Connect with us

Vesti

U ovom srpskom selu kuće su napuštene, ali priče o njima i dalje žive: Meštani pamte šta se dogodilo

Objavljeno pre

,

Two chickens, including a Silkie, stand on grass in a sunny garden. Vibrant outdoor scene. Butwhosamy

Nekada su se iz ovih kuća čuli razgovori, smeh i zvuci svakodnevnog života. Danas su mnoge od njih prazne, prozori zatvoreni, a dvorišta polako preuzimaju trava i šiblje.

Ipak, napuštena sela u Srbiji nisu samo ostaci prošlosti. Svaka prazna kuća iza sebe ima priču o ljudima koji su u njoj živeli, porodicama koje su odlazile i životu koji se nikada nije vratio.

Jedan od takvih prizora može se pronaći u brojnim brdsko-planinskim krajevima Srbije, gde su čitava domaćinstva tokom decenija ostajala bez stanovnika.

Kuće ostale bez svojih domaćina

Razlozi zbog kojih su sela počela da se prazne uglavnom nisu vezani za jedan događaj.

Ljudi su odlazili u gradove zbog školovanja, posla i boljih uslova za život. Mlađe generacije često se nisu vraćale, dok su stariji stanovnici vremenom ostajali bez naslednika koji bi nastavili život na selu.

Tako su kuće koje su nekada bile pune ljudi ostajale zaključane.

Neke su napuštene pre nekoliko godina, dok druge već decenijama niko ne održava.

Priče ipak nisu nestale

Iako su se stanovnici odselili, sećanja na život u selu ostala su među onima koji su tu proveli detinjstvo ili u njemu još žive.

Pamte se kuće u kojima su se okupljale velike porodice, stari bunari, seoske prodavnice, škole i mesta na kojima su se ljudi sastajali.

Za mlađe generacije takva mesta mogu izgledati gotovo nestvarno, ali stariji meštani često mogu da ispričaju ko je živeo u gotovo svakoj kući.

Zašto sela ostaju prazna?

Pražnjenje sela nije pojava karakteristična samo za jedno mesto.

Promene u načinu života dovele su do toga da veliki broj ljudi napusti ruralne sredine i preseli se u veće gradove.

Posebno su pogođena udaljenija sela, gde je manje radnih mesta, a pristup pojedinim uslugama može biti otežan.

Kada ode jedna porodica, često za njom vremenom odlaze i druge. Tako se broj stanovnika smanjuje iz generacije u generaciju.

Priroda polako vraća prostor

Na napuštenim imanjima brzo se vidi koliko priroda može da promeni prostor.

Trava prerasta nekada uređena dvorišta, drveće raste uz zidove, a krovovi počinju da propadaju.

Posle dovoljno vremena teško je zamisliti kako je isto mesto izgledalo kada su kuće bile pune ljudi.

Ipak, tragovi nekadašnjeg života često ostanu – stari bunar, voćnjak, ograda ili kamen temeljac.

Nisu to samo prazne kuće

Za nekoga ko prvi put vidi napušteno selo, prizor može biti samo zanimljiv ili pomalo jeziv.

Za ljude koji su u njemu živeli, međutim, te kuće predstavljaju mnogo više.

One čuvaju uspomene na porodice, običaje, praznike, svadbe, radove u polju i svakodnevni život koji je nekada bio potpuno uobičajen.

Zato priče o napuštenim srpskim selima nisu samo priče o kućama koje propadaju. To su priče o tome kako se Srbija menjala i kako su čitave generacije ljudi menjale način života.

A dok god postoje oni koji pamte ko je živeo iza tih zatvorenih vrata, ta sela nisu potpuno nestala – njihove priče i dalje žive.

Pročitaj još

Region

Saobraćajna nesreća u Bugarskoj: Preminuo Boranin tokom lečenja posle buđenja iz kome

Muškarac iz Bora preminuo je nakon što je preživeo saobraćajnu nesreću u Bugarskoj, u kojoj je njegova supruga poginula.

Objavljeno pre

,

Objavio:

Saobraćajna nesreća u Bugarskoj: Preminuo Boranin tokom lečenja posle buđenja iz kome

Muškarac iz Bora preminuo je nakon što je preživeo saobraćajnu nesreću u Bugarskoj, u kojoj je njegova supruga poginula.

