Connect with us

Domaće

Digitalne banke iz Velike Britanije imaju preko 85 miliona korisnika, ali još ne ulaze na srpsko tržište

Revolut sa 70 miliona i Monzo sa 15 miliona korisnika još nisu zatražili dozvolu za rad u Srbiji, dok lokalne banke ubrzano digitalizuju svoje usluge

Objavljeno pre

,

Digitalne banke iz Velike Britanije imaju preko 85 miliona korisnika, ali još ne ulaze na srpsko tržište Foto Izvor: Pixabay / fotoblend

Revolut sa 70 miliona i Monzo sa 15 miliona korisnika još nisu zatražili dozvolu za rad u Srbiji, dok lokalne banke ubrzano digitalizuju svoje usluge

Digitalne banke iz Velike Britanije poput Revoluta i Monza imaju preko 85 miliona korisnika globalno, ali trenutno nisu prisutne na srpskom tržištu. Prema podacima Narodne banke Srbije, nijedna neobanka ili čelendžer banka nije podnela zahtev za dobijanje bankarske licence u Srbiji do danas.

Zašto digitalne banke iz Velike Britanije ne dolaze u Srbiju

Revolut ima više od 70 miliona korisnika širom sveta, dok Monzo broji više od 15 miliona. Ove takozvane čelendžer banke nastale su u Velikoj Britaniji posle finansijske krize 2008. godine, sa ciljem da ponude brže, jednostavnije i povoljnije finansijske usluge u odnosu na tradicionalne banke. Međutim, iako su dostupne u mnogim evropskim zemljama, za sada nijedna nije aktivna u Srbiji.

Narodna banka Srbije navodi da se pravila za čelendžer banke ne razlikuju od onih koja važe za druge strane banke. Prema Zakonu o deviznom poslovanju, građani Srbije mogu koristiti račune u ovim bankama u inostranstvu, ali centralna banka nema podatke koliko rezidenata koristi upravo digitalne banke, već samo vodi evidenciju o ukupnom broju računa u inostranstvu.

Digitalno bankarstvo u Srbiji: rast tradicionalnih banaka

Iako zakon u Srbiji još ne dozvoljava rad potpuno digitalnih banaka, domaće banke ubrzano razvijaju digitalne usluge. Yettel banka je trenutno najbliža modelu digitalne banke u Srbiji, navodi Narodna banka Srbije. Usvajanje izmena Zakona o platnim uslugama iz 2024. godine donelo je otvoreno bankarstvo (open banking) i dve nove vrste pružalaca platnih usluga: informisanje o računu i iniciranje plaćanja.

Otvoreno bankarstvo omogućava korisnicima da, uz saglasnost, podatke o svojim računima dele sa drugim licenciranim finansijskim institucijama. Na taj način otvara se prostor za nove aplikacije i personalizovane finansijske usluge. Većina banaka u Srbiji već omogućava otvaranje računa na daljinu, mobilna i instant plaćanja, digitalno podnošenje zahteva za kredite i elektronsko potpisivanje dokumentacije.

Uticaj dolaska digitalnih banaka iz Velike Britanije na konkurenciju

Dolazak Revoluta ili Monza ne bi značajno promenio osnovne bankarske usluge, ali bi pojačao konkurenciju u međunarodnim plaćanjima, deviznim računima i investicionim proizvodima. Građani i privreda bi dobili širi izbor usluga i pružalaca, što bi unapredilo tržište. S druge strane, britanska neobanka Zopa razmatra ulazak na tržište severne Evrope kroz akvizicije, ali njeno interesovanje za Srbiju nije potvrđeno.

Status korisničke zaštite kod digitalnih banaka

Jedno od ključnih pitanja je nivo zaštite korisnika. Prema izjavi Narodne banke Srbije, presudno je da li banka ima punu bankarsku licencu. Kod čelendžer banaka korisnici uživaju ista prava kao kod tradicionalnih banaka, dok kod neobanki može biti složeniji proces rešavanja potencijalnih problema, što je važno u slučaju zloupotreba. Rizici od sajber prevara i fišinga prisutni su i kod tradicionalnih banaka koje razvijaju digitalne kanale. Dodatne izmene propisa u pripremi imaju za cilj da unaprede zaštitu korisnika prilikom ugovaranja finansijskih usluga na daljinu.

