbare Vitez, Jurić je ukazao na matricu lažnih dojava sa kojom se suočava svaka unesrećena porodica.
Foto: TV Pink Printscreen
— Roditelji Barbare Vitez dali su ogroman novac privatnim detektivima koji su ih lagali da im je ćerka živa u Mađarskoj ili Švajcarskoj. I lično sam prisustvovao razgovoru gde su pojedinci tvrdili da Barbara radi kao kućna pomoćnica u inostranstvu. Kada vam dete nestane, hvatate se za slamku i gubite racionalnost, a tada se pojavljuju najgori profiteri — rekao je Jurić i podelio bolno lično iskustvo:
— Kada je nestala moja Tijana, dobijali smo dojave da je viđena u Alžiru, Mađarskoj, Banjaluci… Javilo se na stotine lažnih vidovnjaka koji su tražili novac tvrdeći da sa njom mogu da stupe u kontakt „telepatskim putem“. To je dno ljudskosti, korišćenje tuđe neopisive patnje.
Trgovina decom i akcija „Armagedon“: Srbija postala zemlja porekla
Komentarišući slučajeve trgovine decom u regionu, poput otkrivanja sumnjivih objekata u Brčkom, Jurić je izneo alarmantno upozorenje o bezbednosnoj slici u našoj zemlji:
— Nekada je Srbija bila tranzitna ruta, a danas smo postali zemlja porekla kada je u pitanju trgovina decom. Naša deca su direktna meta.
Ipak, Jurić naglašava da klasične otmice na ulici statistički predstavljaju najređi oblik nestanka, dok su uzroci najčešće unutar disfunkcionalnog okruženja:
— Najveći broj dece beži od kuće. To nisu hirovi – ta deca su u ogromnom procentu žrtve zanemarivanja i seksualnog zlostavljanja. Zato javnost ne sme da ih osuđuje kada se vrate. Predatori na internetu koriste njihovu ranjivost i nude im lažno utočište. Kroz policijsku akciju „Armagedon“ procesuirano je 714 predatora, ali to je samo kap u moru. Moramo svakodnevno razgovarati sa decom i znati sa kim komuniciraju na mrežama — zaključio je Jurić.
Podsećajući na nerazjašnjene sudbine Biljane Đorić iz Mataruške Banje i nestalog niškog farmaceuta, Jurić je podvukao da je neizvesnost najteža kazna za svaku porodicu i da društvo duguje istinu i pravdu svim žrtvama i njihovim najmilijima.
Slučaj iz Tenesija otvara raspravu o etici i pravu nakon neuspelog pogubljenja, dok advokati traže oslobađanje.
Krista Pajk, osuđenica na smrt iz američke savezne države Tenesi, preživela je čak dve smrtne doze pentobarbitala tokom neuspelog pogubljenja. Ovaj događaj, koji se odigrao pre nekoliko dana, pokrenuo je široku debatu o etici i pravnim posledicama pogubljenja koja ne uspeju, izazivajući veliki pravni i medicinski skandal u Sjedinjenim Državama.
Pravni skandal u SAD: šta sledi nakon neuspelog pogubljenja
Kada je pokušano pogubljenje Kriste Pajk, svedoci su izvestili o dramatičnim scenama. Telo osuđenice izvinulo se u oblik slova „V“, dok je vrištala od bolova. Iako je primila dve pune doze smrtonosnog pentobarbitala, preživela je, što je izuzetno redak slučaj u američkom pravosuđu. Stručnjaci tvrde da je moguće da lek nije pravilno ubrizgan u krvotok, već van vene, što je izazvalo ozbiljna oštećenja tkiva i trajne zdravstvene posledice za osuđenicu. Dr Svetlana Stanišić, profesor fizičke hemije, objasnila je da je verovatno došlo do medicinske greške ili neadekvatne primene leka. Osim toga, naglasila je da lekari često odbijaju učešće u pogubljenjima, pa injekciju obično daje nestručno osoblje, a kvalitet supstance može biti upitan.
Advokati koriste propuste: smrtna kazna formalno izvršena?
Pravni tim Kriste Pajk poziva se na Osmi amandman Ustava SAD, koji zabranjuje okrutno i nečovečno postupanje. Advokat Aleksandar Cvejić istakao je pravni apsurd: „Ako je nad njom smrtna kazna formalno izvršena, a ona je preživela, postavlja se pitanje da li država ima pravo da pokuša ponovo.“ On dodaje da po zakonu ne može biti dva puta kažnjena za isto delo, što otvara mogućnost da bude puštena na slobodu. Istraga o propustima u pogubljenju je u toku, dok je guverner Tenesija privremeno obustavio sve smrtne kazne i naložio nezavisnu istragu. Očekuje se da će pravna borba potrajati godinama, a ključni argument odbrane biće dokazano mučenje tokom neuspelog pogubljenja.
Pozadina slučaja i zdravstvene posledice
Krista Pajk je osuđena na smrtnu kaznu zbog brutalnog ubistva drugarice kada je imala 18 godina. Iako su advokati godinama pokušavali da izmene presudu, pravosnažna odluka ostala je nepromenjena sve do incidenta u prostoriji za pogubljenje. Nakon neuspelog pokušaja, ona je suočena sa ozbiljnim neurološkim oštećenjima i oduzetim rukama. U međuvremenu, ostaje iza rešetaka, dok se čeka konačna odluka suda i završetak istrage o pogubljenju. Slučaj „smrtna kazna u Americi“ sada dobija novo značenje i postavlja pitanje granica etike i prava.
