Sednete posle napornog dana, uključite televizor i kažete sebi da ćete pogledati samo jednu epizodu ili nekoliko minuta vesti. Međutim, nije prošlo ni pola sata, a oči počinju da se sklapaju.
Ono što mnogi doživljavaju kao slučajnost zapravo ima sasvim logično objašnjenje. Kombinacija umora, položaja tela, manjka aktivnosti i opuštanja može mozgu poslati signal da je vreme za odmor.
Kada telo konačno dobije priliku da se opusti
Tokom dana smo uglavnom u pokretu. Radimo, razgovaramo, rešavamo probleme, gledamo u telefon, završavamo obaveze i stalno reagujemo na nešto.
Kada se uveče smestimo na kauč i prestanemo sa aktivnostima, telo konačno dobija priliku da uspori.
Mišići se opuštaju, nema potrebe za kretanjem, a broj novih informacija koje obrađujemo može da se smanji.
Tada umor koji smo tokom dana potiskivali postaje mnogo primetniji.
Televizija nije nužno krivac
Često kažemo da nas „televizija uspavljuje“, ali sam televizor nije jedini razlog.
Mnogo je važnije šta radimo dok je gledamo.
Ako sedimo ili ležimo u udobnom položaju, u toploj prostoriji i bez fizičke aktivnosti, telo dobija veoma malo stimulacije koja bi ga održavala budnim.
Zbog toga ista osoba može biti potpuno budna dok obavlja kućne poslove, a samo nekoliko minuta kasnije početi da drema na kauču.
Mozak voli rutinu
Ako televiziju najčešće gledamo uveče, mozak vremenom može povezati taj trenutak sa odmorom i pripremom za spavanje.
Naše telo ima unutrašnji biološki sat koji utiče na to kada smo budni, a kada pospani.
Kako se približava uobičajeno vreme odlaska u krevet, prirodni procesi u organizmu postaju sve više usmereni ka snu.
Zato nije neobično da nam se oči sklapaju upravo onda kada sednemo da gledamo televiziju posle večere.
Ekran može da deluje na različite načine
Postoji još jedan zanimljiv paradoks.
Ljudi često misle da će ih ekran automatski razbuditi. Međutim, efekat zavisi od sadržaja, osvetljenja, vremena gledanja i individualnih navika.
Dinamičan film, napeta utakmica ili uzbudljiv program mogu nas držati budnim, dok miran sadržaj koji gledamo u zamračenoj prostoriji može imati potpuno drugačiji efekat.
Posebno kada smo već umorni.
Pospanost može biti znak da ste jednostavno iscrpljeni
Ako svakog dana zaspite čim sednete ispred televizora, moguće je da problem nije u televizoru već u tome što vam nedostaje sna.
Tokom dana možemo ignorisati signale umora jer imamo obaveze. Kada konačno sednemo i prestanemo da budemo aktivni, telo više nema razlog da „održava“ budnost po svaku cenu.
Tada pospanost postaje očigledna.
Zašto se onda ponekad probudimo usred noći?
Mnogi imaju iskustvo da zaspe ispred televizora, a zatim se probude posle sat ili dva i odu u krevet.
Takav obrazac može poremetiti uobičajenu rutinu spavanja.
Ako se kratko dremanje pretvori u redovnu naviku, moguće je da kasnije ne osećamo istu pospanost kada legnemo u krevet.
Zato stručnjaci generalno preporučuju da se za kvalitetan san napravi jasna razlika između vremena za odmor i vremena namenjenog spavanju.
Kada treba obratiti pažnju?
Povremeno uspavljivanje ispred televizora uglavnom nije ništa neobično.
Ali ako osoba redovno ima snažnu potrebu za snom tokom dana, teško ostaje budna dok radi ili razgovara, ili se i nakon dovoljno vremena provedenog u krevetu budi izrazito umorna, to više nije samo pitanje televizije.
U takvim situacijama vredi obratiti pažnju na kvalitet i količinu sna i, ukoliko problem traje, razgovarati sa lekarom.
Zato sledeći put nemojte kriviti televizor
Ako vam se oči sklope čim legnete na kauč, možda vam telo samo govori ono što ste tokom dana ignorisali.
Niste nužno „umorni od programa“.
Možda ste jednostavno umorni od celog dana.
Kada se spoje mirna prostorija, udoban položaj, manjak aktivnosti i vreme koje se približava odlasku u krevet, mozak dobija idealne uslove da pređe iz režima budnosti u režim odmora.
Zato je scena u kojoj neko zaspi ispred televizora mnogo više od porodične svakodnevice – ona je dobar primer kako telo koristi prvi trenutak mira da nadoknadi ono što mu je potrebno.