Razlike između neobanki i čelendžer banaka

U javnosti se često mešaju pojmovi neobanka i čelendžer banka, iako predstavljaju različite modele. Neobanke su digitalne platforme koje nude određene finansijske usluge u saradnji sa licenciranim bankama, ali same uglavnom nemaju bankarsku licencu. Čelendžer banke, kao što su Revolut i Monzo, imaju punu bankarsku licencu i podležu istoj regulativi kao i tradicionalne banke. Njihova posebnost je digitalni model poslovanja bez fizičkih filijala, što omogućava brže i jednostavnije procese za korisnike.

Pročitaj još

Domaće

Osiguranje autonomnih vozila ostaje neregulisano, 8.000 robotaksija već u saobraćaju

U SAD i Kini prošle godine 8.000 robotaksija radilo bez vozača, dok regulativa i osiguranje za autonomna vozila još nisu rešeni ni u EU ni u Srbiji

Objavljeno pre

,

Objavio:

Osiguranje autonomnih vozila ostaje neregulisano, 8.000 robotaksija već u saobraćaju

U SAD i Kini prošle godine 8.000 robotaksija radilo bez vozača, dok regulativa i osiguranje za autonomna vozila još nisu rešeni ni u EU ni u Srbiji

Osiguranje autonomnih vozila ostaje otvoreno pitanje iako je prošle godine u saobraćaju bilo 8.000 robotaksija u dvadesetak gradova SAD i Kine. Sa porastom broja vozila četvrtog nivoa autonomije, rastu i dileme oko pravne odgovornosti i načina na koji se štete pokrivaju. Regulativa još uvek nije usaglašena ni u najnaprednijim tržištima, što dodatno komplikuje posao osiguravajućih društava i korisnika.

Pravna neizvesnost za autonomna vozila i osiguranje

Ideja o autonomnim vozilima postoji još od prve polovine 20. veka, ali su tek poslednjih petnaest godina na tržištu prisutna vozila višeg stepena samostalnosti. Stepen autonomije kreće se od 1 do 5. Nivo 5 omogućava potpuno samostalnu vožnju bez vozača, dok nivo 4 dozvoljava vožnju bez nadzora u većini situacija. Međunarodna agencija za energetiku navodi da se trenutno vozila na nivou 4 najviše koriste kao robotaksiji, dok nivo 5 još nije komercijalno dostupan.

Kombinacija propisa i otvorena pitanja odgovornosti

U SAD je regulativa fragmentisana, pa se primenjuju federalni standardi i zakoni pojedinačnih država. Kina ima centralizovane propise sa jasnijim smernicama, ali ni tamo nije u potpunosti rešeno pitanje odgovornosti. U Evropskoj uniji se oslanjaju na Direktivu o osiguranju motornih vozila i Direktivu o odgovornosti za proizvode sa nedostatkom. Prva traži osiguranje građanske odgovornosti vozača, dok druga predviđa odgovornost proizvođača u slučaju greške softvera ili hardvera koji uzrokuje štetu. Prema rečima Filipa Živanovića, advokata iz kancelarije Nikčević i Kapor, kod vozila višeg nivoa autonomije vozač ne učestvuje aktivno, pa odgovornost ostaje nejasna.

Srpska regulativa još u začetku

U Srbija je autonomna vožnja dozvoljena isključivo u testne svrhe, a pojam autonomnog vozila uveden je tek izmenama Zakona o bezbednosti saobraćaja 2023. godine. Pravilnik o uslovima za obavljanje autonomne vožnje definiše proces testiranja i izdavanja dozvola, ali ne razdvaja nivoe automatizacije. Zakon o obaveznom osiguranju u saobraćaju još ne prepoznaje autonomna vozila kao posebnu kategoriju. Zbog toga bi se u slučaju nesreće primenjivale opšte odredbe Zakona o obligacionim odnosima, što dodatno komplikuje situaciju za osiguravajuće kuće i korisnike.