Slučaj osuđenice na smrt Kriste Pajk izazvao je nezapamćen presedan u istoriji američkog pravosuđa nakon što je preživela čak dve pune doze smrtonosnog pentobarbitala.
Ovaj bizaran i zastrašujući događaj pokrenuo je lavinu pitanja o etici, greškama pri egzekuciji, ali i otvorio mogućnost za nezamisliv pravni ishod — da osuđenica nakon preživljene smrtne kazne izbegne novo pogubljenje.
O ovom fenomenu u jutarnjem programu televizije Pink govorili su dr Svetlana Stanišić, profesor i doktor fizičke hemije, i poznati beogradski advokat Aleksandar Cvejić.
Kako je moguće preživeti otrov koji gasi srce i mozak?
Pentobarbital je snažan sedativ koji se u visokim koncentracijama koristi kao smrtonosna injekcija sa ciljem da parališe centralni nervni sistem, zaustavi disanje i rad srca. Kako stručnjaci objašnjavaju, takvo pogubljenje zamišljeno je kao bezbolno uspavljivanje, ali se u slučaju Kriste Pajk pretvorilo u agoniju.
Svedoci egzekucije opisali su stravične scene: osuđenica je vrištala od bolova u ruci, noge su joj naglo poletele uvis, a celo telo joj se u grču izvilu u oblik slova „V“.
FOTO: TV PINK PRINTSCREEN
„Vrlo je mala verovatnoća da ona ima metabolizam koji može da razgradi toliku količinu otrova. Suština je u tome da lek najverovatnije nije ušao u krvotok, već je ubrizgan van krvnog suda — ili je pukla vena ili je nestručno osoblje promašilo. Ta supstanca je izuzetno alkalna, nagriza tkivo poput žive sode ili sapuna i izaziva jezive bolove. Ona sada ima oduzete ruke i trajna oštećenja“, objasnila je dr Stanišić.
Ona je dodala da ozbiljan problem predstavlja i činjenica da lekari zbog Hipokratove zakletve odbijaju da učestvuju u pogubljenjima, pa smrtonosne injekcije često daje nestručno zatvorsko osoblje, a upitan je i kvalitet supstanci koje se neretko nabavljaju na crnom tržištu jer farmaceutske kuće odbijaju saradnju.
Pravni apsurd: „Smrtna kazna je formalno izvršena, ona može kući?!“
Nakon neuspelog pogubljenja, guverner savezne države Tenesi privremeno je obustavio sve smrtne kazne i naložio hitnu nezavisnu istragu. Međutim, pravni tim Kriste Pajk već priprema postupak pozivajući se na Osmi amandman Ustava SAD, koji izričito zabranjuje okrutno i nečovečno postupanje i mučenje.
Advokat Aleksandar Cvejić smatra da ovaj slučaj ulazi u zonu pravnog apsurda koji bi mogao da stigne i do Vrhovnog suda SAD:
„Njeno delo je strašno, ali ovde se postavlja pitanje — ako ne može dva puta da joj se sudi za isto delo, može li dva puta da bude ubijena? Njoj je otrov apliciran. Zakonski i formalno, nad njom je smrtna kazna izvršena, a to što država nije uspela da je ubije, to je njihov problem. Ja sam sklon slobodnijem tumačenju: po državi ona je mrtva, a pošto je zapravo živa — ona komotno može da ide kući“, naveo je Cvejić.
FOTO: TV PINK PRINTSCREEN
Kako ističe advokat, pravna bitka će trajati godinama, a ključni argument odbrane biće upravo dokazano mučenje kojem je osuđenica bila izložena.
Zločin koji traje decenijama
Krista Pajk je osuđena na najtežu kaznu jer je još kao osamnaestogodišnjakinja, zajedno sa tadašnjim dečkom, na izuzetno brutalan način ubila svoju drugaricu u napuštenoj kući. Iako su njeni advokati godinama pokušavali da izbore ublažavanje kazne navodeći teško detinjstvo, zlostavljanje i bipolarni poremećaj, presuda je ostala nepromenjena sve do ovog skandala u sobi za pogubljenje.
Dok se čeka konačna odluka suda i izveštaj komisije o propustima dželata, Krista Pajk ostaje iza rešetaka — sa teškim neurološkim posledicama, ali živa.
Stephen Hubbard, koji je bio zatvoren u Rusiji pod optužbom da se borio za Ukrajinu, pušten je na slobodu.
Puštanje na slobodu Stephena Hubbarda
Stephen Hubbard, 74-godišnji državljanin SAD iz Michigana, koji je bio zatvoren više od četiri godine u Rusiji, pušten je iz zatvora, potvrdile su ruske državne novinske agencije. Hubbard je bio poslednji Amerikanac za koga je State Department formalno izjavio da je nepravedno zadržan. Steve Witkoff, američki izaslanik, potvrdio je njegovo oslobađanje nakon razgovora sa Vladimirom Putinom u Sankt Peterburgu.
Zdravstveno stanje i dalji tretman
Hubbard, koji se nalazi u lošem zdravstvenom stanju, očekuje se da će biti prebačen u Teksas na lečenje u vojnoj bolnici. Iako je on pušten na slobodu, u ruskom pritvoru ostaje još desetak Amerikanaca, uključujući dvojne državljane.