Boranin je preminuo tokom lečenja nakon što je doživeo tešku saobraćajnu nesreću u Bugarskoj. U nesreći na magistralnom putu E-79, između Kresne i Simitlija, poginula je njegova supruga, dok je on bio u komi. Nesreća se dogodila krajem jula, kada su se supružnici vraćali sa letovanja.

Nakon što se probudio iz kome, njegovo zdravstveno stanje pratili su lekari sa nadom da će se oporaviti. Ipak, prema dostupnim informacijama, preminuo je tokom lečenja. Prethodno je bio hospitalizovan u Bugarskoj, a zatim prebačen u svoj rodni grad Bor, gde je nastavljeno lečenje.

Detalji saobraćajne nesreće u Bugarskoj

Prema saopštenju, u saobraćajnoj nesreći koja se dogodila na magistralnom putu E-79 u Bugarskoj, supruga preminulog izgubila je život na mestu događaja. Muškarac iz Bora zadobio je teške povrede i bio je u komi nekoliko dana. Nakon buđenja, njegovo stanje se poboljšavalo, što je porodici i prijateljima ulivalo nadu.

Ipak, tokom daljeg toka lečenja, došlo je do pogoršanja zdravstvenog stanja. Preliminarne informacije ukazuju na to da je uzrok smrti bio srčani zastoj. Pored toga, porodica je navela da je upravo tog dana trebalo da bude otpušten iz bolnice, jer mu se stanje smatralo stabilnim.

Tuga u porodici i zajednici

Porodicu i prijatelje Boranina dočekala je nova tragedija, jer su očekivali njegov povratak kući. Umesto toga, obavešteni su o njegovoj smrti. Njegova supruga je poginula na mestu nesreće, dok je on izgubio život tokom oporavka.

Nadležne službe pratile su njegov oporavak, a javnost je informisana o razvoju događaja. Saobraćajna nesreća u Bugarskoj, koja je imala tragične posledice za porodicu iz Bora, ostavila je dubok trag u njihovoj zajednici.

Pročitaj još

Srbija

Požar u Deliblatskoj peščari: Ekipe iz cele Srbije i dalje na terenu

Komandant brigade ističe da borba sa vatrom traje zbog zahtevnog terena, a situacija i dalje ostaje neizvesna.

Objavljeno pre

,

Objavio:

Požar u Deliblatskoj peščari: Ekipe iz cele Srbije i dalje na terenu

Komandant brigade ističe da borba sa vatrom traje zbog zahtevnog terena, a situacija i dalje ostaje neizvesna.

Borba sa požarom u Deliblatskoj peščari traje i dalje, a ekipe iz cele Srbije su na terenu, prema zvaničnom saopštenju. Komandant Vatrogasno-spasilačke brigade Beograd Dragan Miković izjavio je večeras da je zbog specifičnosti terena i rastinja gašenje požara posebno zahtevno. On je naglasio da se svi angažovani neumorno bore, dok situacija ostaje neizvesna.

„Ekipe iz cele Srbije su tamo, pomažu kolegama iz Pančeva. Iz Beograda je trenutno 54 vatrogasca-spasilaca na terenu i ostaće dokle god to bude bilo potrebno. Naravno, ljudi će se menjati na svaka 3-4 dana, jer je nemoguće da jedan čovek izdrži sve to“, rekao je Miković.

Požar u Deliblatskoj peščari: angažovanje i izazovi

Prema njegovim rečima, vatrogasci iz više gradova svakodnevno rade na gašenju požara u Deliblatskoj peščari. Posebno je istakao da je zbog nepristupačnog terena i gustog rastinja borba sa vatrom veoma zahtevna. Takođe, ekipe se redovno smenjuju kako bi održale efikasnost i sigurnost na terenu. Ovo je neophodno, naglašava Miković, jer su uslovi veoma teški.

On je napomenuo i da je tokom leta u Beogradu zabeleženo više od 30 požara dnevno. „Beogradska brigada svakog dana ima više od 30 požara i više od 50 intervencija“, dodao je Miković. To jasno pokazuje koliko su resursi i angažovanje vatrogasaca maksimalno opterećeni u ovom periodu.

Situacija ostaje neizvesna uprkos naporima

Na pitanje koliko je teško predvideti kretanje vatre, Miković je odgovorio da kod velikih požara ne može sa sigurnošću da se zna kako će se situacija razvijati. „Kada su veliki požari, ne može se predvideti sa sigurnošću šta će se dešavati“, istakao je komandant brigade. Zbog toga je važno da ekipe ostanu na terenu dok god postoji opasnost od širenja vatre.