Otvorena pitanja za osiguranje autonomnih vozila

Kod tradicionalnih vozila jasno je čije osiguranje pokriva štetu. Međutim, kod autonomnih vozila, odluku o kretanju, kočenju i izbegavanju prepreka donosi softver ili algoritam. Time se otvara pitanje da li odgovornost snosi vlasnik, proizvođač ili sam programer softvera. U praksi, bez precizne regulative, osiguranje autonomnih vozila ostaje jednačina bez poznatih, što usporava širu primenu ove tehnologije. Kao rezultat, tržište i osiguravači čekaju jasnije smernice, dok regulatorna neizvesnost usporava razvoj sektora.

Pročitaj još

Domaće

Prehrambena industrija podnela 235 tužbi protiv mera za zaštitu javnog zdravlja

Kompanije kao Coca-Cola i PepsiCo osporavaju propise, dok ultra-prerađena hrana čini do polovine ishrane u SAD, Velikoj Britaniji i Australiji

Objavljeno pre

,

Objavio:

Prehrambena industrija podnela 235 tužbi protiv mera za zaštitu javnog zdravlja

Kompanije kao Coca-Cola i PepsiCo osporavaju propise, dok ultra-prerađena hrana čini do polovine ishrane u SAD, Velikoj Britaniji i Australiji

Prehrambena industrija podnela je ukupno 235 tužbi protiv zdravstvenih politika usmerenih na smanjenje potrošnje ultra-prerađene hrane u periodu od 2010. do 2025. godine, prema međunarodnoj istrazi. Fokus_keyphrase ‘prehrambena industrija’ jasno se vidi u ovom trendu, gde su najaktivnije kompanije upravo iz ovog sektora. Najveći broj sporova zabeležen je u Meksiku, Kolumbiji, Brazilu, Sjedinjenim Američkim Državama i Velikoj Britaniji.

Kompanije osporavaju restriktivne propise

U tri četvrtine slučajeva, tužbe su pokrenule kompanije iz grupe ultra-prerađene hrane ili njihova industrijska udruženja. Među njima su Coca-Cola, PepsiCo, Mondelez, Kellogg’s, Danone, Ferrero, Xignux i Heartland Food Products Group. Od svih identifikovanih tužilaca, čak 38% čini osam najvećih matičnih korporacija. Ove kompanije ističu da žele da pomognu potrošačima da donose informisane odluke, ali istovremeno preduzimaju pravne korake da ospore ili odlože uvođenje novih propisa.

Ultra-prerađena hrana, koja se proizvodi industrijski i sadrži sastojke neuobičajene za domaćinstva, povezuje se sa zdravstvenim problemima kao što su gojaznost, dijabetes tipa 2, bolesti srca i mentalno zdravlje. U nekim državama, uključujući Veliku Britaniju, Sjedinjene Američke Države i Australiju, ovi proizvodi čine i do polovine prosečne ishrane stanovništva. Kao rezultat, vlade uvode mere poput upozorenja na ambalaži, ograničenja reklamiranja i poreza na proizvode sa visokim sadržajem šećera, masti i soli.

Uticaj sudskih procesa na javno zdravlje

Iako su kompanije izgubile oko tri četvrtine završenih sporova, desetinama slučajeva odlaganje je omogućilo produžetak primene novih zdravstvenih politika za nekoliko godina. Time su vlade i zdravstvene institucije bile izložene visokim troškovima i administrativnim preprekama. Pored toga, stručnjaci ukazuju da takve tužbe produbljuju globalnu krizu javnog zdravlja i povećavaju troškove za države.

U praksi, ultra-prerađena hrana ostaje dominantna na tržištu. Kompanije koriste pravne i komunikacione strategije kako bi zaštitile svoju poziciju i profit, dok istovremeno javno promovišu odgovornost i podršku zdravijim izborima. Uporedo sa tim, posledice se ogledaju u produženoj izloženosti stanovništva proizvodima koji utiču na zdravlje i javne finansije.