Osim toga, on je naglasio da vatrogasci ostaju spremni da reaguju i u drugim delovima zemlje. Na taj način, bez obzira na izazove, prioritet ostaje zaštita ljudi, imovine i prirodnog bogatstva Deliblatske peščare.

Konačno, iz brigada poručuju da će sve ekipe nastaviti borbu sa požarom dok situacija ne bude u potpunosti pod kontrolom. Zahvaljujući zajedničkim naporima iz više gradova, nadaju se da će vatra biti savladana u što kraćem roku.

Pročitaj još

Srbija

Najneobičnije drvo u Srbiji: Meštani ga vekovima čuvaju, a oko njega postoji posebno verovanje

Objavljeno pre

,

Objavio:

Vibrant green tree canopy against a clear blue sky in a peaceful summer park.

Srbija je poznata po brojnim starim stablima koja su preživela generacije ljudi, ratove, promene granica i čitava istorijska razdoblja. Međutim, neka stabla nisu važna samo zbog svoje starosti.

U pojedinim krajevima Srbije drvo može imati posebno mesto u tradiciji i narodnim verovanjima, pa se oko njega vekovima okupljaju meštani i prenose priče sa generacije na generaciju.

Jedan od najpoznatijih primera su zapisi, odnosno sveta stabla koja se u srpskoj tradiciji smatraju važnim delom života sela.

Drvo koje se nije smelo seći

Zapis je najčešće veliko i staro drvo na čijoj je kori urezan krst.

U prošlosti je ono imalo posebno značenje za čitavu zajednicu.

Oko njega su se održavale molitve i ophodi, a verovalo se da drvo štiti selo i ljude koji u njemu žive.

Zbog toga se zapis nije smeo seći, lomiti niti na drugi način oštećivati.

U pojedinim mestima običaj se poštuje i danas.

Meštani su oko njega gradili verovanja

Narodna verovanja razlikovala su se od kraja do kraja, ali je osnovna ideja bila slična – zapis je predstavljao posebno mesto zajednice.

Verovalo se da njegovo oštećivanje može doneti nesreću selu.

Zbog toga su se oko pojedinih stabala prenosile brojne priče.

Neka su preživela i više od jednog veka, upravo zato što su generacije meštana pazile da ih niko ne ošteti.

Zapis kao mesto okupljanja

Oko svetog drveta nisu se okupljali samo pojedinci.

U određenim danima, posebno tokom seoskih slava i verskih praznika, zajednica je dolazila do zapisa.

Tu su se obavljali verski obredi, a običaj je bio povezan sa željom za zdravljem, dobrim rodom i zaštitom sela.

Zbog toga zapis nije bio samo deo prirode.

Za meštane je predstavljao vezu između ljudi, vere, tradicije i mesta u kojem žive.

Stabla koja pamte generacije

Posebno je zanimljivo što neka stara stabla mogu da nadžive više ljudskih generacija.

Dok se menjaju kuće, putevi i čitava sela, drvo ostaje na istom mestu.

Zato su pojedini zapisi postali svojevrsni živi svedoci prošlosti.

Stariji stanovnici često pamte događaje koji su se odvijali u njihovoj blizini, dok mlađi kroz priče upoznaju običaje svojih predaka.

Posebno mesto u srpskoj tradiciji

Običaj poštovanja zapisa deo je bogate narodne tradicije u Srbiji.

Iako se način života vremenom promenio, pojedina sela i danas čuvaju stara stabla i običaje povezane sa njima.

Za nekoga ko prvi put čuje priču o drvetu koje se ne sme seći, sve to može zvučati neobično.

Međutim, iza takvog odnosa prema jednom stablu krije se mnogo više od običnog verovanja.

To je priča o vremenu kada je priroda bila neraskidivo povezana sa životom zajednice, a jedno veliko drvo moglo je da postane simbol čitavog sela.

Zašto su ovakva stabla važna i danas?

Pored tradicije, stara stabla imaju i veliki značaj za prirodu.

Ona mogu biti stanište brojnim vrstama ptica, insekata i drugih životinja, dok istovremeno predstavljaju deo pejzaža i lokalnog identiteta.

Možda zato najneobičnije drvo u Srbiji nije jedno određeno stablo koje privlači pažnju svojim oblikom. To su upravo zapisi – stabla koja meštani vekovima čuvaju, jer se oko njih nisu stvarale samo grane i krošnje, već i priče, običaji i verovanja koja traju do danas.

Pročitaj još

U Trendu