Globalni trendovi i domaći izazovi

Tržište ultra-prerađene hrane raste širom sveta, dok države traže efikasne regulatorne modele kako bi balansirale interese industrije i zaštitu javnog zdravlja. Prehrambena industrija ostaje snažan ekonomski akter, sa sposobnošću da utiče na formulaciju i implementaciju propisa putem sudskih i lobističkih aktivnosti. Kao rezultat, odnos snaga između prehrambenih kompanija i javnih politika ostaje ključan faktor u oblikovanju zdravstvenih trendova i potrošačkih navika.

Pročitaj još

Domaće

UniCredit Bank i KfW plasiraju 43 miliona evra za zelene investicije u Srbiji

Kreditna linija podržava energetsku efikasnost i obnovljive izvore energije, uz EU grant od 10% po kreditu

Objavljeno pre

,

Objavio:

UniCredit Bank i KfW plasiraju 43 miliona evra za zelene investicije u Srbiji – energetska efikasnost i obnovljive izvore energije

Kreditna linija podržava energetsku efikasnost i obnovljive izvore energije, uz EU grant od 10% po kreditu

UniCredit Bank Srbija, u saradnji sa KfW i Evropskom unijom, lansirala je kreditnu liniju od 43 miliona evra za energetsku efikasnost i obnovljive izvore energije u Srbiji. Program omogućava malim, srednjim i većim preduzećima do 1.000 zaposlenih, kao i delovima javnog sektora, da dobiju povoljno finansiranje za zelene investicije. Kroz ovu inicijativu, korisnici ostvaruju i bespovratni grant Evropske unije od 10% iznosa svakog kredita, što dodatno podstiče ulaganja.

Kreditna linija za energetsku efikasnost i obnovljive izvore energije

Kreditna linija, deo projekta „Low Carbon Energy Facility“, finansira se iz kredita KfW banke u iznosu od 43 miliona evra i iz bespovratnih sredstava Evropske unije od 4,3 miliona evra. Program je namenjen ulaganju u mere energetske efikasnosti, instalaciju solarnih panela, prelazak na niskougljenične izvore kao što su biomasa i biogas, kao i druge projekte koji doprinose smanjenju potrošnje energije i emisije ugljen-dioksida. Maksimalno finansiranje iznosi do 1 milion evra po korisniku, dok uz posebno odobrenje KfW-a, ovaj iznos može dostići i do 3 miliona evra po klijentu.

Podrška za 300 preduzeća do 2028. godine

Program se sprovodi od 2025. do 2028. godine i očekuje se da će podržati oko 300 preduzeća. Na osnovu prethodnih iskustava, procenjuje se da će ova kreditna linija doprineti smanjenju potrošnje energije za 34.000 megavat-sati godišnje i smanjenju emisije ugljen-dioksida za približno 24.000 tona godišnje. Pored toga, ovakva podrška omogućava srpskoj privredi da postane konkurentnija i otpornija na buduće energetske izazove.

Izjave partnera i značaj projekta

„Evropa danas prolazi kroz duboku energetsku i tehnološku transformaciju. Verujemo da je važno da privreda Srbije bude njen aktivan deo, a ne njen posmatrač. Kompanije koje danas ulažu u energetsku efikasnost i obnovljive izvore energije ne rešavaju samo pitanje troškova, već grade održive poslovne modele koji će sutra određivati tržišne lidere. Zato ovu inicijativu vidimo mnogo šire od kreditne linije – kao investiciju u konkurentnost srpske privrede i njenu sposobnost da odgovori na izazove budućnosti“, izjavio je Nikola Vuletić, predsednik Izvršnog odbora UniCredit Bank.

Regionalni program energetske efikasnosti (REEP)

Projekat „Low Carbon Energy Facility“ deo je Regionalnog programa energetske efikasnosti za Zapadni Balkan (REEP) koji od 2013. godine podržava ulaganja u zelenu energiju širom regiona. REEP objedinjuje finansiranje međunarodnih finansijskih institucija i bespovratna sredstva Evropske unije, pružajući tehničku i finansijsku podršku kompanijama i institucijama. Do sada je kroz REEP realizovano projekata u vrednosti od jedne milijarde evra za region Zapadnog Balkana. Na taj način, ovaj program podstiče dugoročan i održiv razvoj, uz prevazilaženje tržišnih barijera u sektoru energetike.

Pročitaj još

U Trendu